Uz članak 1.
Ovim se člankom utvrđuje sadržaj Zakona – njime se utvrđuju tijela nadležna za provedbu i nadzor nad provedbom Uredbe (EU) 181/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. godine o pravima putnika u prijevozu autobusima, a kojom se mijenja Uredba (EZ) br. 2006/2004 (SL L br. 55 od 28. 2. 2011.), propisuju izuzeća od primjene navedene Uredbe kao i prekršajne odredbe u slučajevima kršenja odredaba Uredbe.
Uz članak 2.
Ovim se člankom upućuje na istoznačnost pojmova uporabljenih u navedenoj Uredbi i pojmova koje koristi ovaj Zakon.
Uz članak 3. i 4.
Ovim se člankom utvrđuju nadležna tijela za provedbu dotične Uredbe i nadzor nad njenom provedbom. Nadležno tijelo za provedbu Uredbe i dostavu izvješća Europskoj komisiji o njenoj provedbi je Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, a inspekcijski nadzor nad provedbom uredbe obavljaju inspektori cestovnog prometa i cesta navedenog Ministarstva.
Uz članak 5.
Ovim se člankom, sukladno članku 28. stavku 3. predmetne Uredbe, određuje da putnik prigovore (reklamacije) o eventualnom kršenju odredaba Uredbe najprije podnosi prijevozniku, a ukoliko prijevoznik ne riješi prigovor putnika u roku i na način propisan člankom 27. Uredbe, prigovor se dostavlja na rješavanje Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture.
Uz članak 6.
Ovim se člankom propisuju privremena izuzeća od primjene Uredbe. Prema Konačnom prijedlogu zakona, u razdoblju do 1. ožujka 2017., Uredba se ne bi primjenjivala na međunarodni linijski prijevoz putnika kod kojeg je u vozni red uključeno bar jedno stajalište izvan Europske unije (obzirom da se znatan dio takvog linijskog prijevoza obavlja izvan EU).
Nadalje, u istome razdoblju na unutarnji linijski prijevoz putnika u Republici Hrvatskoj
primjenjivat će se samo pojedine odredbe Uredbe i to: članka 4. stavka 2. (obveza prijevoznika da ugovorne uvjete i tarife koje primjenjuje ponudi općoj javnosti bez izravne ili neizravne diskriminacije), članka 9. (pravo osoba s invaliditetom ili smanjenom pokretljivošću na prijevoz te rezervaciju i kupnju vozne karte bez dodatnih troškova), članka 10. stavka 1. (iznimke odnosno posebni uvjeti pod kojima se može odbiti zahtjev osobe s invaliditetom za rezervacijom ili nabavom vozne karte odnosno za prijevozom), članka 16. stavka 1 točke (b) i stavka 2. (osposobljavanje vozača i zaposlenika prijevoznika za komunikaciju i pružanje pomoći osobama s invaliditetom), članka 17. stavka 1. i 2. (naknada
za oštećenje ili gubitak invalidskih kolica, druge opreme za kretanje ili pomoćnih sredstava) te članaka 24. do 28. (opća pravila o informiranju i reklamacijama).
Isto tako, do 1. ožujka 2018. prijevoznici su oslobođeni obveze osposobljavanja vozača prema sadržajima utvrđenim u točki a) Priloga II Uredbe („Osposobljavanje na području svjesnosti o invaliditetu“).
Uz članak 7-10.
Ovim su člancima propisani prekršaji i prekršajne kazne za nepoštivanje odredaba Uredbe.
Uz članak 11.
Ovim se člankom propisuje stupanje na snagu Zakona.
