Prometna infrastruktura
U današnjem, globaliziranom, svjetskom gospodarstvu konkurentski napredak svakog gospodarstva, pa tako i hrvatskog, između ostalog ovisi i o omogućavanju što efikasnijeg putovanja ljudi i robe. Ključna prepreka u ostvarivanju cilja efikasnog prijevoza/prometa je nedostatak i nedovoljna kvaliteta prometne infrastrukture.
Gustoća razvrstane cestovne mreže Republike Hrvatske, zajedno s autocestama (izgrađenih i planiranih), u 2021. godini iznosila je oko 47 km cesta na 100 km2 kopnene površine, temeljem Odluke o razvrstavanju javnih cesta (NN 18/21).
Struktura razvrstane cestovne mreže u 2018. godini (km):
Ukupno razvrstane ceste 26.550,5
Državne 7.307,6
Županijske 9.371,9
Lokalne 8.448
Autoceste 1.423
Ulaganje u izgradnju nove prometne infrastrukture, jedan je od preduvjeta kontinuiranog održivog razvitka. Planiranje razvitka prometne infrastrukture osnovano je na analizi prirode potražnje za prometnim uslugama.
Procesom planiranja analiziraju se sadašnji i budući odnosi prometne potražnje. Proces planiranja sastoji se i od niza provjera dobivenih rezultata i to na različitim razinama odlučivanja.
Dugoročni planovi moraju biti u skladu sa ciljevima prometne politike, ekonomskog razvitka, socijalne politike i zaštite okoliša.
Republika Hrvatska temelji razvitak svog prometnog sustava na ˝Strategiji prostornog uređenja˝, koju je donio Hrvatski Sabor 1997. godine i ˝Strategiji prometnog razvitka Republike Hrvatske˝koju je Hrvatski Sabor donio 1999. godine.
Oblik Republike Hrvatske i njezina teritorijalna "naslonjenost", s jedne strane na sjeverne nizinske prometne putove, a s druge na obalu jadranskog mora, jasno upućuju na vitalno značenje prometnih infrastruktura za njezin razvoj, kao i na potrebu kopnene i morske međusobne povezanosti zemalja europskog jugoistoka i srednje Europe preko hrvatsko teritorija.
Hrvatska je naslijedila najveći dio svojih tradicionalnih prometnih infrastruktura od bivših državnih zajednica, u kojima je živjela, tj. od Austro-ugarske monarhije i od dviju jugoslavenskih država (1918-41. i 1945-90). Koncepcija i namjena ovih prometnih infrastruktura nije vodila računa o hrvatskim prometnim potrebama, a posebice ne o onima, koje je donijela državna nezavisnost. Ove nove potrebe odnose se:
• na neophodnost prometnog povezivanja i teritorijalnog integriranja RH;
• na potrebe povezivanja putem modernih i sigurnih infrastruktura;
• na potrebe postizanja inter-operabilnosti hrvatskih prometnih sustava s prometnim sustavima naših susjeda i naročito s zemljama članicama EU.
Hrvatski teritorij je izrazito tranzitni u prometnom smislu - što ukazuje prolaz triju Pan europskih koridora (V, VII. i X.) kroz Republiku Hrvatsku te tako promet odnosno prijevoz u cjelini predstavlja ne samo internu potrebu RH, nego i jedno od njezinih mogućih komparativnih prednosti. Izbor multi-modalnih Pan Europskih koridora preko hrvatskog teritorija ukazuje na to, da je teritorijalni položaj RH ne samo njezina prednost, nego i obveza prema njoj samoj, kao i prema Europi. Kad se ovim nespornim činjenicama doda još i podatak, da je turizam jedna od osnovnih propulzivnih grana hrvatskog gospodarstva, kao i to, da:
• prometne infrastrukture bitno utječu na natjecateljsku sposobnost hrvatskog turizma,
• da veliki dio dobara i usluga potrebnih za turističku ponudu isto tako stiže putem prometnih infrastruktura, onda je slika o ulozi ovih infrastruktura u hrvatskom gospodarstvu potpunija.
Republika Hrvatska raspolaže sa sljedećom osnovnom mrežom prometne infrastrukture >>>
Pelješki most pušten u promet "Pravi značaj njegove izgradnje tek će se vidjeti u vremenu koje dolazi"
Most kopno - otok Čiovo svečano pušten u promet
Objava rezultata prvog poziva iz OPKK 2014.-2020. >>>