- Objavljeno: 17.10.2014.
Lučka uprava Split štiti javni interes u splitskoj gradskoj luci
Povodom teza koje su u javnim istupima posljednjih dana prilikom blokade prometa u splitskoj gradskoj luci i iznosili predstavnici privatnog koncesionara Trajektne luke Split d.d., Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture smatra nužnim ukazati kako zahtjevi privatne tvrtke Trajektna luka Split d.d., nisu bazirani na činjenicama i ne odgovaraju istini. Tome u prilog iznosimo podatke o pitanju obračuna tarifa s usporedivim lukama:
1. Tarife za privez/odvez brodova koje su propisale lučke uprave Zadra, Šibenika i Splitsko-dalmatinske ni u jednoj stavci ne odstupaju bitnije od splitskih. I tarife u Dubrovniku, Pločama i Rijeci vrlo su slične onima u Splitu u većini svojih relevantnih stavki. Nigdje se u njima posebno ne predviđa, obračunava niti plaća koncesionaru 'ukrcaj i iskrcaj putnika i vozila', a tehnologija ukrcaja/iskrcaja putnika i vozila jednaka je u svim ovim lukama.
2. Tarife koje se za privez/odvez brodova u domaćem linijskom prometu (to je kategorija u kojoj 'Trajektna luka Split d.d.' ostvaruje oko 50% svojih prihoda) primjenjuju u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku potpuno su iste kao u Splitu (tj. 400 kuna za brodove do 3.500 BT i 800 kn za brodove preko 3.500 BT), i to na način da se OBRAČUNAVA PO TICANJU (također kao u Splitu), a ne odvojeno za privez, a odvojeno za odvez. U Pločama i u Supetru se naplaćuje za četvrtinu manje tarife nego Split (tj. 300 kuna za brodove do 3.500 BT i 600 kn za brodove preko 3.500 BT) i također se obračunava po ticanju. Ovo jasno dokazuje da Split nije iznimka, odnosno da koncesionar u Splitu nije u nepovoljnijem položaju nego pružatelji usluga u drugim usporedivim lukama u Hrvatskoj. Štoviše, Trajektna luka Split d.d. ujedno je i jedini koncesionar koji obavlja ove poslove i zbog te pozicije nema argumenata da bi netko drugi od njega samog bio u povoljnijem položaju.
3. Usporedbom s lukom Ankona dolazi se do zaključka da su tarife za privez/odvez vrlo slične splitskima i u većini stavki nešto niže u Ankoni nego u Splitu. Kada se uzme u obzir cijena rada (koji je dominantni trošak za ovu djelatnost), onda je situacija u Splitu očito povoljnija za pružatelja usluga nego u Ankoni.
4. Kada se u razmatranje tarifa i PRIHODA od priveza/odveza brodova, uključe i podaci o frekvenciji uplovljavanja-isplovljavanja brodova, te zaposlenosti odnosno produktivnosti privezivača, lako se dolazi do zaključka da je pružatelj usluga priveza/odveza brodova u Splitu u bitno povoljnijoj situaciji u odnosu na one u npr. Rijeci, Šibeniku, Pločama, Dubrovniku ili Supetru. U Splitu je frekvencija uplovljavanja - isplovljavanja brodova bitno veća nego u spomenutim lukama, te se angažmanom istog broja privezivača mogu ostvariti znatno veći prihodi.
1. Tarife za privez/odvez brodova koje su propisale lučke uprave Zadra, Šibenika i Splitsko-dalmatinske ni u jednoj stavci ne odstupaju bitnije od splitskih. I tarife u Dubrovniku, Pločama i Rijeci vrlo su slične onima u Splitu u većini svojih relevantnih stavki. Nigdje se u njima posebno ne predviđa, obračunava niti plaća koncesionaru 'ukrcaj i iskrcaj putnika i vozila', a tehnologija ukrcaja/iskrcaja putnika i vozila jednaka je u svim ovim lukama.
2. Tarife koje se za privez/odvez brodova u domaćem linijskom prometu (to je kategorija u kojoj 'Trajektna luka Split d.d.' ostvaruje oko 50% svojih prihoda) primjenjuju u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku potpuno su iste kao u Splitu (tj. 400 kuna za brodove do 3.500 BT i 800 kn za brodove preko 3.500 BT), i to na način da se OBRAČUNAVA PO TICANJU (također kao u Splitu), a ne odvojeno za privez, a odvojeno za odvez. U Pločama i u Supetru se naplaćuje za četvrtinu manje tarife nego Split (tj. 300 kuna za brodove do 3.500 BT i 600 kn za brodove preko 3.500 BT) i također se obračunava po ticanju. Ovo jasno dokazuje da Split nije iznimka, odnosno da koncesionar u Splitu nije u nepovoljnijem položaju nego pružatelji usluga u drugim usporedivim lukama u Hrvatskoj. Štoviše, Trajektna luka Split d.d. ujedno je i jedini koncesionar koji obavlja ove poslove i zbog te pozicije nema argumenata da bi netko drugi od njega samog bio u povoljnijem položaju.
3. Usporedbom s lukom Ankona dolazi se do zaključka da su tarife za privez/odvez vrlo slične splitskima i u većini stavki nešto niže u Ankoni nego u Splitu. Kada se uzme u obzir cijena rada (koji je dominantni trošak za ovu djelatnost), onda je situacija u Splitu očito povoljnija za pružatelja usluga nego u Ankoni.
4. Kada se u razmatranje tarifa i PRIHODA od priveza/odveza brodova, uključe i podaci o frekvenciji uplovljavanja-isplovljavanja brodova, te zaposlenosti odnosno produktivnosti privezivača, lako se dolazi do zaključka da je pružatelj usluga priveza/odveza brodova u Splitu u bitno povoljnijoj situaciji u odnosu na one u npr. Rijeci, Šibeniku, Pločama, Dubrovniku ili Supetru. U Splitu je frekvencija uplovljavanja - isplovljavanja brodova bitno veća nego u spomenutim lukama, te se angažmanom istog broja privezivača mogu ostvariti znatno veći prihodi.