Na temelju Članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (“Narodne novine”, br. 53/91 i 73/91), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 14. travnja 1994. godine donijela:
Članak 1.
Potvrđuje se (ratificira) Ugovor o međunarodnom cestovnom prometu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Rumunjske, potpisan u Bukureštu 16. veljače 1994. godine, u izvorniku na hrvatskom i rumunjskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:
Vlada Republike Hrvatske i Vlada Rumunjske, u daljnjem tekstu “ugovorne stranke., želeći doprinijeti obostrano korisnom razvoju trgovinskih i gospodarskih odnosa radi unapređenja i reguliranja međunarodnog cestovnog prijevoza putnika i stvari između dviju zemalja i u tranzitu preko njihovih teritorija, a na temelju jednakih prava i uzajamne koristi, dogovorile su se o sljedećem:
Članak 1.
Područje primjene
1. Odredbe ovog Ugovora primjenjuju se na prijevoz putnika i stvari pomoću vozila registriranih na teritoriju jedne od dviju država, na izravnim relacijama između Rumunjske i Republike Hrvatske, u tranzitu preko njihovih teritorija, te u prometu za ili iz trećih država.
2. Ovaj Ugovor ne utječe na prava i obveze pojedine ugovorne stranke koje proizlaze iz odredbi drugih bilateralnih ili multilateralnih ugovora o međunarodnom cestovnom prijevozu stvari ili putnika koje obvezuju tu ugovornu stranku.
Članak 2.
Definicije
U smislu ovog Ugovora:
- Izraz “Prijevoznika” označava bilo koju fizičku ili pravnu osobu sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili Rumunjskoj koja je ovlaštena, u skladu s važećim nacionalnim propisima u zemlji registracije vozila, za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza putnika ili stvari, i to kao javnog prijevoza ili prijevoza za vlastite potrebe.
- Izraz “Vozilo” označava svako prijevozno sredstvo na motorni pogon koje se koristi za cestovni prijevoz, te koje je konstruirano i namijenjeno za prijevoz više od 9 osoba, uključujući i vozača, ili za prijevoz stvari, i koje je registrirano na teritoriju jedne od dviju država.
Vozilom se također smatra i skup vozila koji se sastoji od vučnog vozila i prikolice ili poluprikolice, s tim da je vučno vozilo registrirano na teritoriju jedne od dviju država.
- Izraz “Dozvola” označava bilo koji dokument izdat u skladu s važećim propisima jedne ugovorne stranke, kojim u prijevozu stvari, prijevoznik dobiva pravo na jedno po vratno putovanje u bilateralnom prijevozu ili tranzitu preko teritorija druge države, i to unutar razdoblja važenja dozvole; u prijevozu putnika (od čega se izuzima redovni linijski prijevoz), prijevoznik putem dozvole dobiva pravo na obavljanje prijevoza u nekom određenom razdoblju.
- Izraz “Odobrenje” označava bilo koji dokument izdat u skladu s važećim propisima jedne ugovorne stranke, kojim prijevoznik dobiva pravo na obavljanje linijskog prijevoza putnika u bilateralnom prijevozu ili u tranzitu preko teritorija druge države.
PRIJEVOZ PUTNIKA
Članak 3.
Linijski prijevoz
1. U okviru linijskog prijevoza, prijevoz putnika vozilom (autobusom) obavlja se po utvrdenom itinereru prema prethodno dogovorenom redu vožnje i tarifama, pri čemu se putnici mogu ukrcavati ili iskrcavati na polazištima ili odredištima linija, te na drugim dogovorenim stajalištima.
2. Obavljanje linijskog prijevoza odobravaju nadležni organi svake od ugovornih stranaka, i to svaki za dio puta koji prolazi kroz njegov teritorij, u skladu sa svojim nacionalnim propisima i uz suglasnost države kroz koju će se odvijati tranzitni prijevoz.
Odobrenje se može izdati prijevoznicima obiju država na vrijeme od jedne do pet godina.
3. Zahtjevi za dobivanje odobrenja spomenutih u točki 2. ovog Članka, što uključuje i dobivanje suglasnosti država kroz koje se obavlja tranzit, podnose se u pismenoj formi nadležnim organima druge ugovorne stranke.
U zahtjevima se treba navesti sljedeće: naziv i adresa prijevoznika, itinerer, red vožnje i učestalost prijevoza, tarife, mjesta ukrcavanja i iskrcavanja putnika, razdoblje u kojem će se odvijati prijevoz, te podatak o predviđenom broju sjedala u vozilu.
4. Nadležni organi svake od ugovornih stranaka definirat će međusobnim sporazumom, putem pošte ili u okviru Mješovite komisije spomenute u Članku 14. ovog Ugovora, sljedeća pitanja:
a) uspostavljanje autobusnih linija,
b) redove vožnje,
c) tarife,
d) itinerer,
e) smanjenje i povećanje obima prometa, te zatvaranje autobusnih linija,
f) ostala pitanja u svezi s linijskim prijevozom.
Članak 4.
Povremeni prijevoz
1. Povremeni prijevoz putnika i prijevoz koji ne spada u kategoriju linijskog prijevoza i mogu ga obavljati prijevoznici jedne od ugovorenih stranaka koji posjeduju dozvolu za obavljanje tog prijevoza, osim u slučajevima navedenim u Članku 5. ovog Ugovora, a tu dozvolu izdaje nadležni organ druge ugovorne stranke.
2. Zahtjev za izdavanje dozvole navedene u točki l. ovog Članka dostavlja se u pismenoj formi nadležnom organu druge ugovorne stranke, a u njemu se trebaju navesti sljedeći podaci: naziv i adresa prijevoznika, itinerer, vrijeme putovanja, registarska oznaka vozila i podatak o broju sjedišta u vozilu.
3. Prilikom obavljanja prijevoza navedenog u ovom Članku u vozilu se mora nalaziti uredno popunjen putni list s popisom putnika i brojevima putovnica, potpisan od strane prijevoznika i ovjeren od nadležnog carinskog organa na graničnom prijelazu.
Članak 5.
Prijevozi putnika za koji nisu potrebne dozvole
Za sljedeće vrste prijevoza putnika između dviju država ili u tranzitu nisu potrebne dozvole:
1. Povremeni prijevoz istih osoba istim vozilom u tijeku čitavog putovanja, pri čemu se polazište i odredište putova.nja nalazi u zemlji registracije vozila, bez iskrcavanja putnika ili primanja novih putnika u toku (“kružna putovanja sa zatvorenim vratima”).
2. Povremeni prijevoz grupe putnika od neke točke koja se nalazi u državi registracije vozila do točke na teritoriju države druge ugovorne stranke, s tim da vozilo prazno napušta taj teritorij.
3. Povremeni prijevoz putnika u tranzitu preko teritorija druge države, od čega se izuzimaju putovanja koja se obavljaju ćešće od jedanput u 16 dana.
4. Prilikom obavljanja takvih prijevoza, putnici se u izuzetnim slučajevima mogu iskrcati ili ukrcati na teritoriju druge države ili samo ako su prethodno ishodili dozvolu nadležnog organa druge ugovorne stranke.
5. Prilikom obavljanja prijevoza navedenih u ovom Članku u vozilu se mora nalaziti uredno popunjen putni list s popisom putnika i brojevima putovnica, potpisan od strane prijevoznika i ovjeren od nadležnog carinskog organa na graničnom prijelazu.
PRIJEVOZ STVARI
Članak 6.
Dozvole
l. Prijevozi natovarenim ili praznim teretnim vozilima između teritorija dviju država ili u tranzitu obavljaju se na temelju dozvola, osim u slučajevima naznačenim u Članku 7. ovog Ugovora.
2. Dozvole izdaju nadležni organi ugovorne stranke na čijem je teritoriju vozilo registrirano. Dozvola se izdaje za određeno vozilo, a glasi na ime prijevoznika. Dozvole su neprenosive i ne smiju ih koristiti drugi prijevoznici, niti se smiju koristiti za neko drugo vozilo.
3. Prilikom putovanja u povratku, prijevoznik može na temelju dozvole ukrcati robu koja potječe s teritorija druge države, ukoliko je dotična roba namijenjena za prijevoz u državu registracije vozila.
4. Nadležni organi svake od ugovornih stranaka odredit će, na temelju reciprociteta, vrste i broj dozvola koje će se uzajamno razmijeniti.
Članak 7.
Prijevoz stvari za koje nije potrebna dozvola
1. Dozvola nije potrebna za sljedeće vrste prijevoza između teritorija dviju država ili u tranzitu:
a) prometovanje praznim vozilima koja će se koristiti radi zamjene, tegljenja ili popravka oštećenih ili pokvarenih vozila,
b) prijevoz posmrtnih ostataka,
c) prijevoz predmeta i umjetničkih djela za sajmove, izložbe ili kulturne manifestacije,
d) prijevoz reklamnih predmeta i opreme, e) prijevoz selidbenih stvari,
f) prijevoz strojeva, pribora ili životinja za kazališne, muzićke, kinematografske ili sportske manifestacije, za cirkuse ili sajmove i izložbe, te prijevoz opreme za radijska, televizijska ili filmska snimanja,
g) prijevoz medicinske opreme u hitnim slučajevima, naročito u slučaju katastrofa, te prijevoz stvari i paketa za humanitarnu pomoć,
h) prijevoz žive stoke pomoću posebnih vozila, osim stoke namijenjene klanju,
i) prijevoz stvari vozilom do 6 tona ukupne mase ili 3,5 tona nosivosti,
j) prijevoz stvari za vlastite potrebe na temelju međusobnog sporazuma postignutog u okviru Mješovite komisije spomenute u Članku 14. ovog Ugovora.
2. Mješovita komisija spomenuta u Članku 14. ovog Ugovora ima pravo dopunjavati popis prijevoza iz točke 1. ovog Članka.
Vozač vozila kojim se obavlja bilo koja vrsta prijevoza navedena u točki 1. ovog Članka treba u vozilu imati sve potrebne dokumente na kojima je jasno naznačeno da se radi o takovom prijevozu.
OPĆE ODREDBE
Članak 8.
Prijevoz za ili iz trećih zemalja
Prijevoznici jedne od ugovornih stranaka, propisno ovlašteni u skladu sa Člankom 2. ovog Ugovora smiju obavljati prijevoz stvari između teritorija druge države i teritorija neke treće države, isto kao i prijevoz stvari iz teritorija neke treće države na ugovorne stranke, osim kada to vozilo u okviru istog putovanja, te prema svom itinereru, tranzitira prema teritoriju države registracije vozila.
Članak 9.
Masa i dimenzije vozila
Ukoliko masa, dimenzije ili osovinsko opterećenje vozila prelazi maksimalne vrijednosti dozvoljene na teritoriju države jedne ugovorne stranke, vozilo treba imati posebnu dozvolu koju izdaje nadležni organ te ugovorne stranke. Ukoliko se prema toj dozvoli vozilo treba kretati po određenom itinereru, tada se prijevoz treba obaviti u skladu s propisanim itinererom.
Članak 10.
Prijevoz na teritoriju druge države Prijevoznici jedne od ugovornih stranaka, spomenuti u Članku 2. ovog Ugovora, ne smiju obavljati prijevoz putnika i stvari između dvije točke unutar teritorija druge države.
Članak 11.
Kontrola dokumenata
1. Nadležni organi svake od ugovornih stranaka dogovorit će se o načinu kontroliranja prijevoza koji se obavljaju u skladu s odredbama ovog Ugovora.
2. Dokumenti potrebni za obavljanje međunarodnog prijevoza moraju se nalaziti u vozilima kojima se takav prijevoz obavlja i trebaju se predočiti na zahtjev propisno ovlaštenih organa svake od ugovornih stranaka.
3. Vozači vozila registriranih na teritoriju države jedne ugovorne stranke, koji obavljaju međunarodni prijevoz kroz teritorij druge dx~ave, trebaju imati domaću ili međunarodnu vozačku dozvolu, nacionalnu potvrdu za vozilo kojim upravljaju, te sve ostale dokumente u skladu s međunarodnim propisima, a prema odi'edbama Mješovite komisije iz Članka 14. ovog Ugovora.
Članak 12.
Carinske odredbe
1. Vozila registrirana na teritoriju države jedne ugovorne stranke, koja se koriste za obavljanje prijevoza spomenutih u ovom Ugovoru, smiju se privremeno uvesti na teritorij države druge ugovorne stranke bez plaćanja uvoznih pristojbi, s tim da se ta vozila trebaju ponovno izvesti.
Isto vrijedi i za rezervne dijelove, pribor i standardnu opremu koja se uvozi s gore spomenutim vozilima i koja će se ponovno izvesti zajedno s njima.
2. Gorivo i mazivo sadržano u standardnim spremnicima koje je predvidio proizvodač vozila, koja se koriste za pogon i, kada je potrebno, za rad rashladnih uredaja vozila, oslobodena su od plaćanja uvoznih carinskih pristojbi, te nisu podložna bilo kakvim restrikcijama ili zabranama glede njihovog uvoza.
3. Rezervni dijelovi koji se uvoze radi popravljanja vozila koje je već privremeno uvezeno, smiju se uvoziti bez plaćanja carinskih pristojbi, te nisu podložni bilo kakvim restrikcijama ili zabranama glede njihovog uvoza.
Stari zamijenjeni rezervni dijelovi trebaju se ponovno izvesti ili uništiti pod nadzorom carinskih organa.
Članak 13.
Nadležni organi
Nadležni organi zaduženi za provedbu odredbi ovog Ugovora su:
- za Republiku Hrvatsku: Ministarstvo pomorstva, prometa i veza,
- za Republiku Rumunjsku: Ministarstvo prometa. Ugovorne stranke će jedna drugu obavijestiti o svim promjenama svojih nadležnih organa.
Članak 14.
Mješovita komisija
1. U cilju analiziranja i rješavanja pitanja u svezi s tumačenjem i provedbom odredbi ovog Ugovora, osnovat će se Mješovita komisija sastavljena od predstavnika nadležnih organa ugovornih stranaka.
2. Mješovita komisija sastajat će se naizmjenično na teritoriju država svake od ugovornih stranaka i to na zahtjev nadležnog organa jedne od ugovornih stranaka.
3. Mješovita komisija odredit će, na temelju reciprociteta, vrste i broj prijevoza koji će biti oslobodeni plaćanja naknada za ceste.
Članak 15.
Plaćanja
l. Sva plaćanja u svezi s primjenom ovog Ugovora obavljat će se u konvertibilnoj valuti. Ukoliko ugovorne stranke zakljuće Ugovor o plaćanju, tada će se primjenjivati odredbe tog Ugovora.
2. Prijevoznik jedne ugovorne stranke neće podlijegati naplati poreza za prijevozničku djelatnost na teritoriju države druge ugovorne stranke ako takav porez plaća na teritoriju države gdje ima registriranu djelatnost.
Članak 16.
Primjena nacionalnih zakona
Na teritoriju svake države primjenjuju se nacionalni zakoni svake od ugovornih stranaka u slućajevima koji nisu regulirani odredbama ovog Ugovora ili odredbama Međunarodnih konvencija i Ugovora kojima su pristupile ugovorne stranke.
Članak 17.
Sankcije
1. Ukoliko prijevoznik ili posada vozila jedne ugovorne stranke ne poštuje propise koji su na snazi na teritoriju države druge ugovorne stranke, ili ako ne poštuje odredbe ovog Ugovora ili uvjete navedene u:dozvoli, nadležni organ države registracije vozila može na zahtjev nadležnog organa druge ugovorne stranke poduzeti sljedeće mjere:
a) izdati opomenu prijevozniku koji je poćinio prekršaj,
b) poništiti ili povući dozvole na temelju kojih prijevoznik obavlja prijevoz na teritoriju države ugovorne stranke gdje je prekršaj poćinjen,
c) izreći zabranu ulaska na teritorij države u kojoj je prekršaj učinjen.
2. Nadležni organ koji je poduzeo neku od naprijed spomenutih mjera, dužan je o tome obavijestiti nadležni organ druge ugovorne stranke.
3. Odredbe iz ovog Članka ne sprijećavaju sudove, kontrolne ili administrativne organe države u kojoj je prekršaj poćinjen da primijene odgovarajuće zakonske sankcije.
Članak 18.
Sporovi
1. Ukoliko dode do bilo kakvih nesuglasica u svezi s tumaćenjem ili provedbom ovog Ugovora, one će se riješiti izravnim dogovaranjem nadležnih organa ugovornih stranaka.
2. Ukoliko nadležni organi ne uspiju riješiti sporna pitanja, tada će se ona rješavati diplomatskim putem.
Članak 19.
Stupanje na snagu Ugovora
1. Ugovorne stranke će diplomatskim putem razmijeniti obavijesti o tome da su ispunjeni uvjeti nacionalnog zakonodavstva za stupanje na snagu ovoga Ugovora.
2. Ovaj Ugovor stupa na snagu po istjeku 30 dana od prijema zadnje obavijesti iz točke 1. ovoga Članka, a privremeno se primjenjuje trećeg dana od dana njegovog potpisivanja.
3. Stupanjem na snagu ovog Ugovora, Sporazum o međunarodnom cestovnom prometu potpisan 25. prosinca 1963. godine u Bukureštu između Vlade Jugoslavije i Vlade Rumunjske prestaje važiti u odnosima između Republike Hrvatske i Rumunjske, na polju međunarodnog cestovnog prometa.
Članak 20.
Izmjene i dopune Ugovora
Bilo kakve izmjene ili dopune ovog Ugovora dogovorit će ugovorne stranke, a te će izmjene ili dopune stupiti na snagu nakon što se provede postupak naznačen u Članku 19. ovog Ugovora.
Članak 21.
Važenje Ugovora
Ovaj Ugovor zaključuje se na vrijeme od pet godina nakon čega će se automatski produživati svake godine. Svaka od ugovornih stranaka može otkazati Ugovor, o čemu treba diplomatskim putem obavijestiti druga ugovornu stranku najmanje 90 dana unaprijed.
U potvrdu navedenoga opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.
U Bukureštu, 16. veljače 1994. godine, u dva (2) primjerka na hrvatskom i rumunjskom jeziku, od kojih su oba teksta pravovaljana.
Članak 3.
Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.
Članak 4.
Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Narodnim novinama - Međunarodni ugovori.”
Klasa:340-O1/93-03/O1
Urbroj : 5030114-94-S
Zagreb, 14. travnja
1994.
Predsjednik
Nikica Valentić, v.r.