DUNAVSKA STRATEGIJA

DUNAVSKA STRATEGIJA
Strategija Europske unije za dunavsku regiju
 

Dunavska strategija  je program kojim se želi potaknuti bolja suradnja i koordinirano djelovanje u ostvarenju zajedničkih ciljeva 14 zemalja dunavskog riječnog sliva. U program je uključeno osam zemalja članica EU: Austrija, Bugarska, Češka, Mađarska, Njemačka (Baden−Württemberg), Bavarska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Hrvatska; države partneri su: BiH, Crna Gora, Moldova, Srbija i Ukrajina, a zainteresirane strane, regionalna i lokalna uprava, nevladine udruge, akademske institucije, privatni sektor, financijske institucije.

Glavni cilj Strategije je prosperitet i poboljšanje kvalitete života za oko 115 milijuna stanovnika dunavske regije, koji bi s trebao postići kroz poboljšanje cestovnog i željezničkog prometa te plovnosti rijeka uz korištenje obnovljivih izvora energije, budući je jedan od ciljeva očuvanje okoliša, čiste vode i bioraznolikosti.

Dunavskom strategijom također je dogovorena zajednička suradnja na ekonomiji, edukaciji, istraživanjima i inovacijama kako bi se regiju promoviralo kao atraktivnu turističku i kulturnu destinaciju, a jedan od ključnih problema s kojima se trenutno suočava, pitanje je sigurnosti i organiziranog kriminala.

Strategija je usvojena na sastanku Europskog vijeća 24. lipnja 2011. godine., a  čine je  dva dokumenta:
1. Komunikacija Europske komisije Europskom parlamentu, Vijeću Europske unije, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija o Strategiji EU za dunavsku regiju - Communication EU Strategy for the Danube Region

2. pripadajući Akcijski plan - Action Plan for the EU Strategy for the Danube Region


Utvrđena su četiri glavna cilja, odnosno stupa suradnje:

Glavni ciljevi Dunavske strategije razvijat će se kroz jedanaest prioritetnih područja:

Temeljno načelo Strategije je „3 NE“ - ne novim institucijama, ne novim izvorima financiranja i ne novom zakonodavstvu. Odnosno, Dunavska strategija trebala bi se provoditi bez novih izvora financiranja, kroz postojeće strukture i institucije te bez usvajanja novih pravnih okvira i instrumenata.

Financijski izvori trebali bi biti nacionalna, regionalna i lokalna sredstva, strukturni ili IPA fondovi, uključivanje EIB i EBRD te drugih međunarodnih financijskih institucija i donatora.

U pripremnim sastancima pokretanja Dunavske strategije na najvišim razinama prikupljeno je 800 projektnih prijedloga, a glavni kriteriji su opća potrebnost; značaj za makro−regiju i realna izvedivost.

Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture u Strategiji za dunavsku regiju sudjeluje unutar prioritetne osi „Jačanje mobilnosti i inter-modalnosti prometa“ za područja: