Nacrt prijedloga Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu

I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovog Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske . 

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) ocjena stanja

Usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske sa pravnom stečevinom EU-a jedan je od uvjeta pridruživanja Europskoj uniji, a jedna od obveza koja proizlazi iz Pregovaračkih stajališta za poglavlje 14. Prometna politika je usklađivanje s direktivama i uredbama iz područja cestovnog prijevoza.

Nacrt prijedloga Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, s Konačnim prijedlogom Zakona je propis čije donošenje i usvajanje predstavlja daljnje usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije u području socijalnih uvjeta u cestovnom prijevozu, te se odredbe Zakona usklađuju s:

• Direktivom Vijeća 2002/15 EZ od 11. ožujka 2002. godine o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju djelatnost mobilnog cestovnog prijevoza
• Direktivom 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu uredaba Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i 3821/85 o socijalnim propisima vezanim uz djelatnost cestovnog prijevoza, te kojom se ukida Direktiva Vijeća 88/599/EEZ
• Uredbom Vijeća EZ/2135/98 od 24. rujna 1998. godine o izmjenama i dopunama Uredbe (EEZ) 3821/85 o uređajima za bilježenje u cestovnom prometu i Direktive 88/599/EEZ o primjeni Uredbe (EEZ) 3820/3821
• Uredbom (EZ) 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. godine o usklađivanju određenih socijalnih zakonskih propisa u vezi s cestovnim prometom kojom se izmjenjuju i dopunjuju Uredba Vijeća (EEZ) broj 3821/85 i (EZ) broj 2135/98  kojom se ukida Uredba Vijeća (EEZ) broj 3820/85.
• Uredbom Komisije (EU) br. 581/2010 od 1. srpnja 2010. o maksimalnim razdobljima za preuzimanje odgovarajućih podataka s jedinice u vozilu i s kartice vozača
• Uredba Komisije (EU) br. 1266/2009 od 16.12.2009. godine kojom se deseti put prilagođava tehnološkom napretku Uredbi Vijeća br. 3821/85 o uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu
• Uredba Vijeća (EEZ) br. 3821/85 od 20. prosinca 1985. o tahografu u cestovnom prijevozu

Republika Hrvatska usvojila je notifikacijom o sukcesiji („Narodne novine“-MU-12/93.) Europski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodni cestovni prijevoz (AETR) koji je sklopljen u Ženevi 01. srpnja 1970. godine, a kojim su propisana određena ograničenja trajanja upravljanja vozilima i obvezni odmori.

Nacrtom prijedloga Zakona postavlja se zakonodavni okvir za uvođenje digitalnog tahografa u Republiku Hrvatsku i jedan je u nizu propisa kojima je omogućena primjena istog od početka 2009. godine. 

Sva vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.5 t moraju imati ugrađen analogni tahograf, a od 01. siječnja 2009. godine, prema ovom prijedlogu Zakona, sva nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj moraju imati ugrađen digitalni tahograf. 


b) pitanja koja će se urediti Zakonom

Nacrtom prijedloga Zakona, odnosno, uređuju se nadležnosti te nadzor nad radnim vremenom i odmorima mobilnih radnika, s ciljem sigurnosti prijevoza, te zdravlja i sigurnosti osoba koje te poslove obavljaju.
 
Nadalje, ovim će se Nacrtom prijedloga Zakona urediti zaštita mobilnih radnika u cestovnom prometu, na način da se jasno utvrde pravila o odgovarajućem odmoru i maksimalnom radnom tjednu. Također, ovim Nacrtom prijedloga Zakona osim poboljšanja sigurnosti prometa, stvorit će se uvjeti za sprječavanje  narušavanja tržišnog natjecanja i jamčiti  sigurnost i zdravlje mobilnih radnika, koji moraju biti upoznati s pravilima kojima se utvrđuju dinamika i smjene razdoblja radnog vremena, odmori i stanke, odnosno razdoblje raspolaganja.
 
Naprijed navedeno se posebno odnosi na radno vrijeme noću, te posljedice koje dugotrajno i opterećujuće radno vrijeme ima na zdravlje osoba, a što ima za posljedicu i utjecaj na sigurnost prometa na cestama.
 
Ovim se Nacrtom prijedloga Zakona utvrđuje i obveza poslodavcima o vođenju evidencije, s posebnim naglaskom na prekoračenje maksimalnog prosječnog radnog tjedna koji se odnosi na mobilne radnike, kako bi se temeljna pravila o  radnom vremenu i odmorima vozača u potpunosti i ravnomjerno primjenjivala.
 
Nacrtom prijedloga Zakona će se postići poboljšanje socijalnih uvjeta mobilnih radnika, a što će imati za posljedicu i povećanje sigurnosti prometa na cestama i to konkretnim odredbama koje se odnose na obvezno uzimanje tjednog odmora barem jednom svaka dva uzastopna tjedna, te korištenje dnevnog odmora koji ne smije biti kraći od neprekidnog vremena od devet sati, sukladno odredbama ovog Zakona.
 
Kako je povećanje prijevoza putnika i tereta konstanta, u interesu je sigurnosti cestovnog prometa obavljanje stalnih provjera na cestama i u sjedištima tvrtki od strane nadležnih tijela, kako bi se svako kršenje propisanih odredbi, sankcioniralo na djelotvoran način.
 
  Razvojem suvremene tehnologije, te njenom primjenom na uređaje za bilježenje brzine i prijeđenog puta (tahografe), zemlje članice Europske unije propisale su obveznu primjenu tahografa s digitalnim zapisom, a koji omogućuje jednostavniji nadzor, praktičnost očitavanja, te informatičku obradu prikupljenih podataka.
 
Ovim Nacrtom prijedloga Zakona utvrdit će se uvjeti koje moraju ispunjavati pravne ili  fizičke osobe za ishođenje dozvole za obavljanje postavljanja i programiranja, provjere i pregleda, te popravak i demontažu uređaja za bilježenje  (tahografa) kao i jasna pravila, te način i postupak odabira pravne osobe koja će sukladno ovom prijedlogu Zakona a nakon provedenog javnog natječaja, dobiti javnu ovlast izdavanja kartica.
 
  Nadalje, odredbama ovog Nacrta prijedloga Zakona uređuje se način i postupak izdavanja i dodjele kartica za memoriranje i to: kartica vozača,  kartica radionice, kartica prijevoznika, kao i kartica nadzornog tijela.
 
  Na memorijskim čip karticama personaliziranim za svakog pojedinog korisnika pohranjuju se svi odlučujući podaci (radno vrijeme, odmori, kilometraža i sl.), a prijevozničke tvrtke vodit će evidenciju rada na način da se izbjegnu manipulacije.
 
  Obveza opremljenosti digitalnim tahografom odnose se na nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj nakon 01. siječnja 2009. godine, a u kategoriji su vozila koja moraju imati ugrađen tahograf. 
 
Predloženim Zakonom o radnom vremenu i obveznom odmoru mobilnih radnika te uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, uređuju se sljedeća pitanja:
                                  

1. Opće odredbe
2. Radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika
3. Posade, vremena vožnje, prekidi vožnje i  razdoblja odmora
4. Izuzeća
5. Tahografi
6. Memorijske kartice
7. Postupci provjera  
8. Nadzor i izvješćivanje
9. prekršajne odredbe
10. Odgovornosti
11. Prijelazne i završne odredbe.

 
c) Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći
 
Predloženim odredbama Nacrta prijedloga Zakona postiže se:

• usklađivanje i provođenje postojećih propisa s Uredbama i Direktivama Europske unije, kao i daljnje usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske    unije u području socijalnih uvjeta,
• jasno definiranje nadležnosti tijela državne uprave i mjerila za provođenje javnih ovlasti sukladno odredbama ovog Zakona,
• utvrđivanje statusa mobilnih radnika i uvjeta njihovog rada, te njihova zaštita koja uključuje odredbe o radnom vremenu i obveznom odmoru,
• ograničenje trajanja noćnog rada za profesionalne vozače,
• uvođenje obveze vođenja evidencije za poslodavce o radnom vremenu  mobilnih radnika

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

4. DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Sukladno članku 161. Poslovnika Hrvatskog sabora predlaže se donošenje ovog Zakona po hitnom postupku.  Nacrt prijedloga Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, s Konačnim prijedlogom  predstavlja zakonodavnu mjeru iz Plana usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije za 2013. godinu.

ZAKON O RADNOM VREMENU, OBVEZNIM ODMORIMA MOBILNIH RADNIKA I UREĐAJIMA ZA BILJEŽENJE U CESTOVNOM PRIJEVOZU

I. OPĆE ODREDBE
 

• Direktive Vijeća 2002/15 EZ od 11. ožujka 2002. godine o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju djelatnost mobilnog cestovnog prijevoza
• Direktive 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu uredaba Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i 3821/85 o socijalnim propisima vezanim uz djelatnost cestovnog prijevoza, te kojom se ukida Direktiva Vijeća 88/599/EEZ
• Uredbe Vijeća EZ/2135/98 od 24. rujna 1998. godine o izmjenama i dopunama Uredbe (EEZ) 3821/85 o uređajima za bilježenje u cestovnom prometu i Direktive 88/599/EEZ o primjeni Uredbe (EEZ) 3820/3821
• Uredbe (EZ) 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. godine o usklađivanju određenih socijalnih zakonskih propisa u vezi s cestovnim prometom kojom se izmjenjuju i dopunjuju Uredba Vijeća (EEZ) broj 3821/85 i (EZ) broj 2135/98  kojom se ukida Uredba Vijeća (EEZ) broj 3820/85
• Uredbe Komisije (EU) br. 581/2010 od 1. srpnja 2010. o maksimalnim razdobljima za preuzimanje odgovarajućih podataka s jedinice u vozilu i s kartice vozača
• Uredbe Komisije (EU) br. 1266/2009 od 16.12.2009. godine kojom se deseti put prilagođava tehnološkom napretku Uredbi Vijeća br. 3821/85 o uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu
• Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 od 20. Prosinca 1985. o tahografu u cestovnom prijevozu

Područje primjene

Članak 2.

(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza i vozače u cestovnom prijevozu, kao i na samozaposlene vozače.
(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na vozače vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.5 t, kao i na vozače vozila čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača.
(3) Nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2009., čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusi konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, moraju imati ugrađen tahograf u skladu s prilogom IB Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85.

Značenje izraza

Članak 3.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1) »AETR« je Europski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodni cestovni prijevoz, sklopljen u Ženevi 1. srpnja 1970.;
2) »mobilni radnik« označava svakog radnika koji čini dio prijevoznog osoblja, uključujući i vježbenike i naučnike, a koji je zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe;
3) »nekomercijalni prijevoz « označava prijevoz koji se ne smije obavljati s namjerom ostvarivanja dobiti
4) »noćni rad« označava rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena;
5) »noćno vrijeme« označava razdoblje između 00:00 i 06:00 sati;
6) »potvrda o aktivnostima vozača« je potvrda koju izdaje pravna ili fizička osoba – obrtnik vozaču za razdoblje dok vozač nije upravljao vozilom (bolovanje, godišnji odmor, ostali izostanci i dr.), ili je upravljao vozilom koje je izuzeto od primjene ovoga Zakona.
7) »mjesto rada« označava:
– lokaciju sjedišta  poslovanja tvrtke kao i sjedišta podružnica tvrtke kod  koje je  osoba koja obavlja mobilnu djelatnost prijevoza zaposlena,
– vozilo koje osoba koja obavlja mobilnu aktivnost cestovnog prijevoza koristi pri obavljanju svojih poslova i
– sva ostala mjesta u kojima se obavljaju aktivnosti vezane uz prijevoz;
8) »radno vrijeme« je vrijeme od početka do završetka rada, tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove. U radno se vrijeme ubraja:
a) vrijeme provedeno u svim aktivnostima u cestovnom prijevozu, osobito:
– vožnja,
– utovar i istovar,
– pomoć putnicima kod ulaska i izlaska iz vozila,
– čišćenje i tehničko održavanje,
– svi ostali poslovi čija je svrha osiguravanje sigurnosti vozila, njegova tereta i putnika ili ispunjavanje pravnih, odnosno zakonskih obveza koje su vezane uz vožnju koja je u tijeku, uključujući i nadzor utovara i istovara, administrativnih formalnosti s policijom, carinom, inspekcijskim službama i dr.,
b) vrijeme tijekom kojeg mobilni radnik ne može slobodno raspolagati svojim vremenom, te mora biti na svom radnom mjestu, spreman poduzeti svoje uobičajene poslove, pri čemu su neki poslovi vezani uz dežurstva, posebno tijekom vremena čekanja na utovar ili istovar, kada vrijeme trajanja nije unaprijed poznato prije polaska ili prije početka trajanja dotičnog razdoblja,
c) u slučaju samozaposlenih vozača, ista definicija primjenjuje se na vrijeme od početka do kraja rada, tijekom kojega se samozaposleni vozač nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju strankama i obavljajući svoje zadaće ili aktivnosti osim općih administrativnih poslova koji nisu izravno vezani uz određenu vožnju koja je u tijeku;
9) »razdoblja raspoloživosti« su razdoblja koja se isključuju iz radnog vremena, a označavaju:
a) razdoblja tijekom kojih mobilni radnik ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve pozive kako bi počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koja ne uključuju razdoblja stanke i odmora. Razdoblja raspoloživosti uključuju posebno razdoblja tijekom kojih mobilni radnik prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom te razdoblja čekanja na graničnim prijelazima ili zbog zabrane prometovanja. Razdoblja i njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati unaprijed, odnosno, prije polaska ili neposredno prije stvarnog početka utvrđenog razdoblja, ili pod općim uvjetima dogovorenim između socijalnih partnera i/ili u skladu s uvjetima propisanim nacionalnim zakonodavstvom,
b) za mobilne radnike koji voze u timu, vrijeme koje provedu sjedeći pokraj vozača ili na ležaju dok je vozilo u kretanju;
10) »samozaposleni vozač« označava osobu čija je glavna djelatnost cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz, koji posjeduje licenciju za tu djelatnosti, koji radi sam za sebe i koji nije vezan ugovorom o radu ili drugim oblikom radnog odnosa, koji je slobodan organizirati radne aktivnosti, čiji prihod izravno ovisi o zaradi i koji ima slobodu, samostalno ili putem suradnje između samozaposlenih vozača, stupati u poslovne odnose s više klijenata;


II. RADNO VRIJEME I OBVEZNI ODMOR MOBILNIH RADNIKA

Tjedno radno vrijeme

Članak 4.

(1) Prosječno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika ne smije biti dulje od 48 sati.
(2) Maksimalno tjedno radno vrijeme može se produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen tijekom četiri mjeseca.
(3) Ako mobilni radnik obavlja poslove za različite poslodavce, radno vrijeme predstavlja zbroj radnih sati kod svih poslodavaca. Poslodavac mobilnog radnika koji radi kod više poslodavaca dužan je pisanim putem zatražiti evidenciju ili izračun radnog vremena koje je mobilni radnik obavio za drugog poslodavca.
(4) Mobilni radnik dužan je izračun iz stavka 3. ovoga članka dostaviti poslodavcu kod kojega je zaposlen u pisanom obliku.


Stanka

Članak 5.

1. Mobilni radnici koji obavljaju mobilnu djelatnost u cestovnom prijevozu, moraju najkasnije nakon šest sati neprekidnog rada imati stanku, osim ako AETR sporazum ili Uredba Vijeća (EEZ) br. 561/2006 predviđaju bolju zaštitu.
   (2) Radno vrijeme se prekida stankom koja traje najmanje 30 minuta, ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između šest i devet sati, a stankom od najmanje 45 minuta ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati.
   (3) Stanke iz stavka 2. ovoga članka mogu se raspodijeliti na više razdoblja tijekom radnog vremena, s tim da svaka od njih mora trajati najmanje 15 minuta.

Noćni rad

Članak 6.

(1) Ako mobilni radnici obavljaju noćni rad, njihovo ukupno dnevno radno vrijeme ne smije trajati dulje od deset sati unutar svakog 24-satnog razdoblja.
(2) Naknada za noćni rad mobilnim radnicima se isplaćuje sukladno važećim propisima u Republici Hrvatskoj, odnosno sukladno kolektivnim ugovorima, uz uvjet da takva naknada ne smije poticati ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa.


Izuzeća od tjednoga radnog vremena i noćnog rada

Članak 7.

(1) Iz objektivnih ili tehničkih razloga ili razloga koji se odnose na organizaciju rada, mogu se kolektivnim ugovorom utvrditi iznimke od odredbe članka 4.  ovoga Zakona, uz uvjet postojanja dogovora između predstavnika poslodavaca i radnika na koje se one odnose, i uz poticanje svih relevantnih oblika socijalnog dijaloga.
(2) Iznimka od odredbe članka 4. ovoga Zakona ne može rezultirati utvrđivanjem referentnog razdoblja duljeg od šest mjeseci, radi izračuna maksimalnoga tjednoga radnog vremena od 48 sati.


Informiranje i evidencije

Članak 8.
 
(1) Poslodavci su mobilne radnike dužni upoznati s odredbama iz članaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona te drugim propisima, kolektivnim ugovorima, odnosno njihovim općim aktima, koji su doneseni na temelju ovoga Zakona te s odredbama o njihovoj provedbi, koje se odnose na rad ili radne odnose.
(2) Poslodavci su dužni evidentirati radno vrijeme mobilnih radnika. Evidencija se mora čuvati najmanje dvije godine nakon isteka razdoblja na koje se odnosi. Za evidenciju radnog vremena mobilnih radnika odgovorni su poslodavci. Poslodavci su dužni na zahtjev izdati mobilnim radnicima evidenciju o odrađenim satima.
(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka pohranjuju se i u slučaju demontaže pojedinog tahografa kojim se nadzire radno vrijeme mobilnih radnika.
(4) Poslodavci su dužni mobilnim radnicima na njihov zahtjev osigurati preslike evidencija o obavljenim radnim satima.
(5) Ministar nadležan za promet (u daljnjem tekstu: ministar) propisuje način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz tahografa.


III. POSADE, VREMENA VOŽNJE, PREKIDI VOŽNJE I RAZDOBLJA ODMORA VOZAČA

Dnevni i tjedni odmor

Članak 9.

Iznimno od članka 6. stavka 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006, vozač autobusa u javnom gradskom prijevozu putnika smije neprekidno upravljati tim vozilom najdulje sedam sati, uz uvjet da na polaznim postajama ima prekid vožnje od najmanje pet minuta.


Članak 10. 
(1) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno tahografom u skladu s prilogom 1 Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 (analogni tahograf), na zahtjev ovlaštenih osoba mora, uz podatke i dokumentaciju sukladno članku 15., stavku 7., točki a., Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85, predočiti i potvrdu o aktivnostima vozača za tekući dan i prethodnih 28 dana.
(2) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno tahografom u skladu s prilogom 1B Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 (digitalni tahograf), na zahtjev ovlaštenih osoba mora, uz podatke i dokumentaciju sukladno članku 15., stavku 7., točki b., Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85, predočiti potvrdu o aktivnostima vozača tekući dan i prethodnih 28 dana, ako ih posjeduje.


IV. IZUZEĆA

Izuzeća za pojedine vrste prijevoza

Članak 11.

Sukladno članku 13 stavku 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 i članku 3. stavku 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85, odredbe Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i odredbe članka 5, 6, 7, 8 i 9 Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006, kada se prijevoz obavlja isključivo na području Republike Hrvatske, ne primjenjuju se na sljedeće vrste prijevoza:
a) vozilima javnih tijela, za obavljanje javnog prijevoza koji ne konkurira privatnim prijevozničkim tvrtkama;


b) vozilima poljoprivrednih, hortikulturnih, šumarskih, stočarskih ili ribarskih tvrtki kojima one obavljaju prijevoz za vlastite potrebe u krugu do 100 km od sjedišta tvrtke,
 
(c) poljoprivrednim ili šumarskih vozilima za vuču koja se koriste za poljoprivredne ili šumarske aktivnosti u krugu do 100 km od sjedišta tvrtke koja vozilo ima u vlasništvu, najmu ili zakupu,
 
(d) vozila ili skupovi vozila čija dopuštene mase ne prelazi 7,5 tona te ih koriste:
- opći pružatelji usluga definirani u članku 2. st. 13. Direktive 97/67/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga Zajednice i poboljšanje kvalitete usluge dostave pošiljaka u sklopu opće usluge, ili
- za prijevoz materijala, opreme ili strojeva u svrhu obavljanja osnovne djelatnosti vozača.
Takva se vozila koriste samo unutar kruga od 50 kilometara od sjedišta tvrtke i pod uvjetom da upravljanje vozilima ne predstavlja temeljnu djelatnost vozača;
 
(e) vozilima koja prometuju isključivo otocima površine od najviše 2300 km2, a koji nisu povezani s ostatkom teritorija RH mostom ili tunelom koje mogu koristiti cestovna motorna vozila,

(f) vozilima na pogon zemnim ili ukapljenim plinom ili na električni pogon, čija najveća dopuštena masa, uključujući i masu priključnog vozila, ne prelazi 7.5 t, a koja se koriste za prijevoz tereta u krugu do 50 km od sjedišta tvrtke,
 
(g) vozilima koja se koriste za obuku vozača i ispite u cilju dobivanja vozačke dozvole ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, pod uvjetom da se ne koriste za komercijalni prijevoz tereta ili putnika,
 
(h) vozilima koja se koriste za potrebe odvodnje, zaštite od poplave, službi opskrbe vodom, plinom i električnom strujom, održavanja i nadzora cesta, prikupljanja i odvoza komunalnog otpada iz domaćinstava  do prvog odlagališta,  telegrafskih i telefonskih službi, emitiranja radijskog i televizijskog programa javne i privatnih televizija kao i angažiranih podizvođača, te otkrivanja radijskih i televizijskih odašiljača ili prijamnika, 
 
(i) autobusima s 10 do 17 sjedala, koji se koriste isključivo za nekomercijalni prijevoz putnika,


(j) specijaliziranim vozilima za prijevoz opreme za cirkuse i zabavne parkove,
(k) posebno opremljenim vozilima čija je namjena edukacija u stanju mirovanja (bibliobus i sl.),
 
(l) vozilima koja se koriste za prikupljanje mlijeka s gospodarstava i za povrat gospodarstvima kontejnera za mlijeko ili mliječnih proizvoda koji se koriste za životinjsku hranu,


(m) specijaliziranim vozilima za prijevoz novca i vrijednosti,
 
(n) vozilima koja se  koriste za prijevoz životinjskog otpada ili trupla,
 
(o) vozilima koja se koriste isključivo na cestama unutar prometnih objekata kao što su  luke i željeznički terminali, 


(p) vozilima koja se koriste za prijevoz živih životinja s gospodarstava na lokalne tržnice i natrag ili s tržnica u lokalne klaonice, u krugu do 50 km.



V. TAHOGRAFI

Radionice

Članak 12.

(1) Radionica jest pravna ili fizička osoba-obrtnik koja na temelju dozvole Ministarstva može obavljati djelatnosti:
1. provjere i pregleda tahografa,
2. ugradnju i ispitivanje tahografa,
3. popravak i demontažu tahografa.
(2) Radionica u okviru djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka kao poslove radionice može:
– aktivirati, kontrolirati, servisirati, kalibrirati, te plombirati tahografe, prenositi podatke s tih uređaja, utvrđivati nemogućnost prijenosa podataka s uređaja, uklanjati i demontirati uređaje, te za njih izrađivati identifikacijske oznake.
(3) Djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka radionica može obavljati za:
1. analogne tahografe,
2. digitalne tahografe u skladu s prilogom IB Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85.
(4) U dozvoli mora biti utvrđeno koju od djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka radionica može obavljati.
(5) Ista radionica može obavljati istu djelatnost za obje vrste tahografa pod uvjetom da za svaku vrstu tahografa ima zasebnu dozvolu.
(6) Dozvola se izdaje na rok od 5 godina.
(7) Protiv rješenja kojima se dozvola daje ili uskraćuje žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.
(8) Radionica je dužna u roku od 60 dana prije isteka važenja dozvole podnijeti zahtjev za produljenje važenja dozvole.
(9) U slučaju promjene vlasništva, voditelja iz članka 18. ovoga Zakona ili u slučaju promjene zaposlenika koji obavljaju postupke i poslove radionice (u daljnjem tekstu: tehničar), radionica je dužna o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od osam dana od dana promjene.
(10) Ministar propisuje način podnošenja zahtjeva, postupak izdavanja dozvola i poslove radionica.


Dozvola

Članak 13.

(1) Iznimno od odredbe članka 12. stavka 5. ovoga Zakona radionica koja obavlja samo djelatnosti provjere i pregleda tahografa mora obavljati tu djelatnost za analogne i digitalne tahografe u skladu s prilogom IB Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85.
(2) Ministarstvo u dozvoli određuje radionici oznaku dozvole i oznaku plombiranja. Oznake moraju biti postavljene na oglasnoj ploči.


Uvjeti za izdavanje dozvole

Članak 14.

(1) Dozvola će se izdati radionici na temelju zahtjeva kojemu se obvezno prilažu dokazi o ispunjavanju uvjeta, i to da:
– je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona,
– će poslove svoje djelatnosti obavljati na siguran i transparentan način,
– mora posjedovati odgovarajuće prostorije na području Republike Hrvatske, opremu i alat te zapošljavati osposobljene tehničare,
– prilaz radionici mora biti izgrađen i označen sukladno pravilima struke,
– mora osigurati odgovarajuću pouzdanost umjeravanja tahografa,
– protiv nje ne smije biti pokrenut stečajni postupak, postupak prisilne nagodbe ili likvidacije,
– protiv podnositelja zahtjeva, odnosno voditelja ili u radionici zaposlenog tehničara ne smije biti pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo koje se vodi po službenoj dužnosti, a koje je bilo počinjeno kod obavljanja poslova vezanih za tahograf,
– voditelj radionice nije osoba kojoj je kao voditelju radionice u posljednjih pet godina oduzeta dozvola,
– mora imati na odgovarajući način uređen odnos s proizvođačem tahografa u vezi s postupcima i poslovima koje obavljaju,
– mora imati prostorije i opremu koji omogućavaju da bilješke i dokumentacija o svim aktivnostima povezanim s tahografima, kao i podaci koji su na njima, mogu biti zabilježeni i pohranjeni na odgovarajući način i dostupni nadzornim tijelima, te mora osigurati zaštitu osobnih podataka sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka,
– mora imati podmirene sve dospjele obveze na ime poreza i drugih javnih davanja,
– radionici ili osobi čiji je pravni slijednik radionica u posljednjih pet godina nije oduzeta dozvola,
– najmanje jedan od zaposlenika mora biti tehničar koji ispunjava uvjete iz članka 18. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona,
– mora imati voditelja koji obavlja poslove iz članka 18. stavka 3. ovoga Zakona
– mora imati oglasnu ploču na kojoj će biti sve informacije sukladno članku 18. stavka 6. ovoga Zakona.
(2) Ministar propisuje način dokazivanja ispunjavanja uvjeta, sadržaj i oblik zahtjeva za izdavanje ili produžetak dozvole.


Oduzimanje dozvole

Članak 15.

(1) Ministarstvo će rješenjem oduzeti dozvolu radionici ako utvrdi:
– da radionica više ne ispunjava uvjete iz članka 14. ovoga Zakona,
– da radionica ili njezini zaposlenici u svom radu ne poštuju odredbe ovoga Zakona i na temelju njega donesenih podzakonskih akata,
– da je radionica dala lažne izjave, podatke ili dokumente u postupku izdavanja dozvole odnosno provjere uvjeta za dobivanje dozvole,
– da radionica svoj rad obavlja tako da se način rada dovodi u pitanje (primjerice podešavanjem kalibracijskih parametara ili uređaja u vozilima čime bi mogla utjecati na pogrešno mjerenje sati vozača u vozilima ili lažnu kalibraciju),
– da je radionica podešavala zaštitne elemente na tahografima.
(2) Rješenjem o oduzimanju dozvole, oduzimaju se sve dozvole pojedine radionice.
(3) Rješenjem o oduzimanju dozvole radionici se nalaže da u roku od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole Ministarstvu preda sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije, koje je prema ovom Zakonu te na temelju njega donesenim propisima, dužna voditi.
(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga člana žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravni sudom Republike Hrvatske.


Nadzor nad radionicama

Članak 16.

(1) Nadzor nad radionicama obavlja inspekcija cestovnog prometa. U okviru tog nadzora, potrebno je provjeriti ispunjava li radionica propisane uvjete za dobivanje dozvole te je li njihov rad u skladu s odredbama ovoga Zakona, kao i na temelju njega donesenih propisa.
(2) Ako se kontrolom tahografa utvrdi da tahograf ne radi ispravno Inspekcija cestovnog prometa dužna je obaviti nadzor u radionici koja je provela posljednju provjeru ili izvršila neki drugi zahvat na tahografu.
(3) Ako se nadzorom utvrde nepravilnosti u radionici koje mogu imati obilježja kaznenog djela, a koje bi mogle ugroziti siguran rad tahografa, inspekcija cestovnog prometa će narediti odgovornoj osobi da bez odgađanja zaposlenicima zabrani pristup radionici.
(4) Ako odgovorna osoba ne postupi u skladu s odredbom stavka 3. ovoga članka, Ministarstvo će na prijedlog inspekcije cestovnog prometa, radionici oduzeti dozvolu.
(5) Inspekcija cestovnog prometa dužna je o svim obavljanim nadzorima sukladno odredbama ovoga članka obavijestiti Ministarstvo.


Evidencija o radionicama

Članak 17.

(1) Ministarstvo vodi evidenciju o:
– izdanim dozvolama radionicama, izmjenama dozvole i pratećoj dokumentaciji,
– oduzetim dozvolama te svim izmjenama i pratećoj dokumentaciji,
– popisu elektroničkih ključeva radionica, opremi za plombiranje i popisu pečata,
– podacima o tehničarima zaposlenim u radionici koji su osposobljeni za rad na tahografima i koji ispunjavaju uvjete za izdavanje kartica radionica,
– podacima o stručnoj spremi, odnosno osposobljenosti tehničara, uključujući svjedodžbe o završenom školovanju i drugim odgovarajućim svjedodžbama,
– podacima o svim izdanim karticama radionica pojedinim radionicama, odnosno tehničarima,
– podacima o pojedinim karticama koje su izgubljene, ukradene ili o karticama koje su neispravne.
(2) U okviru evidencije iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo evidentira sljedeće osobne podatke: osobno ime i prezime, datum rođenja te mjesto stalnog i eventualno privremenog prebivališta tehničara.
(3) Ministar će detaljnije propisati evidenciju iz stavka 1. ovoga članka te način njezinog vođenja.
(4) Ministarstvo dostavlja nadležnom tijelu EU popise ovlaštenih tehničara i radionica, izdanih kartica te  preslike oznaka i potrebnih informacija koje se odnose na korištene elektronske sigurnosne podatke.
(5) Ministarstvo dostavlja informacije o trenutačnom stanju radionica odnosno kartica nadležnim tijelima drugih država koje to zatraže.


Tehničar, voditelj i oglasna ploča radionice

Članak 18.
 
(1) Tehničar može biti osoba:
– koja ima najmanje srednju stručnu spremu prometnog, elektrotehničkog, strojarskog i preciznomehaničarskog smjera,
– koja je stručno osposobljena, što se dokazuje potvrdom o završenom školovanju za ispitivanje i ugradnju tahografa prema programu koji donosi ministar uz suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje i potvrdom o stručnoj osposobljenosti kod nekog od proizvođača tahografa koji posjeduju priznato tipno odobrenje. Stručna osposobljenost dokazuje se i potvrdom pravne ili fizičke osobe, kod koje je zaposlena osoba koja je završila školovanje za instruktora stručnog obrazovanja. Potvrda o stručnoj osposobljenosti ne smije biti starija od tri godine.
– koja nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo koje se vodi po službenoj dužnosti te koje je počinjeno pri obavljanju poslova s tahografima i
– protiv koje zbog kaznenog djela iz podstavaka 3. ovoga stavka nije pokrenut kazneni postupak,
– koja nije u radnom odnosu i ne obavlja iste ili slične poslove izvan radionice.
(2) Zahvate na tahografima i opremi od koje ovisi ispravan rad tahografa, može obavljati samo tehničar radionice koji posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti.
(3) Voditelj može biti osoba koja:
– je u radnom odnosu u radionici i koju je odgovorna osoba radionice imenovala za obavljanje poslova radionice, i
– protiv koje nije pokrenut postupak za kazneno djelo u vezi s obavljanjem poslova s tahogafima,
– koja nije u radnom odnosu i ne obavlja iste ili slične poslove izvan radionice.
(4) Voditelj odgovara za sigurnost i pohranjivanje podataka, rad s memorijskim karticama radionice, te obavlja sljedeće poslove:
– brine da ovlaštenim tehničarima budu uručene, te da upotrebljavaju svoje kartice sukladno propisima,
– brine da se kartice radionice, kliješta za plombiranje, te odgovarajući dokumenti, kada nisu u upotrebi, pohranjuju na sigurnom mjestu ili blagajni,
– brine da se o gubitku, krađi odnosno neispravnosti memorijskih kartica bez odgode obavijesti izdavatelja kartica i Ministarstvo,
– brine se o roku važenja dozvole i pravovremenom podnošenju zahtjeva za njezino produljenje,
– brine o održavanju fizičke sigurnosti kartice dok je ona u upotrebi.
(5) Radionica i njezini zaposlenici dužni su vozaču bilo kojeg vozila koje ima ugrađen tahograf pružati usluge u skladu s dozvolom.
(6) Radionica mora na vidljivom mjestu imati oglasnu ploču koju veličinom i oblikom mogu uočiti svi korisnici, a obvezno mora sadržavati:
– oznaku dozvole i oznaku plombiranja,
– obavijesti, naloge i upozorenja nadležnih tijela.
(7) Radionica je u slučaju uklanjanja ili demontaže tahografa dužna s uređaja presnimiti sve podatke koji su na njemu zabilježeni sukladno odredbama ovoga Zakona, uključujući osobne podatke. Te podatke dužna je pohraniti na siguran način najmanje jednu godinu, a smije ih proslijediti samo prijevozniku u čijem je vozilu bio tahograf ili kod kojega je zaposlen vozač na kojeg se odnose podaci o radnom vremenu i odmorima te nadzornim tijelima sukladno ovom Zakonu.


VI. MEMORIJSKE KARTICE

Kartice

Članak 19.

(1) Kartica vozača i kartica prijevoznika izdaju se na vrijeme od pet godina, kartica nadzornog tijela na dvije godine, kartica radionice na jednu godinu.
(2) Kartica radionice izdaje se na ime pojedinog tehničara koji je osposobljen sukladno odredbama članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, kartica nadzornog tijela na ime pojedine osobe koja je karticom ovlaštena za provođenje nadzora u skladu s člankom 36. stavkom 2. točkom a) ovoga Zakona.
(3) Kartica radionice mora imati sigurnosni pin.
(4) Kartica vozača je vlasništvo vozača koji snosi troškove njenog izdavanja.
 
 
Nadležnost izdavanja kartica

Članak 20.
 
(1) Poslove izdavanja kartica iz članka 19. ovoga Zakona, kao javnu ovlast, obavlja pravna osoba koju je na temelju javnog natječaja, u skladu s odredbama ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: izdavatelj kartica) ovlastilo Ministarstvo.
(2) Javnu ovlast izdavatelj kartica dobiva na rok od 10 godina.
(3) U Republici Hrvatskoj javna ovlast iz stavka 1. ovoga članka daje se samo jednom izdavatelju kartica.
 
 
Javna ovlast izdavatelja kartica

Članak 21.
 
(1) Javna ovlast izdavatelja kartica obuhvaća:
– odlučivanje o izdavanju ili oduzimanju kartica, uključujući uručivanje kartica, vođenje evidencije iz članka 17. ovoga Zakona, te davanje podataka iz evidencije;
– upravne poslove u svezi s generiranjem potrebnih elektroničkih ključeva.
(2) Izdavatelj kartica dužan je javnu ovlast provoditi na najmanje jednom mjestu u Republici Hrvatskoj.
 
 
Izdavanje kartica

Članak 22.
 
(1) Kartice iz članka 19. ovoga Zakona izdaju se na temelju zahtjeva.
(2) Obvezni sadržaj i obrazac zahtjeva propisuje ministar.
     
 
Uvjeti za davanje javne ovlasti izdavatelju kartica

Članak 23.
 
(1) Javna se ovlast daje pravnoj osobi koja ispunjava sljedeće uvjete:
– da u Republici Hrvatskoj raspolaže odgovarajućim prostorijama za obavljanje javne ovlasti,
– da ima zaposlenike koji su sukladno propisima Republike Hrvatske ovlašteni za vođenje upravnog postupka,
– da ima dovoljan broj drugih stručnih zaposlenika,
– da ima na raspolaganju odgovarajuću opremu za obavljanje poslova koji su sastavni dio javne ovlasti,
– da se ne radi o radionici u smislu ovoga Zakona,
– da protiv nje nije pokrenut stečajni postupak, postupak prisilne nagodbe ili likvidacije,
– da protiv uprave ili njezinog člana, odnosno odgovorne osobe nije pokrenut kazneni postupak za djelo za koje se pokreće po službenoj dužnosti,
– da član uprave odnosno odgovorna osoba u posljednjih pet godina nije bila član uprave ili odgovorna osoba u izdavatelju kartica kojemu je oduzeta ta javna ovlast,
– da ima podmirene dospjele obveze na ime poreza i drugih javnih davanja,
– da ne postoje druge okolnosti na osnovi kojih je moguće utemeljeno zaključiti da neće primjereno provoditi javnu ovlast i
– da njoj ili osobi čiji je univerzalni pravni slijednik izdavatelj kartica u posljednjih pet godina ta javna ovlast nije oduzeta.
(2) Ponuditelj može dokazivati da ispunjava uvjete koji se odnose na prostorije, opremu i stručne zaposlenike za pružanje usluga u vezi s personalizacijom i izradom kartica, te u vezi s generiranjem ključeva za elektronički potpis, a kod kojih se radi o poslovima s podizvođačima, s kojima ima za vrijeme na koje se daje javna ovlast ugovorom uređen odnos u vezi s osiguravanjem ovih usluga, odnosno može navesti da će ih pružiti nakon dobivanja javne ovlasti u skladu s ovim Zakonom.
(3) Ministar propisuje način dokazivanja uvjeta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Uvjete za davanje javne ovlasti izdavatelj kartica mora ispunjavati za cijelo vrijeme trajanja javne ovlasti.
 
 
Mjerila za izbor

Članak 24.
 
(1) Mjerila za izbor na javnom natječaju su sljedeća:
– predviđeni prosječni vlastiti troškovi izdavanja pojedine kartice, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi niže prosječne vlastite troškove,
– rok za početak obavljanja javne ovlasti, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi kraći rok,
– izlaženje u susret potrošačima koji se odnose na uredovno vrijeme, načini podnošenja zahtjeva za karticu, pomoć potrošačima i drugo, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi bolja rješenja za potrošača.
(2) Mjerila iz stavka 1. ovoga članka poredana su na način da mjerilo iz stavka 1. podstavaka 1. ovoga članka ima najveći, a mjerilo iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka ima najmanji učinak.
 
 
Javni natječaj

Članak 25.
 
(1) Javni natječaj raspisuje Ministarstvo.
(2) Javni se natječaj objavljuje u »Narodnim novinama.»
(3) Javni natječaj mora sadržavati najmanje:
– napomenu da se radi o objavi javnog natječaja radi davanja javne ovlasti izdavanja kartica te druge identifikacijske oznake javnog natječaja,
– napomenu da se javna ovlast daje u skladu s ovim Zakonom, te provedbenim propisima,
– predmet javne ovlasti i napomenu da se daje samo jedna javna ovlast,
– krajnji rok početka i vrijeme trajanja javne ovlasti,
– postupak izbora nositelja javne ovlasti,
– uvjete koje mora ispunjavati nositelj javne ovlasti,
– mjerila za izbor nositelja javne ovlasti,
– mjesto, vrijeme i uvjete plaćanja za podizanje dokumentacije za natječaj,
– mjesto i rok za davanje ponude,
– naslov, prostoriju, datum i sat javnog otvaranja ponuda.
(4) Ministarstvo je dužno na dan objave javnog natječaja i za cijelo vrijeme trajanja roka za davanje ponuda omogućiti svim zainteresiranim uvid u dokumentaciju za natječaj te je uručiti svima koji uplate traženi iznos.
(5) Ministar propisuje sadržaj dokumentacije za natječaj, rokove za podnošenje i javno otvaranje ponuda, način i postupak otvaranja ponuda.
 
 
Odluka o odabiru

Članak 26.
 
(1) U odluci o odabiru pravne osobe za izdavatelja kartice Ministarstvo određuje rok za početak obavljanja javne ovlasti kao i vrstu i visinu financijskog osiguranja u svrhu zakonitog i primjerenog obavljanja javne ovlasti.
(2) Protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Povjerenstvu koje imenuje ministar.
(3) Visina financijskog osiguranja mora biti takva da pokriva očekivane troškove Ministarstva u vezi s eventualnim oduzimanjem javne ovlasti, novim davanjem javne ovlasti i izvođenjem poslova izdavatelja kartice u Ministarstvu do trenutka kada novi izdavatelj kartica počinje provoditi javnu ovlast.
 
 
Oduzimanje javne ovlasti

Članak 27.
 
(1) Ministarstvo će rješenjem oduzeti javnu ovlast izdavatelja kartica ako utvrdi:
– da izdavatelj kartica ne ispunjava uvjete iz članka 23. ovoga Zakona,
– da izdavatelj kartica odnosno zaposlenik prilikom obavljanja javne ovlasti krši odredbe ovoga Zakona te na temelju njega donesene podzakonske akte,
– da je pravomoćnom presudom izdavatelj kartica ili zaposlenik izdavatelja kartica osuđen za kazneno djelo u svezi s obavljanjem poslova javne ovlasti,
– da je izdavatelj kartica dao lažne izjave, podatke ili dokumente u ponudi, odnosno u postupku provjere uvjeta iz članka 23. ovoga Zakona,
– da izdavatelj kartica ne omogućava ili sprečava nadzor iz članka 28. ovoga Zakona,
– da izdavatelj kartica cijenu za izdavanje kartica i druge usluge naplaćuje u suprotnosti s propisom članka 29. ovoga Zakona, te na opravdani zahtjev izdavatelja kartica, ali ne prije isteka pet godina od početka provođenja javne ovlasti.
(2) Protiv rješenja o oduzimanju javne ovlasti iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Povjerenstvu koje imenuje ministar.
(3) U rješenju o oduzimanju javne ovlasti Ministarstvo će odrediti rok prestanka javne ovlasti izdavatelja kartica.
(4) Rješenjem o oduzimanju javne ovlasti, dotadašnjem izdavatelju kartica se nalaže da novom izdavatelju kartica danom prestanka javne ovlasti bez naplate troškova u elektroničkom obliku i na papiru preda svu dokumentaciju i evidencije koje posjeduje i koje vodi a odnose se na obavljanje javne ovlasti, kao i sve izrađene, ali neuručene kartice. Ako dotadašnji izdavatelj kartica ne postupi sukladno odluci, navedena dokumentacija i evidencije mu se oduzimaju. Ova se odredba primjenjuje i u slučaju prestanka javne ovlasti uslijed isteka vremena.
(5) Ako je to radi obavljanja upravnih poslova koji su predmet javne ovlasti nužno, dotadašnji izdavatelj kartica dužan je opremu za obavljanje poslova (računala s nužno potrebnom programskom opremom, uređaji za personalizaciju i izradu kartica, blanketi kartica, druga potrebna oprema) dati u najam novom izdavatelju kartica. Ako dotadašnji izdavatelj kartica ne postupi sukladno ovoj odluci, Ministarstvo može odlukom na određeno vrijeme, koje ne smije biti dulje od šest mjeseci, navedenu opremu oduzeti. Dotadašnji izdavatelj kartica za upotrebu te opreme ima pravo na odštetu.
 
 
Nadzor nad izdavanjem kartica

Članak 28.
 
Upravni nadzor nad obavljanjem javne ovlasti obavlja Ministarstvo. U okviru nadzora Ministarstvo je dužno utvrditi ispunjava li izdavatelj kartica i dalje propisane uvjete za izdavatelja kartica te obavlja li poslove u skladu s propisima.
 
 
Cijena izdavanja kartice

Članak 29.
 
(1) Troškove obavljanja javne ovlasti izdavatelj kartica podmiruje iz cijene izdavanja kartica koje plaćaju stranke za izdavanje kartica, odnosno za druge usluge.
(2) Cijenu za izdavanje kartice, odnosno drugih usluga propisuje ministar tako da izdavatelju kartica osigura pokriće troškova koji se odnose na obavljanje javne ovlasti, vodeći računa o prosječnim troškovima koje je izdavatelj naveo u svojoj ponudi.
 
 
Evidencije

Članak 30.
 
(1) Izdavatelj kartica vodi evidenciju o izdanim karticama. Evidencija obuhvaća najmanje sljedeće podatke, uključujući i navedene osobne podatke:
1. o stanju zahtjeva za izdavanje kartica:
– osobno ime i prezime podnositelja zahtjeva,
– datum i mjesto rođenja,
– spol i materinski jezik,
– adresu stalnog prebivališta,
– adresu na koju želi primati poštu,
– broj vozačke dozvole,
– državu koja je izdala vozačku dozvolu,
– naziv tijela koje je izdalo vozačku dozvolu,
– kategorije vozila za koje osoba ima vozačku dozvolu,
2. o vozačevoj kartici:
– osobno ime i prezime vozača,
– spol i materinski jezik,
– adresu stalnog prebivališta,
– adresu na koju želi primati poštu,
– broj vozačke dozvole,
– državu koja je izdala vozačku dozvolu,
– naziv tijela koje je izdalo vozačku dozvolu,
– kategorije vozila za koje osoba ima vozačku dozvolu.
– digitalna fotografija,
– digitalni potpis;
3. o kartici nadzornog tijela:
– naziv nadzornog tijela,
– adresa nadzornog tijela te osobno ime i prezime ovlaštene (odgovorne) osobe,
– osobno ime i prezime za nadzor zadužene službene osobe,
– datum i mjesto rođenja,
– spol i materinski jezik,
– adresu stalnog prebivališta,
– adresu na koju želi da mu se pošalje kartica,
– elektronička adresa,
– digitalna fotografija,
– digitalni potpis;
4. o kartici prijevoznika:
– tvrtka, odnosno ime pravne, odnosno fizičke osobe koja raspolaže prijevoznim sredstvom:
– adresa odnosno sjedište prijevoznika,
– osobno ime i prezime ovlaštene osobe,
– elektronička adresa;
5. o kartici radionice:
– naziv odnosno tvrtka radionice,
– adresa odnosno sjedište radionice,
– osobno ime i prezime ovlaštene (odgovorne) osobe,
– elektronička adresa,
– osobno ime i prezime tehničara – imatelja kartice,
– datum i mjesto rođenja,
– spol i materinski jezik,
– adresa stalnog prebivališta,
– adresa na koju želi da mu se pošalje PIN kod (nije adresa radionice),
– elektronička adresa,
– digitalna fotografija,
– digitalni potpis;
6. za sve vrste kartica:
– naziv nadležnog izdavatelja,
– broj kartice,
– datum početka važenja kartice,
– datum isteka važenja kartice,
– status kartice (zaplijenjena/od strane nadležnog organa/, suspendirana /privremeno oduzeta/, oduzeta /trajno nevažeća/, zamjenjuje se, izgubljena, ukradena, oštećena, istekao rok važenja, produžena, zamijenjena, otkazana, nadoknađena);
7. za sve vrste kartica njihovo ukupno stanje o:
– broju dostavljenih (preuzetih) kartica,
– personaliziranim karticama,
– otpremljenim karticama,
– greškama kod izrade,
– zalihama kartica,
– karticama u optjecaju,
– vraćenim (nepreuzetim) karticama,
– oštećenim karticama.
(2) Izdavatelj kartica dužan je voditi i evidenciju o elektroničkim ključevima i drugim elektroničkim zapisima na karticama u elektroničkom obliku.
(3) Podatke iz stavka 1. ovoga članka izdavatelj kartica pribavlja iz evidencija koje već vode druga tijela, odnosno nositelji javnih ovlasti, osim podataka za koje još ne postoji službena evidencija. Druga tijela i nositelji javnih ovlasti dužni su izdavatelju kartica proslijediti tražene podatke te u suradnji s njim omogućiti najjednostavniji način izmjene, odnosno uvida u evidencije i podatke.
(4) Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje kartice stranka je dužna u pisanom obliku izjaviti da dopušta korištenje podataka iz stavka 1. ovoga članka. Ako se radi o korištenju osobnih podataka, izdavatelj kartica je dužan navesti koje će osobne podatke iz određenih službenih evidencija koristiti.
(5) Izdavatelj kartice vozača i kartice radionice, podatke koje vodi sukladno ovom članku prosljeđuje i razmjenjuje s nadležnim tijelima drugih država putem zajedničke mreže (TACHONET).
(6) Radi izvršavanja nadzora Ministarstvo i nadzorna tijela iz ovoga Zakona imaju pristup podacima iz evidencija iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, kao i odgovarajućim podacima nadležnih tijela drugih država putem zajedničke mreže (TACHONET).
 
 
 
 
VII. POSTUPCI PROVJERE

Sustavi provjere

Članak 31.
 
(1) Inspekcija cestovnog prometa i policijski službenici (u daljnjem tekstu: nadležna tijela za provjere) dužni su organizirati i provoditi odgovarajuće i redovite provjere u svrhu pravilne i dosljedne provedbe i primjene odredbi ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa, na cesti i u prostorima prijevoznika i tvrtki, za sve kategorije prijevoza.
(2) Provjere iz stavka 1. ovoga članka moraju se obavljati svake godine i moraju obuhvatiti širok i reprezentativan presjek mobilnih radnika, vozača, prijevoznika, tvrtki i vozila u svim kategorijama prijevoza obuhvaćenim odredbama ovoga Zakona.
(3) Provjere iz stavka 2. ovoga članka, moraju se organizirati na način da se provjerava 3% dana koje odrade vozači vozila obuhvaćenim ovim Zakonom. Prosječan broj dana koje odrade vozači vozila obuhvaćenim ovim Zakonom tijekom jedne kalendarske godine iznosi 240 dana.
(4) Nadležna tijela za provjere dužna su najmanje 30% ukupnog broja provjeravanih radnih dana provjeravati na cesti, a najmanje 50% u prostorima tvrtki.
(5) Provjere iz stavka 1. ovoga članka moraju sadržavati sljedeće podatke: broj vozača provjerenih na cesti, broj provjera u prostorima tvrtke, broj provjeravanih radnih dana, te broj i vrstu prijavljenih povreda propisa, zajedno s naznakom radi li se o prijevozu putnika ili tereta.
(6) Ministar će, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, propisati izgled i sadržaj obrasca za provjere na cesti iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Statistika

Članak 32.
 
(1) Nadležna tijela za provjere dužna su osigurati da statistički podaci prikupljeni od provjera u skladu s odredbom članka 31. ovoga Zakona budu razvrstani na one:
a) za provjere na cesti:
– vrsta ceste (autocesta, državna ili županijska, odnosno lokalna cesta) država registracije pregledanog vozila, u cilju izbjegavanja diskriminacije,
– vrsta tahografa (analogni ili digitalni);
b) za provjere u tvrtkama:
– vrsta prijevozne djelatnosti (unutarnji ili međunarodni prijevoz, prijevoz putnika ili tereta, javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe),
– veličina voznog parka,
– vrsta tahografa (analogni ili digitalni).
(2) Nadležna tijela iz stavka 1. ovoga članka dužna su čuvati podatke o provjerama prikupljene u prethodnoj godini.
(3) Tvrtke u kojima su vozači zaposleni dužne su čuvati jednu godinu dokumente, zapise rezultata i ostale potrebne podatke koje im dostave nadležna tijela za provjere, o provjerama izvršenim u prostorima tih tvrtki ili u pregledu vozača tih tvrtki na cesti.
 
 
Provjere na cesti

Članak 33.
 
(1) Provjere na cesti moraju se organizirati na različitim mjestima i u različitim vremenskim razdobljima, pri čemu se moraju obuhvatiti svi segmenti cestovne mreže, u cilju sprečavanja izbjegavanja mjesta provjere.
(2) Trgovačka društva koja upravljaju javnim cestama, kao i koncesionari, u suradnji s inspekcijom i policijskim službenicima dužna su osigurati:
a) da se u dovoljnoj mjeri osiguraju mjesta za provjere na ili u blizini postojećih cesta, te da prema potrebi servisne stanice i ostale sigurne lokacije mogu funkcionirati kao mjesta provjere,
b) da se provjere provode po sustavu slučajne rotacije, uz odgovarajuću geografsku ravnomjernost.
(3) Provjere na cesti iz stavka 2. ovoga članka moraju se obavljati bez diskriminacije, a ovlaštene osobe prilikom obavljanja provjera posebno su dužne na nediskriminirajući način provjeravati:
a) državu registracije vozila,
b) državu prebivališta vozača,
c) državu poslovnog nastana tvrtke,
d) polazište i odredište vožnje,
e) vrstu tahografa (analogni ili digitalni).
(4) Provjere na cesti obuhvaćaju sljedeće:
a) dnevno i tjedno vrijeme vožnje, prekide vožnje, dnevno i tjedno vrijeme odmora, podatke za prethodne dane koji se moraju nalaziti u vozilu i/ili podatke pohranjene za isto razdoblje na kartici vozača i/ili u memoriji tahogafa, i/ili na ispisima,
b) sve slučajeve prekoračenja dopuštene brzine vozila, koji se definiraju kao razdoblja dulja od jedne minute tijekom kojih brzina vozila prelazi 90 km/h za vozila kategorije N3 ili 105 km/h za vozila kategorije M3,
c) ako je moguće, trenutačne brzine vozila koje zabilježi tahograf tijekom najviše 24 prethodna sata korištenja vozila,
d) ispravan rad tahografa (utvrđivanje moguće zlouporabe uređaja i/ili kartice vozača i/ili listića).
(5) Nadležna tijela za provjere moraju imati popis mogućih provjera iz stavka 4. ovoga članka i moraju biti opremljena opremom za provjeru koja omogućuje:
a) preuzimanje podataka s jedinice u vozilu i kartice vozača za digitalni tahograf u skladu s Prilogom IB Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85, očitavanje podataka, te analizu i/ili prijenos nalaza u središnju bazu podataka radi analize,
b) provjeru tahografskih listića.
(6) Ministarstvo će surađivati i razmjenjivati podatke prikupljene iz provjera s nadležnim tijelima drugih država.
 
 
Provjere u prostorima tvrtki

Članak 34.
 
(1) Provjere u prostorima tvrtki moraju se planirati na način da se uvažavaju prethodne provjere za različite vrste prijevoza i tvrtki, posebno ukoliko su se tijekom pregleda na cesti utvrdile teže povrede odredbi ovoga Zakona.
(2) Nadležno tijelo za provjere dužno je tijekom provjere uzeti u obzir sve informacije koje dostavi nadležno tijelo druge države, a koje se odnose na aktivnosti pregledavane tvrtke te države.
(3) Provjere koje su obavljene u prostorijama tijela nadležnih za provjere, na temelju traženih dokumenata ili podataka koje su tvrtke predale po njihovom zahtjevu, smatraju se provjerama izvršenim u prostorijama tvrtke.
(4) Provjere u prostorima tvrtke obuhvaćaju, osim provjera iz članka 33. stavka 4. ovoga Zakona i sljedeće provjere:
a) tjedna razdoblja odmora i vremena vožnje između razdoblja odmora,
b) pridržavanje dvotjednog ograničenja vremena vožnje,
c) tahografske listiće, jedinice u vozilima i ispise podataka s kartica vozača.
(5) Nadležno tijelo za provjere u prostorima tvrtki mora imati popis mogućih provjera iz stavka 4. ovoga članka i članka 33. stavka 4. ovoga Zakona i mora biti opremljeno opremom za provjeru u skladu s odredbom članka 33. stavka 5. ovoga Zakona.
(6) Nadležno tijelo za provjere, ukoliko je to moguće, može provjeravati i zajedničku odgovornost drugih sudionika, kao što su otpremnici, agenti, špediteri i dr., ukoliko se utvrdi kršenje propisa.
 
 
Sustav ocjene rizika

Članak 35.
 
(1) Ministarstvo će uvesti i osigurati korištenje sustava ocjene rizika za tvrtke, koji će se temeljiti na broju i težini povreda odredbi ovoga Zakona, Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 koje je pojedina tvrtka počinila te na informacijama o prekršajima dobivenim u suradnji s drugim državama.
(2) U svrhe ocjene rizika koristit će se kategorizacija prekršaja sukladno njihovoj težini iz priloga III Direktive EZ 2009/5.
(3) Nadležna tijela za provjere dužna su tvrtke s visokom ocjenom rizika provjeravati češće i detaljnije.
 
 
 
 
VIII. NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE

Nadležnost i ovlasti u vezi s inspekcijskim nadzorom

Članak 36.
 
(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom AETR-a i ovoga Zakona obavljaju:
a) inspekcija cestovnog prometa,
b) policijski službenici u okviru nadzora nad sigurnošću cestovnog prometa;
(2) Inspekcija cestovnog prometa i policijski službenici imaju sljedeće ovlasti:
a) zabraniti upotrebu vozila u kojem oštećenje ili neispravan rad tahografa nije otklonjen u roku od tjedan dana od dana nastanka kvara ili otkrića nepravilnosti u radu a vozač nije na listić ili listiće zapisa ili na privremeni listić koji se prilaže listiću zapisa ili vozačkoj kartici, na koji upisuju podatke koji mu omogućavaju identifikaciju (broj vozačke kartice i/ili ime i/ili broj vozačke dozvole), uključujući njegov potpis, upisivao sve podatke za različita razdoblja koja više nisu zabilježena ili nisu ispravno zabilježena tahografom,
b) u slučaju sumnje da tahograf ne radi ispravno, uputiti vozilo na izvanredni pregled tog uređaja te svih drugih elemenata vezanih uz tahograf, koji moraju biti ugrađeni u vozilo radi njihova ispravna rada; troškove pregleda snosi vlasnik vozila u koje je uređaj ugrađen,
c) zahtijevati od vozača da omogući kontrolu tahografa i dostavi na uvid popise sa zabilježenim podacima, karticu ili ispis s tahografa te dopusti pregled popisa sa zabilježenim podacima, kartice ili ispise s tahografa,
d) privremeno oduzeti popis s bilježenim podacima ili ispis s tahografa kao dokaz u postupku odnosno u istu svrhu dati izraditi prijepis podataka iz kartice,
e) privremeno oduzeti karticu, pod uvjetom da se utvrdi da je kartica krivotvorena ili da vozač koristi tuđu karticu ili da je kartica čiji je nositelj dobivena na temelju lažnih izjava i/ili krivotvorenih dokumenata, te je dostaviti nadležnom izdavatelju uz navođenje razloga za privremeno oduzimanje kartice,
f) isključiti vozilo iz prometa dok se ne ispravi uzrok prekršaja, odnosno prisiliti vozača na korištenje dnevnog odmora,
g) predložiti nadležnim tijelima oduzimanje, suspendiranje ili ograničenje licencije za obavljanje djelatnosti ili vozačke dozvole.
(3) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo.
 
 
 
 
IX  PREKRŠAJNE ODREDBE
 
                                                           Članak 37.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 24.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba – obrtnik:
 
– ako u vozilima koja sukladno Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 ili AETR-u moraju biti opremljena tahografom nije ugrađen tahograf ili se ne koristi na propisani način (članak 3. stavak 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85),
– ako u novim vozilima koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2009., koja sukladno Uredbi Vijeća (EEZ) br.3821/85 ili AETR-u moraju biti opremljena tahografom, nije ugrađen tahograf u skladu s Prilogom 1B Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 ili se ne koristi na propisani način (članak 13. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85),
- ako suprotno propisa Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006  produljenje tjednog radog vremena na 60 sati dovodi do povrede obveze da prosječno radno vrijeme za četiri mjeseca ne smije prelaziti 48 sati (članak 4. stavak 2. ovoga Zakona)
-ako mobilni radnici protivno članku 5. ovoga Zakona u slučaju ukupnog radnog vremena između šest i devet sati ne uzmu obvezni odmor od najmanje 30 minuta nakon šest uzastopnih sati rada
- ako mobilni radnici protivno članku 5. ovoga Zakona u slučaju ukupnog radnog vremena iznad devet sati ne uzmu obvezni odmor od najmanje 30 minuta nakon šest uzastopnih sati rada plus 15 minuta odmora prije kraja radnog dana
- ako mobilni radnici protivno članku 5. ovoga Zakona podijele obvezne odmore u periode koji su kraći od 15 minuta
– koji noćni rad mobilnih radnika određuje na način da njihovo ukupno radno vrijeme tijekom svakog 24-satnog razdoblja iznosi više od deset sati (članak 6.),
– ako ne postupi sukladno odredbi članka 8. ovoga Zakona,
– ako ugradi tahograf koji nije tipno odobren sukladno posebnim propisima (članak 13. stavak 1.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 7.000,00 kn kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 5.000,00 kn kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovoga članka.
 
 
Članak 38.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 11.000,00 kuna kaznit će se pravna ili fizička osoba – obrtnik ako ne postupi sukladno odredbi članka 4. stavka 3. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 39.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 11.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik ako naredi ili dopusti da vozač:
– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od 9, odnosno 10 sati za najviše jedan sat (članak 6. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),
– prekorači tjedno vrijeme vožnje do najviše četiri sata (članak 6. stavak 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 2. AETR-a),
– prekorači dvotjedno vrijeme vožnje do najviše deset sati (članak 6. stavak 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 3. AETR-a).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 1.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 40.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 do 16.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik ako naredi ili dopusti da vozač:
– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od 9, odnosno 10 sati za vrijeme od jednog do najviše dva sata (članak 6. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a.),
– prekorači tjedno vrijeme vožnje od četiri do najviše četrnaest sati (članak 6. stavak 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 2. AETR-a),
– prekorači dvotjedno vrijeme vožnje za deset do najviše dvadeset dva sata i trideset minuta (članak 6. stavak 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 3. AETR-a.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 41.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik ako naredi ili dopusti da vozač:
– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od 9, odnosno 10 sati za više od dva sata (članak 6. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a.),
– prekorači tjedno vrijeme vožnje za više od četrnaest sati (članak 6. stavak 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 2. AETR-a),
– prekorači dvotjedno vrijeme vožnje za više od dvadeset dva sata i trideset minuta (članak 6. stavak 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 3. AETR-a).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
                                                   
 
Članak  42.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 11.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik ako naredi ili dopusti da vozač
prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od 7 sati za najviše jedan sat (članak 9. ovoga Zakona).
 (2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 1.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 43.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 do 16.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik ako naredi ili dopusti da vozač
prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od 7 sati za više od jednog sata (članak 9. ovoga Zakona).
 (2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 44.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 11.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik ako naredi ili dopusti da vozač prekorači vrijeme vožnje za najviše pola sata (članak 7. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 7. stavak 1. AETR-a).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 1.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 45.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 do 16.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik ako naredi ili dopusti da vozač prekorači vrijeme vožnje za više od pola sata do najviše jednog sata (članak 7. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 7. stavak 1. AETR-a).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 46.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik ako naredi ili dopusti da vozač prekorači vrijeme vožnje za više od jednog sata (članak 7. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 7. stavak 1. AETR-a).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 47.
 
 (1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 11.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik ako naredi ili dopusti da vozač koristi:
– dnevni i skraćeni dnevni odmor do jednog sata kraće od propisanog u članku 8. stavku 1. u vezi s člankom 4. stavkom g. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članku 8. stavku 1. u vezi s  člankom 1. stavkom o. AETR-a,
– skraćeni dnevni odmor, ako je dio višečlane posade, kraće do jednog sata od propisanog u članku 8. stavku 5. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članku 8. stavku 3. AETR-a,
- tjedni odmor unutar dva uzastopna tjedna suprotno odredbama članka 8. stavka 6. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članka 8. stavka 6. AETR-a
 (2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 1.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 48.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 do 16.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik ako naredi ili dopusti da vozač koristi:
– dnevni odmor, za više od jednog sata do najviše dva sata i trideset minuta kraći od propisanog u članku 8 stavku 1. u svezi članka 4. stavka g. Uredbe Vijeća (EEZ) br.561/2006 ili članka 8. stavka 1. u svezi članka 1. stavka o. AETR-a.,
– skraćeni dnevni odmor, za više od jednog sata do najviše dva sata kraći od propisanog u članku 8. stavku 1. u svezi članka 4. stavka g. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članka 8. stavka 1. u svezi članka 1. stavka o. AETR-a,
– skraćeni dnevni odmor, ako je dio višečlane posade, od jednog sata do najviše dva sata kraći od propisanog  člankom 8. stavkom 5. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006,
-tjedni odmor  unutar dva uzastopna tjedna suprotno odredbama članka 8. stavka  6. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članka 8. stavka 6. AETR-a
 (2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 49.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik ako naredi ili dopusti da vozač koristi:
– dnevni odmor kraći od osam sati i trideset minuta  (članak 8. stavak 1. u svezi članka 4. stavka g. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članka 8. stavka 1. u svezi članka 1. stavka o. AETR-a.),
– skraćeni dnevni odmor manji od sedam sati (članak 8. stavka 1. u svezi članka 4 stavka g. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 1. u svezi članka 1. stavka o. AETR-a.),
– skraćeni dnevni odmor, ako je dio višečlane posade, kraći od sedam sati (članak 8. stavak 5. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 3. AETR-a.),
– tjedni odmor unutar dva uzastopna tjedna suprotno odredbama članka 8. stavka 6. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članka 8. stavka 6. AETR-a
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 50.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 11.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba – obrtnik ako suprotno članku 8 st.4 Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članku 8. stavku 5. AETR-a naredi ili dopusti da vozač ima više od tri skraćena dnevna odmora između bilo koja dva tjedna odmora.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 3.000 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 1.000 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 51.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 11.000,00  kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba – obrtnik ako vozač u vozilu ne posjeduje dokumentaciju iz članka 10. ovoga Zakona i članka 15. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85  ili članka 12. Priloga AETR-a
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 52.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba – obrtnik ako postupi suprotno zabrani iz  čl. 15. stavka 8. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 ili AETR-a.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i vozač koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 53.
 
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač:
– ako ne postupi sukladno odredbi članka 4. stavka 4. ovoga Zakona.
 
 
Članak 54.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik, ako:
-  postupi u suprotnosti s odredbom članka 8. stavka 2. ovoga Zakona ili članka 11. stavka 2. točka a.  Priloga AETR-a,
– postupi u suprotnosti s odredbom članka 10. stavka 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 ili članka 11. stavka 3. AETR-a
 (2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
Članak 55.
 
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ili fizička osoba-obrtnik, ako:
- postupi u suprotnosti s odredbom članka 12. stavka 1. ovoga Zakona na način da obavlja djelatnosti iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona bez dozvole koju izdaje Ministarstvo,
– ne obavijesti Ministarstvo o promjenama vlasništva, voditelja ili tehničara (članak 12. stavak 9.),
– ako poslove radionice obavlja suprotno odredbama općeg akta iz članka 12. stavka 10. ovoga Zakona,
– ako u roku od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole ne preda Ministarstvu sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije koje su dužne voditi (članak 15. stavak 3.),
– ako zaposli tehničara i voditelja u suprotnosti s odredbom članka 18. stavka 1. i 3. ovoga Zakona,
– ako omogući da zahvate na tahografima i opremi obavlja tehničar koji ne posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti (članak 18. stavka 2.),
– ako ne postupi u skladu s odredbom članka 18. stavka 7. ovoga Zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.
 
 
 
                                                X. ODGOVORNOSTI
 
Članak 56.
 
(1) Odgovornost za prekršaje iz poglavlja IX ovoga Zakona odnosi se na prekršaje počinjene na teritoriju RH, zemalja EU i trećih zemalja.
(2) Vozač je dužan čuvati sve dokaze o izrečenim kaznama ili pokrenutim postupcima u zemljama EU ili trećim zemljama do vremena kada za isti prekršaj više ne bude mogao biti pokrenut drugi postupak ili izrečena kazna u skladu s ovim Zakonom.
(3) Vozač je na zahtjev nadležnog tijela dužan predočiti dokaze iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Vozač je dužan poslodavcu/poslodavcima dostaviti dostupne podatke o izrečenim kaznama i pokrenutim prekršajnim postupcima radi prekršaja propisanih ovim Zakonom.
 
 
 
 
XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Razmjena izvješća i informacija

Članak 57.
 
(1) Ministarstvo će dostavljati Europskoj komisiji izvješće o provedbi odredbi o radnom vremenu i obveznim odmorima mobilnih radnika, navodeći stajališta poslodavaca i mobilnih radnika, svake dvije godine.
(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka dostavljat će se Europskoj komisiji najkasnije do 30. rujna, nakon dvogodišnjeg razdoblja na koje se izvješće odnosi.
(3) Izvješće mora sadržavati odredbe o korištenju iznimki sukladno odredbi članka 11. ovoga Zakona, ukoliko su iznimke propisane.
(4) Ministarstvo je dužno informacije o provjerama iz članaka 31-34. ovoga Zakona dostavljati Europskoj komisiji svake dvije godine na propisanom obrascu.
(5) Razmjena podataka, iskustava i znanja između Republike Hrvatske i ostalih država aktivno će se promicati.
 
 
 
Rok za donošenje propisa

Članak 59.
 
(1) Obvezuje se ministar da u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donese propise iz članka 8. stavka 5., članka 14. stavka 2., članka 17. stavka 3., članka 22. stavka 2., članka 23. stavka 3. i članka 25. stavka 5. ovoga Zakona.


Stupanje na snagu

       Članak 60.
 
Ovaj Zakon stupa na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.
 
Klasa:
Urbroj:
Zagreb,   15. veljače  2013.
 
 
 
VI. OBRAZLOŽENJE
 
Članak 1.
Člankom 1. propisan je predmet i svrha Zakona, odnosno područje koje se uređuje ovim Zakonom, i to radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekida vožnje i razdoblja odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz tereta i putnika, način i uvjeti postupka stjecanja dozvole za radionice, uređaji za bilježenje u cestovnom prijevozu (tahografi), uvjeti i postupci kontrole, nadležnost tijela i njihove ovlasti, službene evidencije, te prekršaji i kaznene odredbe. Svrha Zakona je prije svega poboljšanje uvjeta rada i zaštita osoba koje obavljaju mobilnu djelatnost i vozača.
 
Članak 2.
Člankom 2. utvrđuje se područje primjene Zakona, te određena izuzeća od primjene, s posebnim naglaskom na vrstu vozila na koje se Zakon odnosi (vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusi konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača moraju imati ugrađen tahograf), nadalje, ovim se Zakonom propisuje da se isti primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza i vozače u cestovnom prijevozu, kao i na samozaposlene vozače sukladno sporazumu AETR-u, kao i na vozače vozila čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača. 
Ovim je Zakonom također propisano da nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj nakon 01. siječnja 2009. godine, čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te autobusi konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača, moraju imati ugrađen digitalni tahograf.  
 
Članak 3.
Člankom 3. definirano je značenje 10 izraza koja se koriste u ovom Zakonu.
 
Članak 4.
Člankom 4. utvrđuje se da prosječno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika koje ne smije biti dulje od 48 sati, dok se maksimalno tjedno radno vrijeme može produljiti na 60 sati, samo u slučaju ako tijekom četiri mjeseca prosjek od 48 sati nije prekoračen. Nadalje istim člankom Zakona jasno je propisano da ako mobilni radnik obavlja poslove za različite poslodavce, radno vrijeme predstavlja zbroj radnih sati kod svih poslodavaca.
 
 
 
Članak 5.
Člankom 5. definira se i uređuje područje stanki te je tako propisano da mobilni radnici koji obavljaju mobilnu djelatnost u cestovnom prijevozu, osim u slučaju ako  AETR ne osigurava već zaštitu, moraju najkasnije nakon šest sati neprekidnog rada imati stanku. Istim člankom Zakona je propisano da se radno vrijeme prekida stankom koja traje najmanje 30 minuta, ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između šest i devet sati, a stankom od najmanje 45 minuta ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati.
 
Članak 6.
Člankom 6. uređeno je pitanje noćnog rada mobilnih radnika tako da je utvrđeno da ako mobilni radnici obavljaju noćni rad, njihovo ukupno dnevno radno vrijeme ne smije trajati dulje od deset sati unutar svakog 24-satnog razdoblja. Nadalje propisano je da se naknada za noćni rad mobilnim radnicima isplaćuje sukladno važećim propisima u Republici Hrvatskoj, odnosno sukladno kolektivnim ugovorima, ali pod uvjetom, da naknada ne smije poticati ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa. 
 
Članak 7.
Člankom 7. propisuje se da ukoliko se iz objektivnih ili tehničkih razloga ili razloga koji se odnose na organizaciju rada, mogu usvojiti iznimke od tjednog radnog vremena i noćnog rada, uz uvjet da postoji dogovor između predstavnika poslodavaca i radnika na koje se one odnose, te  da se poduzmu napori na poticanju svih relevantnih oblika socijalnog dijaloga.
To razdoblje ne može trajati dulje od šest mjeseci.
 
Članak 8.
Člankom 8. ovog Zakona određene su obveze za poslodavce koji su dužni mobilne radnike  upoznati s odredbama iz ovog Zakona koji se odnose na vrijeme odmora, noćni rad i iznimke, te s drugim propisima, kolektivnim ugovorima. Također, istim se člankom utvrđuje obveza poslodavcima da evidentiraju radno vrijeme mobilnih radnika, te da tu evidenciju moraju čuvati najmanje dvije godine nakon isteka razdoblja na koje se odnosi, te da u dužni na zahtjev mobilnog radnika dati tražene podatke iz evidencije.  
 
Članak 9.
Člankom 9. ovog Zakona se propisuje radna vremena i prekidi vožnje vozača autobusa u javnom gradskom prijevozu putnika.
 
Članak 10.
Člankom 10. se propisuje dokumentacija koju je vozač dužan predočiti ovlaštenoj osobi, na njen zahtjev, prilikom obavljanja nadzora odnosno provjere provedbe propisa. U važećim odredbama Zakona propisana je dokumentacija koju vozač daje na uvid kada u nadziranom razdoblju upravlja samo vozilom koje je opremljeno analognim tahografom, odnosno kada upravlja samo vozilom koje je opremljeno digitalnim tahografom. Obzirom da vozač u praksi tijekom nadziranog razdoblja od 28 dana može upravljati različitim vozilima koja su opremljena i jednom i drugom vrstom tahografa, potrebno je, u svrhu provedbe smislenog i učinkovitog nadzora, propisati obvezu vozača da ovlaštenoj osobi predoči dokumentaciju koju posjeduje za obje vrste tahografa.
 
 
Članak 11. 
Člankom 11. propisana su izuzeća od obveze primjene članka 13. stavka 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 i članka 3. stavka 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85, odredbe Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i odredbe članka 5, 6, 7, 8 i 9 Uredbe Vijeća (EEZ) br. 561/2006 kada se taj prijevoz obavlja isključivo na području Republike Hrvatske. 
 
 
Članak 12.
Člankom 12. utvrđeni su poslovi koje mogu obavljati pravne i fizičke osobe koje dobiju dozvolu Ministarstva za:

• ugradnju i ispitivanje,
• provjeru i pregled,
• popravak i demontažu tahografa, te koje poslove u okviru izdane dozvole mogu obavljati. Također je propisano da u dozvoli mora biti navedeno koje postupke i poslove može radionica obavljati, te da ista radionica može imati obje dozvole, da se dozvola izdaje na rok od pet godina,

Dozvolu izdaje Ministarstvo na rok od pet godina, dok se o izdavanju dozvole odlučuje u upravnom postupku.
Istim člankom Zakona propisano je da je u slučaju promjene vlasništva, voditelja ili u slučaju promjene zaposlenika koji obavljaju postupke i poslove radionice radionica dužna o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od osam dana od dana promjene.
Istim je člankom dana ovlast  ministru da  propiše način obavljanja postupaka i poslova radionica.
 
Članak 13.
Člankom 13. propisano je da dozvolu izdaje Ministarstvo pojedinoj radionici za najmanje jedan od postupaka iz članka 12. stavka 1. alineje 1., 2. i 3. ovog Zakona, i to za provjeru i pregled tahografa, za sve odobrene tipove, a za ostale postupke radionice za najmanje jedan odobreni tip tahografa, te da Ministarstvo u dozvoli određuje radionici oznaku dozvole i oznaku plombiranja.
 
 
Članak 14.
Člankom 14. propisani su uvjeti za dobivanje dozvole za pojedini postupak odnosno posao koje radionica mora ispunjavati i koji moraju biti kumulativno ispunjeni.  
 
 
Članak 15.
Člankom 15. Zakona propisni su uvjeti i način odvijanja postupka oduzimanja dozvole radionici, te je propisano da se rješenjem o oduzimanju dozvole, oduzimaju i sve dozvole pojedine radionice.
Nadalje, propisano je da se rješenjem o oduzimanju dozvole radionici  nalaže da u roku od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole Ministarstvu preda sve kartice radionice, oznaku za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije, koje je prema ovom Zakonu te temeljem njega donesenim propisima, dužna voditi.
 
Članak 16.
Člankom 16. Zakona propisano je da nadzor nad radionicama obavlja inspekcija cestovnog prometa, te da je istom  u okviru tog nadzora dužno od radionica pribavljati podatke o ispunjavanju propisanih uvjeta za dobivanje dozvole, te da li je njihov rad u skladu sa odredbama ovog Zakonu, te temeljem njega donesenim propisima.
Nadalje, utvrđena je obveza da inspekcija cestovnog prometa, policija i druga nadležna tijela koja obavljaju nadzor nad radom tahografa moraju obavijestiti Ministarstvo ako pri obavljanja nadzora utvrde da tahograf  ugrađen u vozilo ne radi ispravno.
Ukoliko se tijekom nadzora utvrde nepravilnosti u radionici, koje mogu imati obilježja kaznenog djela, a  koje bi mogle  ugroziti siguran rad tahografa, dana je ovlast inspekciji koja je tada dužna narediti odgovornoj osobi da bez odgađanja zabraniti pristup zaposlenicima do kartica radionice. Ukoliko odgovorna osoba ne postupi u skladu s naredbom Ministarstva isto će radionici oduzeti dozvolu.   
 
Članak 17.
Člankom 17. propisano je koje sve evidencije vodi Ministarstvo, te je dana ovlast ministru da   detaljnije propiše evidenciju te način njenog vođenja, kao i obveza Ministarstvu da dostavlja informacije o trenutnom stanju radionica odnosno kartica nadležnom tijelu EU kao i nadležnim tijelima drugih država  koja to zatraže.
 
Članak 18.
Člankom 18. propisani su uvjeti koje moraju ispunjavati tehničar i voditelj koji obavljaju te poslove u radionici, kao i način dokazivanja njihove stručne osposobljenosti, te da zahvate na tahografima i opremi od koje ovisi ispravan rad tahografa, može obavljati samo tehničar radionice koji posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti.
Nadalje, istim je člankom propisano da su radionica i njeni zaposlenici dužni vozaču bilo kojeg vozila koje ima ugrađen tahograf pružati usluge u skladu sa dozvolom, te da u svrhu pružanja usluga, radionica mora na vidljivom mjestu imati oglasnu ploču koju mogu uočiti svi korisnici radionice.
Istim je člankom propisana obveza radionici koje je u slučaju uklanjanja ili demontaže tahografa dužna s uređaja presnimiti sve podatke koji su na njemu zabilježeni sukladno odredbama ovog Zakona, uključujući osobne podatke, ali na način da te podatke pohrani na siguran način najmanje jednu godinu, a smije ih proslijediti samo prijevozniku u čijem je vozilu bio tahograf ili kod kojega je zaposlen vozač na kojeg se odnose podaci o radnom vremenu i odmorima, te nadzornim tijelima sukladno ovom Zakonu. 
 
 
Članak 19.
Člankom 19. Zakona utvrđuje se važenje kartica i to tako da se kartica vozača i kartica radionice izdaju na vrijeme od jedne godine, kartica prijevoznika izdaje se na pet, a kartica nadzornog tijela na dvije godine, dok se kartica radionice izdaje na ime pojedinog tehničara koji je osposobljen, a kartica nadzornog tijela na ime pojedine osobe koja je karticom ovlaštena za provođenje nadzora. 
 
Članak 20.
Ovim se člankom propisuje da kartice izdaje, kao javnu ovlast, pravna osoba koju na temelju javnog natječaja, ovlasti Ministarstvo, a ta se javna ovlast dobiva na rok od 10 godina.
Istim člankom je propisano da se u Republici Hrvatskoj javna ovlast daje samo jednom izdavatelju kartica i to temeljem provedenog javnog natječaja  u skladu s ovim Zakonom.
 
Članak 21.
Člankom 21. je propisano koje poslove pravna osoba kao javnu ovlast obavlja, kao izdavatelj kartica kroz upravni postupak u svrhu provođenja ovog Zakona i propisa donesenih na temelju istog. Ti su poslovi:   

• odlučivanje o izdavanju ili oduzimanju kartica, uključujući uručivanje kartica, vođenje evidencije, te davanje podataka iz evidencije;
• upravne poslove u svezi s generiranjem potrebnih elektronskih ključeva.

Istim člankom Zakona je propisana obveza izdavatelj kartica da javnu ovlast provodi na najmanje jednom mjestu u Republici Hrvatskoj.  
 
Članak 22.
Člankom 22. propisano je da o izdavanju i oduzimanju kartice odlučuje izdavatelj kartice u skladu s odredbama ovog Zakona, u skladu s općim upravnim postupkom, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, te je dana ovlast ministru da propiše sadržaj zahtjeva za izdavanje kartice i obrazac.
 
Članak 23.
Člankom 23. propisani su uvjeti za davanje javne ovlasti izdavatelju kartica, koji moraju biti kumulativno ispunjeni.
Također istim je člankom propisano da kandidat može dokazivati da ispunjava uvjete iz natječaja koji se odnose na prostorije, opremu i stručne radnike za pružanje usluga u vezi s personalizacijom i izradom kartica, te u vezi s generiranjem ključeva za elektronski potpis, a kod kojih se ne radi o upravnim poslovima s podizvođačima, s kojima ima za vrijeme na koje se daje javna ovlast ugovorom uređen odnos u vezi osiguravanja ovih usluga, odnosno može navesti da će ih pružiti nakon dobivanja javne ovlasti u skladu sa ovim Zakonom.
Istim je člankom dana ovlast ministru da propiše način dokazivanja uvjeta za obvaljanje poslova izdavatelja kartica, te obveza izdavatelju da uvjete za davanje javne ovlasti mora ispunjavati za cijelo vrijeme trajanja javne ovlasti.
 
Članak 24.
Člankom 24. Zakona propisana su mjerila za izbor na javnom natječaju koji se odnose predviđene prosječne vlastite troškove izdavanja pojedine kartice, s time da više bodova dobiva podnositelj zahtjeva koji ponudi niže prosječne vlastite troškove, na rok za početak obavljanja javne ovlasti, s time da više bodova dobiva podnositelj zahtjeva koji ponudi kraći rok, te izlaženje u susret potrošačima koji se odnose na uredovno vrijeme, načini podnošenja zahtjeva za karticu, pomoć potrošačima i drugo.
 
Članak 25.
Člankom 25. ovlašćuje se Ministarstvo da raspiše javni natječaj najkasnije šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, koji se mora objaviti u Narodnim novinama - Službenom listu Republike Hrvatske, te što isti mora najmanje sadržavati. 
Istim se člankom obvezuje Ministarstvo da na dan objave javnog natječaja i za cijelo vrijeme trajanja roka za natječaj najkasnije u roku od jednog dana mora omogućiti svim zainteresiranim uvid u dokumentaciju za natječaj te je uručiti svima koji uplate traženi iznos koji može obuhvaćati samo troškove umnažanja i slanja te dokumentacije.
Također, člankom 25. dana je ovlast ministru da propisuje sadržaj dokumentacije za natječaj, rokove za podnošenje i javno otvaranje ponuda, način i postupak otvaranja ponuda. 
 
Članak 26.
Člankom 26. propisano je da u odluci o odabiru pravne osobe za izdavatelja kartice Ministarstvo određuje rok za početak obavljanja javne ovlasti kao i vrstu i visinu financijskog osiguranja u svrhu zakonitog i primjerenog obavljanja javne ovlasti.
Istim je člankom propisano da visina financijskog osiguranja mora biti takva da pokriva očekivane troškove Ministarstva u vezi s eventualnim oduzimanjem javne ovlasti, novim davanjem javne ovlasti i izvođenjem poslova izdavatelja kartice u Ministarstvu do trenutka kada novi izdavatelj kartica počinje provoditi javnu ovlast.
 
Članak 27.
Člankom 27. propisani su uvjeti pod kojima ministarstvo rješenjem oduzima javnu ovlast izdavatelju kartica, kao i to da protiv odluke o oduzimanju javne ovlasti izdavatelj kratica može izjaviti žalbu Povjerenstvu kojeg imenuje ministar, te da žalba ne obustavlja izvršenje.
Nadalje, istim je člankom propisano da s odlukom o oduzimanju javne ovlasti, dotadašnjem izdavatelju kartica se nalaže da novom izdavatelju kartica danom prestanka javne ovlasti bez naplate troškova u elektronskom obliku i na papiru preda svu dokumentaciju i evidencije koje posjeduje i koje vodi a odnose se na obavljanje javne ovlasti, kao i sve izrađene, ali neuručene kartice.
Također istim je člankom Zakona propisano da ako je to radi obavljanja upravnih poslova koji su predmet javne ovlasti nužno, da dotadašnji izdavatelj kartica mora opremu za obavljanje poslova dati u najam novom izdavatelju kartica. Ukoliko dotadašnji izdavatelj kartica ne postupi sukladno navedenom Ministarstvo je ovlašteno da odlukom na određeno vrijeme, koje ne smije biti dulje od šest mjeseci, opremu oduzme, ali da dotadašnji izdavatelj kartica za upotrebu te opreme ima pravo na odštetu.
 
Članak 28.
Člankom 28. propisano je da nadzor nad obavljanjem javne ovlasti obavlja Ministarstvo, u okviru kojeg je Ministarstvo dužno utvrditi da li izdavatelj kartica i dalje ispunjava propisane uvjete za izdavatelja kartica, te da li poslove obavlja u skladu s propisima.
 
Članak 29.
Člankom 29. propisano je da troškove obavljanje javne ovlasti izdavatelj kartica podmiruje iz cijene izdavanja kartica koje plaćaju stranke za izdavanje kartice, odnosno za druge usluge.
Istim je člankom propisano da cijenu za izdavanje kartice, odnosno drugih usluga propisuje ministar na način da osigura  izdavatelju kartica pokriće troškova koji se odnose na obavljanje javne ovlasti, vodeći računa o prosječnim troškovima koje je izdavatelj naveo u svojoj ponudi. 
 
Članak 30.
Člankom 30. propisane su i popisane evidencije koje mora voditi izdavatelj kartica o karticama, koji podaci obuhvaćaju i osobne podatke. Istim je člankom propisano da te podatke izdavatelj kartica pribavlja iz evidencija koje vode druga tijela koja imaju službenu evidenciju, a koja su s izdavateljem kartica surađivati. Istim je člankom Zakona propisana obveza poštivanja propisa o zaštiti osobnih podataka kao i obveza traženja dozvole za prikupljanje podataka od osoba čiji se podaci evidentiraju. Također, propisana je obveza suradnje sa TACHONET-om (zajedničkom mrežom drugih država).
 
Članak 31.
Člankom 31. propisana je nadležnost za odgovarajuće i redovite provjere koje obavljaju inspekcija cestovnog prometa i policijski službenici koja su ih dužna organizirati i provoditi u svrhu pravilne i dosljedne provedbe i primjene odredbi ovog Zakona i temeljem njega donesenih propisa, na cesti i u prostorijama prijevoznika i tvrtki, za sve  kategorije prijevoza.
Istim člankom propisano je da se  te provjere moraju obavljati svake godine i moraju obuhvatiti širok i reprezentativan presjek mobilnih radnika, vozača, prijevoznika, tvrtki i vozila u svim kategorijama prijevoza obuhvaćenim odredbama ovog Zakona. 
Istim člankom Zakona se utvrđuju određeni postotci provjera koji se svake godine moraju povećavati, te da te provjere moraju sadržavati slijedeće podatke: broj vozača provjerenih na cesti, broj provjera u prostorima tvrtke, broj provjeravanih radnih dana, te broj i vrstu prijavljenih povreda propisa, zajedno s naznakom radi li se o prijevozu putnika ili tereta.
 
Članak 32.
Člankom 32. propisano je da su nadležna tijela za provjere dužna osigurati da statistički podaci prikupljeni od provjera budu podijeljeni u kategorije za provjere na cesti, za provjere u tvrtkama, a da su tvrtke odgovorne za vozače dužne čuvati jednu godinu dokumente, zapise rezultata i ostale potrebne podatke koje im dostave nadležna tijela za provjere, o provjerama izvršenim u prostorijama tih tvrtki ili u pregledu vozača tih tvrtki na cesti. Također, nadležna tijela za provjere dužna su čuvati podatke o prikupljenim u prethodnoj godini.
 
 
Članak 33.
Člankom 33. propisano je da se provjere na cesti moraju organizirati na različitim mjestima i u različitim vremenskim razdobljima, pri čemu se moraju obuhvatit svi segment cestovne mreže, u cilju sprečavanja izbjegavanja mjesta provjere.
Istim je člankom Zakona propisana obveza za trgovačka društva koja upravljaju javnim cestama, kao i koncesionarima da su suradnji s inspekcijom i policijskim službenicima moraju osigurati uvjete za mjesta za provjere.  Sve se provjere na cesti moraju obavljati bez diskriminacije.
 
Članak 34.
Člankom 34. propisano je da se provjere u prostorima tvrtki moraju planirati na način da se uvažavaju prethodne provjere za različite vrste prijevoza i tvrtki,  posebno ukoliko se tijekom pregleda na cesti otkriju teže povrede odredbi ovog Zakona.
Istim je člankom propisano da su nadležna tijela za provjeru dužna tijekom provjere uzeti u obzir sve informacije koje im dostavi nadležno tijelo druge države, a koje se odnose na aktivnosti pregledavane tvrtke te države.
Istim je člankom propisano da provjere u prostorima tvrtke obuhvaćaju i slijedeće provjere:
(a) tjedna razdoblja odmora i vremena vožnje između razdoblja odmora;
(b) pridržavanje dvotjednog ograničenja vremena vožnje;
(c) tahografske listiće, jedinice u vozilima i ispise podataka s kartica vozača.
Člankom 42. također je propisano da nadležna tijela za provjeru, ukoliko je to moguće, mogu provjeravati i zajedničku odgovornost drugih sudionika, kao što su otpremnici, agenti, špediteri i dr., ukoliko se utvrdi kršenje propisa.  Istim je člankom propisano da nadležna tijela za provjere moraju imati popis stavki za provjeru. 
 
Članak 35.
Člankom 35. propisano je da će Ministarstvo uvesti sustav ocjene rizika za tvrtke, koji će se temeljiti na broju i ozbiljnosti povreda odredbi ovog Zakona i Uredbi koje je pojedina tvrtka počinila, i prema informacijama o prekršajima dobivenim u suradnji s drugim državama.
Istim je člankom propisano što se smatra povredom propisa koji su kategorizirani sukladno Direktivi   te da će nadležna tijela za provjeru  tvrtke s visokom ocjenom rizika provjeravat češće i detaljnije.
 
Članak 36.
Člankom 36. propisano je tko i u kojem obimu provodi provjere sukladno odredbama ovog Zakona, te su također propisane ovlasti za svako pojedino nadležno tijelo za provjeru koje ovlasti mogu biti od zabrane upotrebe vozila, upućivanje na izvanredni pregled tahografa, zahtijevanje kontrole tahografa, te davanje popisa s podacima i ispisa s tahografa, privremeno oduzimanje popisa s bilježenim podacima ili ispis iz tahografa, privremeno oduzimanje kartica ukoliko se sumnja da je ista  krivotvorena.     
 
Članak 37.- 55.
Članci 37.– 55. su prekršajne odredbe, kojima su popisane visine novčanih kazni za pravne osobe, fizičke osobe-obrtnike, odgovorne osobe u pravnoj ili fizičkoj osobi, te vozače i mobilne radnike.
 
Članak 56.
Člankom 56. propisane su odgovornosti za prekršaje na teritoriju RH, zemalja EU i trećih zemalja.Nadalje, članak propisuje da je vozač dužan čuvati sve dokaze o izrečenim kaznama i pokrenutim postupcima i na zahtjev nadzornog tijela predočiti dokaze.
Članak 57.
Člankom 57. propisani su rokovi, kao i načini razmjene informacija i izvješća između nadležnih tijela RH i drugih država.  
 
Članak 59.
Člankom 51. utvrđuje se rok za donošenje podzakonskih akata sukladno ovlaštenjima iz ovog Zakona koji je tri mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona.
 
Članak 60.
Člankom 53. utvrđuje se da ovaj Zakon stupa na snagu s ulaskom  Republike Hrvatske u Europsku uniju.