Na jučerašnjem skupu pod nazivom „TEN-T Days“ u gradu Talinu u Estoniji, Europska komisija i ministri prometa zemalja članica Europske unije donijeli su konačnu odluku o smjernicama nove prometne politike EU. Riječ je Uredbi koja je polazište za do sada najtemeljitiju reformu infrastrukturne politike, a kojom se želi povezati postojeća rascjepkana mreža europskih prometnica (željeznica, cesta, zračnih luka, morskih i riječnih luka te unutarnjih plovnih putova) u jedinstvenu transeuropsku prometnu mrežu (
Trans - European Network – Transport, TEN-T). Cilj stvaranja jedinstvene prometne mreže jest uklanjanje uskih grla na europskim prometnim pravcima, poboljšanje infrastrukture i povezivanje različitih vrsta prijevoza u multimodalni promet diljem EU.
Podsjetimo, na razini Vijeća EU rasprava o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) te o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama Europske unije za razvitak Transeuropske prometne mreže, započela je u ožujku 2012. godine, a rok donošenja Uredbe bio je zadan za kraj 2013. Republika Hrvatska je potpisivanjem Ugovora o pristupanju u prosincu 2011. godine stekla pravo sudjelovanja u statusu aktivnog promatrača u radu radnih skupina Vijeća Europske unije pa tako i radnih skupina u kojima su se vodili razgovori o prijedlozima predmetnih uredbi. Vlada je 12. prosinca 2012. donijela Odluku kojom je definirala hrvatski prijedlog prometnih pravaca koji bi donošenjem Uredbe bili uključeni u transeuropsku prometnu mrežu.
Jučerašnjom odlukom definirano je
devet koridora Osnovne prometne mreže EU kao okosnica za spajanje 94 glavne europske luke i 38 ključnih zračnih luka sa željeznicom i cestama u glavnim gradovima europskih zemalja (Luka Rijeka i zagrebačka zračna luka su među njima), te razvoj 15 tisuća kilometara željezničke infrastrukture kapacitirane na postizanje zadovoljavajućih brzina za putničke i teretne vlakove, kao i 35 graničnih prijelaza. Tih devet koridora prioritet su prometne politike Europske unije zbog čega je ustanovljen dodatni financijski fond u vrijednosti od 26 milijardi eura pod nazivom CEF (
Connecting Europe Facility) iz kojeg države članice, osim iz postojećih strukturnih i kohezijskog fonda, također mogu financirati projekte na tim koridorima temeljem natječaja koje će raspisivati Europska komisija.
Devet koridora su: Baltičko-jadranski, Sjeverno more – Baltik, Mediteranski, Bliski istok – Istočni Mediteran, Skandinavsko-mediteranski, Rajnsko - alpski, Atlantski, Sjeverno more – Mediteran, Rajna – Dunav. Svaki od njih mora uključivati tri vrste prometne infrastrukture, prolaziti kroz tri države članice i dva granična prijelaza. Koridori Osnovne prometne mreže ne prolaze kroz države koje nisu članice Europske unije, osim u iznimnim slučajevima kada država predstavlja usko grlo prometnoj povezanosti država članica (primjerice Švicarska ili plovni put Dunava kroz Srbija). Istodobno, podrazumjeva se postojanje multimodalnog prometa na koridoru.
Hrvatska se nalazi na dva koridora Osnovne prometne mreže, na Mediteranskom koridoru i na Rajna-Dunav koridoru.
Mediteranski koridor povezuje jug Iberijskog poluotoka, preko španjolske i francuske mediteranske obale prolazi kroz Alpe na sjeveru Italije, zatim ulazi u Sloveniju i dalje prema mađarsko-ukrajinskoj granici.
Riječ je o cestovnom i željezničkom koridoru, a njegov sastavni dio je i
pravac Rijeka-Zagreb-Budimpešta (željeznički i cestovni pravac koji se kod nas uvriježio pod nazivom Vb koridor). Na Mediteranski koridor nastavlja se cestovni i željeznički pravac Zagreb-Slovenija, za koji se kod nas uvriježio naziv X koridor. Preko toga koridora Hrvatska će biti spojena i na
Baltičko-jadranski koridor, koji ide od Baltičkog mora kroz Poljsku, preko Beča i Bratislave do sjeverne Italije.
Koridor Rajna-Dunav je riječni pravac koji povezuje Strasbourg, Frankfurt, Beč, Bratislavu, Budimpeštu, odakle se jedan dio račva prema Rumunjskoj, a drugi ide Dunavom između Hrvatske i Srbije i dalje na Crno more, a kod nas se uvriježio pod nazivom VII koridor.
Osnovnu prometnu mrežu EU ne čine samo koridori nego i prometna infrastruktura država članica koja ne udovoljava kriterijima za uvrštavanje u koridore, ali je projekte moguće aplicirati za financiranje iz europskih fondova. Koridori su dio Osnovne prometne mreže za koje postoji mogućnost paralelnog apliciranja i iz CEF-a i iz strukturnih fondova. Osnovna prometna mreža dio je Sveobuhvatne prometne mreže, koja uključuje kompletnu prometnu infrastrukturu Europske unije.
Unaprjeđenje Osnovne prometne mreže Europska unija planira do 2030., a Sveobuhvatne do 2050. godine s ciljem potpune pokrivenosti EU i dostupnosti svih regija.
Tako je hrvatska Vlada lani u prosincu svojom Odlukom definirala i hrvatsku Osnovnu i Sveobuhvatnu prometnu mrežu. Kao Osnovna prometna mreža definirani su
cestovni pravci od državne granice s Republikom Mađarskom preko Osijeka prema Bosni i Hercegovini, te od Metkovića do Ploča (tzv. koridor Vc) te autoceste mora od Rijeke i Ploča kao i cesta uzduž jadranske obale (tzv. Jadransko-jonski pravac). Sukladno metodologiji TEN-T-a Jadransko-josnki pravac nije mogao postati koridor Osnovne prometne mreže EU budući nije multimodalan i veže se na zemlje koje nisu članice EU. Međutim, svi navedeni pravci dio su Osnovne prometne mreže EU i u financijskom smislu nema razloga da se projekti ne apliciraju za europske fondove. Upravo ti projekti na tim pravcima definirat će se kroz Operativni program za buduće razdoblje od 2014. do 2020..
Unaprjeđenje Osnovne prometne mreže Europska unija planira do 2030., a Sveobuhvatne do 2050. godine s ciljem potpune pokrivenosti EU i dostupnosti svih regija.