MINISTARSTVO MORA, TURIZMA, PROMETA I RAZVITKA

186

Temeljem članka 41. stavak 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 105/04) ministar mora, turizma, prometa i razvitka uz suglasnost s ministrom znanosti, obrazovanja i sporta, donosi

PRAVILNIK

O UVJETIMA KOJE MORAJU ISPUNJAVATI VOZILA KOJIMA SE PREVOZE DJECA

 

Opći uvjeti

 

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se posebni uvjeti koje moraju ispu­njavati vozila kojima se obavlja prijevoz djece.

 

Članak 2.

Prijevoz djece može se obavljati: autobusom i osobnim vozilom (8+1).

 

Uvjeti koje mora ispunjavati autobus za prijevoz djeceza više od 22 putnika ne računajući vozača

 

Članak 3.

Autobus namijenjen za obavljanje svakodnevnog prijevoza djece moraju ispunjavati i sljedeće posebne uvjete:

– prednja, stražnja i manji dio bočnih stranica autobusa moraju biti obojene žutom bojom,

– unutrašnjost autobusa, mora biti čista i neoštećena (sjedala, podovi, bočne stranice, rasvjetna tijela),

– moraju imati osnovni pribor za interventno čišćenje (metla, lopatica, posuda, spužva i sl.),

– moraju imati uređaj za zagrijavanje i prozračivanje vozila,

– moraju imati vanjske površine autobusa neoštećene, a ako su sanirane, sanacija mora biti izvedena uredno,

– svi znakovi obavijesti i natpisi unutar autobusa (ULAZ, IZ­LAZ, IZLAZ ZA NUŽDU i sl.) moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu,

_ sva sjedala moraju biti tapecirana,

– sva sjedala moraju imati naslon za glavu,

– sigurnosni pojas mora biti ugrađen na svim sjedalima u skladu s Pravilnikom ECE-R 16,

– sva sjedala moraju imati naslone za ruke, osim u slučaju autobusa I. razreda,

– da mjesta za stajanje, a ako se koristi autobus I. i II. razreda, mjesta za stajanje se ne smiju koristiti.

 

Kočnice

 

Članak 4.

Kočni sustav autobusa mora biti opremljen s ABS uređajem.

 

Instalacije za napajanje pogonskog motora gorivom

 

Članak 5.

Instalacija za napajanje pogonskog motora gorivom mora biti tako izvedena, da u slučaju bilo kakvog curenja goriva iz instalacije i spojnih elemenata, gorivo ne smije curiti ni kapati po cijevima ispuš­nog sustava, već slobodnim padom istjecati na površinu kolnika.

 

Sigurnosna sklopka

 

Članak 6.

(1) U autobusu mora biti ugrađena sigurnosna sklopka namijenjena za smanjenje opasnosti od požara nakon zaustavljanja vozila, sa sljedećim značajkama:

– mora biti postavljena tako da je izravno dostupna vozaču kad sjedi u vozačkom sjedalu,

– mora biti jasno označena i opremljena zaštitnim poklopcem ili prikladnom zaštitom, radi onemogućavanja nenamjernog uključi­vanja. Uz sklopku moraju biti jasno ispisane upute o postupku rukovanja (npr. »Skinuti poklopac i povući ručicu prema dolje« ili »Uključiti samo kad je vozilo zaustavljeno na stajalištu«).

(2) Uključivanje sklopke omogućava izvršenje sljedećih funkcija:

– brzo zaustavljanje motora;

– uključivanje sklopke za isključivanje akumulatora, koja mora biti ugrađene što bliže akumulatorima, kojom se odvaja iz električnog kruga barem jedan pol akumulatora, izuzimajući krug koji obavlja funkciju uključivanja svih pokazivača smjera vozila, krugove koji osiguravaju neprekinuti rad tahografa kao i uređaja čije bi naglo isključivanje iz rada moglo prouzročiti veću opasnost od one koja se izbjegava (unutrašnja sigurnosna rasvjeta, dovod svježeg zraka u pomoćne grijače, centralno elektroničko zaključavanje vrata itd.)

– uključivanje svih pokazivača smjera vozila.

 

Vatrogasni aparati i kutija prve pomoći

 

Članak 7.

(1) U autobusu mora biti previđen prostor za smještaj jednoga ili više vatrogasnih aparata, od kojih jedan mora biti u blizini vozačeva sjedala. Dimenzije prostora predviđenog za svaki aparat ne smiju biti manje od 600 mm × 200 mm × 200 mm.

(2) Prostor za smještaj vatrogasnih aparata mora biti vidljivo označen.

(3) U autobusu mora biti previđen prostor za smještaj najmanje dvije kutije prve pomoći u skladu s hrvatskom normom HRN 1112, a prostor mora biti vidljivo označen.

 

Izlazi za slučaj opasnosti

 

Članak 8.

Najmanje jedan izlaz za slučaj opasnosti mora biti smješten na stražnjoj ili prednjoj strani autobusa, dok je kod autobusa I. razreda ovom uvjetu udovoljeno ako je na krovu ugrađen otvor za spašava­nje.

 

Otvori za spašavanje

 

Članak 9.

(1) Otvori za spašavanje, kao dodatak vratima i prozorima za izlaz u slučaju opasnosti, moraju biti ugrađeni u krov autobusa. Autobusi čiji je ukupan broj putnika 50 mora imati ugrađen najmanje jedan otvor za spašavanje, odnosno, ako je broj putnika veći od 50 moraju imati najmanje dva otvora za spašavanje.

(2) Otvori za spašavanje moraju biti postavljeni na sljedeći način: kad u autobusu postoji samo jedan otvor za spašavanje, isti mora biti postavljen u središnjoj trećini krova; u slučaju kad postoje dva otvora za spašavanje, moraju biti udaljeni jedan od drugog najmanje 2 m, mjereći između najbližih rubova otvora duž pravca usporednog s uzdužnom osi vozila.

(3) Površina otvora ne smije biti manja od 4 000 cm2. U tu povr­šini mora biti moguće upisati pravokutnik stranica 50 × 70 cm.

(4) Svaki otvor za spašavanje mora biti takav da ne ometa slobodni prolaz iz autobusa i u autobus. Funkcioniranje izbacivog otvora za spašavanje mora biti takvo, da je djelotvorno onemogućeno nenamjerno izbacivanje.

(5) Otvori za spašavanje moraju biti takvi da ih je moguće lako otvoriti ili skinuti izvana ili iznutra, s mogućnošću zaključavanja otvora za spašavanje u cilju osiguranja vozila kad nije pod nadzorom, pod uvjetom da se otvor za spašavanje uvijek može otvoriti ili skinuti iznutra pomoću uobičajenoga mehanizma za otvaranje ili skidanje.

 

Vidljivost prilaza vratima

 

Članak 10.

Kad izravna vidljivost nije odgovarajuća, moraju biti ugrađene optičke ili druge naprave koje omogućavaju vozaču autobusa da sa svoga mjesta provjeri prisutnost putnika u izravnoj unutarnjoj ili vanjskoj blizini svih vrata za putnike.

 

Otvaranje vrata za putnike sa servo upravljanjem u slučaju opasnosti

 

Članak 11.

U slučaju opasnosti, sva vrata za putnike sa servo upravljanjem moraju biti izvedena na način da se mogu otvoriti iz vozila kada vozilo stoji, i kada nisu zaključana, izvan vozila pomoću upravljanja koja djeluju bez obzira je li napajanje energijom aktivno, i koja:

– premošćuju sva druga upravljanja;

– u slučaju vanjskih upravljanja, ne smiju biti na visini iznad tla većoj od 180 cm, kad neopterećeno vozilo stoji na vodoravnoj površini;

– su, u slučaju unutarnjih upravljanja, postavljena na vratima ili na razmaku 300 mm od njih, na visini koja nije manja od 1600mm iznad prve stube;

– su lako uočljiva i jasno prepoznatljiva kad se približi vratima i kad se stoji ispred vrata;

– može uključiti osoba kad stoji izravno ispred vrata;

– uzrokuju otvaranje vrata ili omogućavaju lako ručno otvara­nje vrata.

 

Pokazno svjetlo

 

Članak 12.

(1) Sva vrata za putnike sa servo upravljanjem moraju uključiti pokazno svjetlo koje mora biti u cijelosti vidljivo vozaču kada sjedi u položaju za vožnju, u svim uvjetima okolnog osvjetljenja, radi signaliziranja da neka vrata nisu potpuno zatvorena.

(2) Pokazno svjetlo mora se upaliti svaki put kada se kruti dio vrata nađe između potpuno otvorenoga položaja i 30 mm od potpuno zatvorenoga položaja. Isto pokazno svjetlo može služiti za jedna ili više vrata.

 

Upravljanje vratima

 

Članak 13.

Kad je predviđeno da vozač upravlja otvaranjem i zatvaranjem vratima za putnike putem servo upravljanja, vrata moraju biti takva, da vozač može u svakom trenutku promijeniti smjer kretanja vrata u fazi njihova zatvaranja ili otvaranja.

 

Nemogućnost ozljede ili uklještenja putnika

 

Članak 14.

U slučaju kada vrata za putnike sa servo upravljanjem pri zatvaranju naiđu na prepreku (kad ih se zaustavi silom koja nije veća od 150 N) mora doći do njihovog ponovnog otvaranja i to do krajnjeg otvorenog položaja.

 

Oznake

 

Članak 15.

(1) Svi izlazi za slučaj opasnosti (bočni prozori, stražnji prozor, krovni otvori i ako postoje vrata za izlaz u slučaju opasnosti) moraju biti označeni natpisom »Izlaz u slučaju opasnosti« na unutrašnjoj i vanjskoj strani vozila.

(2) Upravljanje vratima za slučaj opasnosti i svim izlazima za slučaj opasnosti mora biti označeno na unutrašnjoj i vanjskoj strani vozila prepoznatljivim simbolom ili jasnim natpisom.

(3) Jasne upute koje se odnose na radni postupak moraju biti postavljene na upravljanje izlazom za slučaj opasnosti ili u njegovoj blizini.

 

Pristup vratima za putnike

 

Članak 16.

Slobodni prostor koji se proteže prema unutrašnjosti autobusa od bočnoga zida na kojem su ugrađena vrata mora omogućavati slobodan prolaz kontrolne naprave propisanih dimenzija do 30 cm prema unutrašnjosti vozila.

 

Slika 1.

 

 

 

	Dimenzija A (cm)	Druga mogućnost (cm)
I. razred	110	110
ll. razred	95	110
III. razred	85	110

 

 

 

Hodnik i stube

 

Članak 17.

(1) Hodnik u autobusu mora omogućiti slobodan prolaz cilindrične kontrolne naprave propisanih dimenzija.

 

Slika 2.

 

 

 

	B (cm)	C (cm)
I. razred	55	45
II. razred	55	35
III. razred	45	30 (22 u slučaju bočno pomičnih sjedala)

 

 

Hodnik i stube moraju biti pokriveni protukliznim materijalom.

(2) Nagib hodnika ne smije prijeći:

– u uzdužnom smjeru: 8% u slučaju vozila I. razreda ili II. razreda, ili 12,5% u slučaju vozila III. razreda.

– u poprečnom smjeru, 5% za vozila svih razreda.

(3) Rubovi stuba moraju biti takvi da se opasnost od spoticanja svede na najmanju mjeru i da su svijetle kontrastne boje.

 

Razmak između sjedala

 

Članak 18.

(1) U slučaju da su sjedala okrenuta u istom smjeru, najmanji razmak, između prednje površine naslona sjedala i stražnje površi­ne naslona sjedala koje je ispred, mjereno vodoravno i na svim visinama između gornje razine sjedišta sjedala i točke 62 cm iznad poda, mora biti 65 cm u slučaju I. razreda odnosno 68 cm u slučaju II. i III. razreda.

(2) U slučaju kada su sjedala okrenuta jedno prema drugome, najmanji razmak između prednjih površina naslona tih sjedala, mjereno preko najviših točaka sjedišta sjedala, ne smije biti manji od 130 cm.

 

Prostor za putnike koji sjede

 

Članak 19.

Najmanji slobodni prostor ispred sjedala, ispred kojeg se ne nalazi drugo sjedalo, mora biti predviđeno kao što je prikazano na slici:

 

Slika 3.

 

 

Sjedalo za osobe s invaliditetom

 

Članak 20.

(1) Najmanje dva sjedala okrenuta licem prema naprijed ili prema natrag, namijenjena osobama s invaliditetom i označena kao takva, moraju biti smještena u dijelu vozila koji je najpogodniji za ulaženje.

(2) Sjedala iz stavka 1. ovoga članka moraju biti projektirana za osobe s invaliditetom na način da je osiguran dovoljan prostor, te moraju imati odgovarajuće projektirane i ugrađene rukohvate za olakšan prilazak i odlazak sa sjedala, te moraju imati ugrađen sustav za komunikaciju s vozačem iz sjedećeg položaja.

 

Unutarnja umjetna rasvjeta

 

Članak 21.

Unutarnja električna rasvjeta mora biti predviđena za osvjet­lje­nje:

– svih prostora za putnike i zglobne sekcije kod zglobnog auto­busa,

– sve stube ili stuba,

– prilaza svakom izlazu,

– unutrašnjih oznaka i unutrašnjih upravljanja na svim izlazi­ma,

– svih mjesta gdje ima prepreka.

 

Prečke i rukohvati

 

Članak 22.

(1) Prečke i rukohvati moraju biti osigurani za olakšan ulazak i izlazak iz vozila na vratima za putnike i za pridržavanje i pomoć prilikom pristupa sjedalima za osobe s invaliditetom.

(2) Izvedba prečki i rukohvata mora biti u skladu sa zahtjevima vezanim za čvrstoću, dimenzije i položaj. Moraju biti kontrastno obojeni a površina im ne smije biti klizava.

 

Zaštita stubišta

 

Članak 23.

(1) Zaštitna ograda oko otvora stubišta mora biti ugrađena na mjestima na kojima postoji opasnost da putnik koji sjedi bude gurnut naprijed u otvor stubišta kao posljedica naglog kočenja.

(2) Zaštitna ograda mora imati visinu najmanje 80 cm iznad poda na kojem se putnik oslanja stopalima i mora dosezati od zida prema unutra najmanje 10 cm preko središnje crte svakog sjedećeg mjesta na kojem je putnik izložen takvoj opasnosti ili do ruba prve stube, ovisno o tom koja je duljina kraća.

 

Vanjska obilježja vozila

 

Članak 24.

Autobus mora biti obilježen znakom prema Pravilniku o obilježa­vanju vozila kojim se prevoze djeca, a prednja i stražnja strana sa ma­njim djelom bočnih stanica moraju biti obojana žutom bojom.

 

Uvjeti koje moraju ispunjavati autobusi za prijevoz djece do 22 putnika, ne računajući vozača

 

Članak 25.

(1) Autobusi za prijevoz djece do 22 putnika, ne računajući vozača, kojima se prevoze djeca, moraju ispunjavati uvjete propisane odredbama članaka 3.-2., osim odredbi članaka 8., 9., 16., 17., 18., i 22. ovoga Pravilnika.

(2) Osim uvjeta navedenih u stavku 1. ovoga članka, autobus do 22 putnika, ne računajući vozača kojim se prevoze djeca mora ispunjavati i posebne uvjete propisane člancima 26., 27., 28., 29., 30. i 31. ovoga Pravilnika.

 

Izlazi za slučaj opasnosti

 

Članak 26.

Najmanje jedan izlaz za slučaj nužde mora biti postavljen na stražnjoj strani vozila, ili na prednjoj, osim ako je na krovu ugrađen otvor za spašavanje.

 

Otvori za spašavanje

 

Članak 27.

(1) Autobusi s više od 16 putnika moraju imati barem jedan otvor za spašavanje ugrađen u krov.

(2) Površina otvora ne smije biti manja od 4 000 cm2. U tu povr­šinu mora biti moguće upisati pravokutnik stranica 50 × 70 cm.

(3) Svaki otvor za spašavanje mora biti takav da ne ometa slo­bodni prolaz iz autobusa i u autobus. Funkcioniranje izbacivog otvora za spašavanje mora biti takvo da je djelotvorno onemogućeno nenamjerno izbacivanje.

(4) Otvori za spašavanje moraju biti takvi da ih je moguće lako otvoriti ili skinuti izvana ili iznutra, s mogućnosti zaključavanja otvora za spašavanje u cilju osiguranja vozila kad nije pod nadzorom, pod uvjetom, da se otvor za spašavanje uvijek može otvoriti ili skinutu iznutra pomoću uobičajenoga mehanizma za otvaranje ili skidanje.

 

Pristup vratima za putnike

 

Članak 28.

Slobodni prostor koji se proteže prema unutrašnjosti autobusa od bočnoga zida na kojem su ugrađena vrata mora omogućavati slobodan prolaz kontrolne naprave propisanih dimenzija 30 cm prema unutrašnjosti vozila.

 

Slika 4.

 

  

 

	Dimenzija A (cm)	Druga mogućnost (cm)
Razred A	110	110
Razred B	95	110

 

 

Hodnik i stube

 

Članak 29.

(1) Hodnik u autobusu mora omogućiti slobodan prolaz cilindrične kontrolne naprave propisanih dimenzija.

 

Slika 5.

 

 

Dimenzije (cm)	Ø A	B	Ø C	H
Razred A	35	50 (40) *	55	190 (180) *
Razred B	30	30	45	150

 

 

Hodnik i stube moraju biti pokriveni protukliznim materijalom.

(2) Nagib hodnika ne smije prijeći:

– u uzdužnom smjeru: 8% u slučaju vozila razreda A ili 12,5% u slučaju vozila razreda B.

– u poprečnom smjeru, 5% za vozila oba razreda.

(3) Rubovi stuba moraju biti takvi da se opasnost od spoticanja svede na najmanju mjeru i da su svijetle kontrastne boje.

 

Razmak između sjedala

 

Članak 30.

(1) U slučaju sjedala koja su okrenuta u istom smjeru, najmanji razmak, između prednje površine naslona sjedala i stražnje površine naslona sjedala koje je ispred, mjereno vodoravno i na svim visinama iznad poda između gornje razine sjedišta sjedala i točke 62 cm iznad poda, ne smije biti manji od 65 cm.

(2) U slučaju kada su sjedala okrenuta jedno prema drugome, najmanji razmak između prednjih površina naslona tih sjedala, mjereno preko najviših točaka sjedišta sjedala, ne smije biti manji od 130 cm.

 

Prečke i rukohvati

 

Članak 31.

(1) Prečke i rukohvati moraju biti osigurani: za pridržavanje put­nicima koji stoje (vozila razreda A), za olakšan ulazak i izlazak iz vozila na vratima za putnike i za pridržavanje i pomoć prilikom pristupa sjedalima za osobe s invaliditetom.

(2) Izvedba prečki i rukohvata mora biti u skladu sa zahtjevima vezanim za čvrstoću, dimenzije i položaj. Moraju biti kontrastno obojeni a površina im ne smije biti klizava.

 

Osobna vozila za prijevoz djece

 

Članak 32.

Osobna vozila namijenjena za svakodnevni prijevoz djece moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

– sigurnosni pojasi moraju biti ugrađeni na svim sjedalima u skladu s Pravilnikom ECE R-16,

– moraju biti opremljena s ABS kočionim sustavom,

– moraju biti opremljena sa zračnim jastucima za vozača i suvo­zača,

– moraju imati mogućnost blokade otvaranje stražnjih bočnih vra­ta iznutra.

 

Prijelazne i završne odredbe

 

Članak 33.

(1) Ispunjavanje uvjeta za vozila kojima se prevoze djeca, su­klad­no odredbama ovoga Pravilnika, utvrđivat će se potvrdom o ispitivanju vozila.

(2) Potvrdu iz stavka 1. ovoga članka izdaje ovlaštena stručna organizacija za ispitivanje vozila, sukladno propisima o sigurnosti pro­meta na cestama.

(3) Ovlaštena stručna organizacija iz stavka 2. ovoga članka naplaćuje naknadu za ispitivanje vozila, čiju visinu i određuje, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za promet.

(4) Evidenciju izdanih potvrda vodi ovlaštena stručna organizaciju i to u elektroničkom obliku.

(5) Ovlaštena stručna organizacija dostavlja evidenciju iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvu mora, turizma promet i razvika i to Upravi cestovnog prometa i Upravi prometne inspekcije i Ministarstvu unutarnjih poslova, početkom tekuće godine za prethodnu godinu.

 

Stupanje na snagu i početak primjene Pravilnika

 

Članak 34.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2007. godine, osim odredbe članka 3. podstavka 9. ovog Pravilnika, koja se primjenjuje od 1. siječnja 2008. godine.

 

Klasa: 011-01/05-02/90

Urbroj: 530-07-05-01

Zagreb, 20. prosinca 2005.

Ministar

Božidar Kalmeta, v. r.