Održan sastanak sa predstavnicima njemačkog BAST-a o sigurnosti prometa u tunelima
Seminar je održan u sklopu Twinning projekta (Programa Europske unije za Hrvatsku IPS 2008): „Daljnje usklađivanje zakonodavstva s područja sigurnosti cestovnog prometa, jačanje i razvoj administrativnih kapaciteta ministarstava iz područja cestovnog prometa“, te temeljem čl. 37. Uredbe o oblicima, načinima i uvjetima izobrazbe državnih službenika i Twinning ugovora HR/2008/IB/TR/01.
Seminar je pohađalo i uspješno završilo osam viših inspektora za ceste i tri voditelja, a predavanja je vodio dr. Jurgen Krieger iz Saveznog instituta za istraživanje autocesta (BAST) iz Bergisch Gladbach, Njemačka.
Tema seminara je sigurnost u tunelima, primjena Direktive 2004/54/EC o minimalnim uvjetima sigurnosti za tunele u trans-europskoj cestovnoj mreži.
Potaknuti nizom prometnih nesreća koje su se dogodile u tunelima, a posebice nakon prometnih nesreća u tunelima Mont-Blanc i Tauern, u kojima je 1999. godine život izgubila 51 osoba, 30. studenog 2001. godine u Zurichu su se sastali ministri prometa Austrije, Francuske, Njemačke, Italije i Švicarske te su usvojili 'Zajedničku izjavu' kojom preporučaju usklađenje nacionalnih zakona i propisa o najnovijim usklađenim uvjetima za poboljšanje sigurnosti u tunelima.
Svrha je postizanje jednoznačnog, kontinuiranog i visokog stupnja sigurnosti za sve građane Europe u cestovnim tunelima.
Također, i Vijeće Europe u nekoliko navrata, a posebice na sastanku 14. i 15. prosinca 2001. u Laekenu naglašava potrebu za hitnim poduzimanjem mjera za poboljšanje sigurnosti tunela.
Kao rezultat ovih, ali i mnogih drugih akcija, 29. travnja 2004. Europski parlament i vijeće donose Direktivu 2004/54/EC o minimalnim uvjetima sigurnosti za tunele u trans–europskoj cestovnoj mreži.
Direktiva se odnosi na tunele čija duljina najduljeg zatvorenog prometnog traka iznosi preko 500m i koji se nalaze na trans-europskoj cestovnoj mreži (u daljnjem tekstu TEM), bez obzira jesu li već u eksploataciji, u izgradnji ili tek u fazi projektiranja.
Glavni cilj Direktive je prevencija izvanrednih događaja u tunelima, dok je drugi cilj smanjenje neželjenih posljedica ukoliko dođe do izvanredne situacije.
Mjere sigurnosti trebale bi omogućiti osobama koje su sudjelovale u nesreći mogućnost „samo spašavanja“, prevencije ozbiljnijih posljedica, a hitnim službama mogućnost bržeg djelovanja u svrhu spašavanja života, tunelske instalacije i okoliša.
Seminar je pohađalo i uspješno završilo osam viših inspektora za ceste i tri voditelja, a predavanja je vodio dr. Jurgen Krieger iz Saveznog instituta za istraživanje autocesta (BAST) iz Bergisch Gladbach, Njemačka.
Tema seminara je sigurnost u tunelima, primjena Direktive 2004/54/EC o minimalnim uvjetima sigurnosti za tunele u trans-europskoj cestovnoj mreži.
Potaknuti nizom prometnih nesreća koje su se dogodile u tunelima, a posebice nakon prometnih nesreća u tunelima Mont-Blanc i Tauern, u kojima je 1999. godine život izgubila 51 osoba, 30. studenog 2001. godine u Zurichu su se sastali ministri prometa Austrije, Francuske, Njemačke, Italije i Švicarske te su usvojili 'Zajedničku izjavu' kojom preporučaju usklađenje nacionalnih zakona i propisa o najnovijim usklađenim uvjetima za poboljšanje sigurnosti u tunelima.
Svrha je postizanje jednoznačnog, kontinuiranog i visokog stupnja sigurnosti za sve građane Europe u cestovnim tunelima.
Također, i Vijeće Europe u nekoliko navrata, a posebice na sastanku 14. i 15. prosinca 2001. u Laekenu naglašava potrebu za hitnim poduzimanjem mjera za poboljšanje sigurnosti tunela.
Kao rezultat ovih, ali i mnogih drugih akcija, 29. travnja 2004. Europski parlament i vijeće donose Direktivu 2004/54/EC o minimalnim uvjetima sigurnosti za tunele u trans–europskoj cestovnoj mreži.
Direktiva se odnosi na tunele čija duljina najduljeg zatvorenog prometnog traka iznosi preko 500m i koji se nalaze na trans-europskoj cestovnoj mreži (u daljnjem tekstu TEM), bez obzira jesu li već u eksploataciji, u izgradnji ili tek u fazi projektiranja.
Glavni cilj Direktive je prevencija izvanrednih događaja u tunelima, dok je drugi cilj smanjenje neželjenih posljedica ukoliko dođe do izvanredne situacije.
Mjere sigurnosti trebale bi omogućiti osobama koje su sudjelovale u nesreći mogućnost „samo spašavanja“, prevencije ozbiljnijih posljedica, a hitnim službama mogućnost bržeg djelovanja u svrhu spašavanja života, tunelske instalacije i okoliša.