ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU

Proglašavam Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 27. veljače 1998.

Broj: 081-98-566/1
Zagreb, 10. ožujka 1998.

ZAKON

O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU

Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza putnika i tereta, prijevoza za vlastite potrebe, ugovori u cestovnom prijevozu, djelatnost pruanja kolodvorskih, otpremničkih i agencijskih usluga u cestovnom prometu te statistika prijevoza.

Djelatnost javnoga cestovnog prijevoza u smislu ovoga Zakona, je prijevoz putnika i tereta u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu.

Ministar pomorstva, prometa i veza (u daljnjem tekstu: ministar) u skladu sa strategijom prometnog razvoja Republike Hrvatske donosi program razvoja djelatnosti cestovnog prijevoza koji sadrži mjere za:

- usklađivanje cestovnih kapaciteta sa željezničkim i brodskim kapacitetima,

- podizanje sigurnosnih, ekoloških i tehničkih normi u cestovnom prijevozu,

- ekološku zaštitu prostora Republike Hrvatske od cestovnog prometa kroz preusmjeravanja dijela cestovnog prijevoza na druge prometne sustave i uspostavu sustava pojačane kontrole domaćih i stranih vozila,

- uvođenje sustava kombiniranog i intermodalnog prijevoza.

Međunarodni cestovni prijevoz obavlja se u skladu s odredbama ovoga Zakona, međunarodnih ugovora i drugih propisa.

Ako s pojedinim državama nije sklopljen međunarodni ugovor iz stavka 1. ovoga članka, prijevoz između tih država i Republike Hrvatske obavlja se u skladu s odredbama ovoga Zakona, u pravilu uz uvjet uzajamnosti.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. Javni prijevoz je prijevoz koji je uz jednake uvjete pristupačan svim korisnicima prijevoznih usluga, a obavlja se kao linijski ili kao slobodni prijevoz u cestovnom prometu.

2. Odobrenje je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti.

3. Prijevoznik je pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost javnog prijevoza.

4. Domaći prijevoznik je prijevoznik sa sjedištem, odnosno prebivalištem na teritoriju Republike Hrvatske.

5. Strani prijevoznik je prijevoznik sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske.

6. Vozač motornog vozila je osoba koja ima završenu srednju stručnu spremu u zanimanju vozač.

7. Vozilo za prijevoz tereta je teretni automobil, skup vozila, te kombinirani automobil kad se upotrebljava za javni prijevoz.

8. Unutarnji prijevoz je prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske.

9. Međunarodni prijevoz je svaki cestovni prijevoz između dviju ili više zemalja.

10. Linija je relacija ili skup relacija odvijanja prijevoza u cestovnom prometu, od početnog do završnog kolodvora, odnosno stajališta, na kojoj se prevoze putnici ili teret po registriranom i objavljenom voznom redu s jednim ili više polazaka.

11. Relacija je udaljenost između dvaju mjesta na liniji, koja su u voznom redu označena kao kolodvori odnosno stajališta.

12. Vozni red je akt koji sadrži: naziv prijevoznika, liniju na kojoj se obavlja prijevoz, vrstu linije, redoslijed kolodvora, odnosno stajališta, te njihovu udaljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska sa kolodvora, odnosno stajališta, režim održavanja linije, razdoblje u kojem se održava linija, te rok važenja voznog reda.

13. Tarifa je akt koji sadrži cijenu i druge uvjete prijevoza.

14. Direktna linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog kolodvora, odnosno stajališta, utvrđena u voznom redu, bez zaustavljanja na usputnim stajalištima.

15. Ekspresna linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog kolodvora, odnosno stajališta, utvrđenih u voznom redu sa zaustavljanjem na značajnijim usputnim kolodvorima, odnosno stajalištima utvrđenim u voznom redu.

16. Putnička linija je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog kolodvora, odnosno stajališta, s obveznim zaustavljanjem na svim usputnim kolodvorima, odnosno stajalištima, utvrđenim u voznom redu.

17. Daljinar je akt kojim se utvrđuju udaljenosti između kolodvora, odnosno stajališta.

18. Najmanje vozno vrijeme je najkraće vozno vrijeme koje je potrebno da se prijeđe udaljenost između kolodvora, odnosno stajališta.

19. Dopusnica je zajednički naziv za više vrsta isprava, predviđenih ovim Zakonom, kojima se prijevozniku dopušta obavljanje prijevoza.

20. Bilateralni prijevoz je prijevoz između dviju država.

21. Prijevoz u tranzitu je prolaz preko teritorija Republike Hrvatske, bez ulaska ili izlaska putnika, odnosno ukrcaja ili iskrcaja tereta. Tranzitom se ne smatra prijevoz u tranzitu preko hrvatskih luka, osim kad se putnici, odnosno teret, zajedno s vozilom ukrcavaju na brod s odredištem u stranoj luci.

22. Kabotaža je prijevoz putnika ili tereta koji obavlja strani prijevoznik između pojedinih mjesta na teritoriju Republike Hrvatske.

23. Prijevoz iz trećih zemalja, odnosno za njih je prijevoz što ga obavlja prijevoznik koji nema sjedište u zemlji u kojoj započinje odnosno završava prijevoz.

24. Strano vozilo je vozilo kojim se obavlja cestovni prijevoz, a koje nije registrirano u Republici Hrvatskoj, odnosno vozilo registrirano u Republici Hrvatskoj ako ga koristi strani prijevoznik.

25. Izvanredni prijevoz je prijevoz vozilima koja prazna ili zajedno s teretom imaju masu ili osovinski pritisak veći od dopuštenog ili dimenzije veće od propisanih.

26. Korisnik prijevoza je osoba koja na temelju ugovora s prijevoznikom stječe određena prava i preuzima određene obveze.

27. Putnik je osoba koja na temelju ugovora ima pravo na prijevoz,

28. Naručitelj prijevoza je osoba koja je naručila prijevoz i s prijevoznikom sklopila ugovor o prijevozu.

29. Pošiljatelj je osoba koja predaje teret na prijevoz, na temelju sklopljenog ugovora.

30. Primatelj je osoba koja je ovlaštena od pošiljatelja na odredišnom mjestu preuzeti teret predan na prijevoz.

31. Nositelj prava je osoba koja na temelju ugovora ima zahtjev prema prijevozniku.

32. Pošiljka je jedan ili više tereta koji se predaju na prijevoz s jednom prijevoznom ispravom (teretni list).

33. Prtljaga su stvari koje putnik na temelju ugovora o prijevozu ima pravo ponijeti uza se.

34. Ručna prtljaga su stvari koje se mogu unijeti u vozilo i smjestiti na određeno mjesto, a koje putnik čuva sam.

35. Mjesto utovara je mjesto na kojem se teret predaje prijevozniku radi prijevoza.

36. Odredište je mjesto završetka ugovorenog prijevoza.

37. Mjesto istovara je mjesto na kojem primatelj preuzima teret od prijevoznika.

Na temelju ovoga Zakona, za početak obavljanja djelatnosti određenih ovim Zakonom izdaju se sljedeća odobrenja:

1. u unutarnjem javnom cestovnom prijevozu za:

- linijski prijevoz putnika,

- slobodni prijevoz putnika,

- autotaksi prijevoz putnika,

- prijevoz tereta,

2. u međunarodnom javnom cestovnom prijevozu za:

- linijski prijevoz putnika,

- slobodni prijevoz putnika,

- prijevoz tereta,

3. za kolodvorske usluge,

4. za otpremničke i agencijske usluge u cestovnom prijevozu.

Odobrenje iz članka 5. točke 1., 3. i 4. ovoga Zakona, izdaju županijski ured, odnosno ured Grada Zagreba nadležni za poslove prometa (u daljnjem tekstu: županijski ured), a odobrenje iz točke 2. izdaje Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, u sjedištu i područnim jedinicama (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Ministar propisuje obrasce odobrenja, postupak i troškove njihovog izdavanja te sadržaj, oblik i način vođenja upisnika odobrenja.

Vozila kojima se obavlja djelatnost cestovnog prijevoza i prijevoz za vlastite potrebe, moraju osim uvjeta određenih drugim propisima ispunjavati i uvjete koje propisuje ministar.

Strana vozila koja obavljaju prijevoz u Republici Hrvatskoj moraju ispunjavati uvjete koji su propisani za vozila kojima se obavlja djelatnost cestovnog prijevoza u Republici Hrvatskoj.

Potvrdu o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka izdaje stanica za tehnički pregled koju ovlasti ministarstvo.

Prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz mora u skladu s uvjetima i raspoloživim kapacitetima vozila preuzeti na prijevoz svakog putnika ili teret koji prema posebnim propisima nisu izuzeti iz prijevoza.

Prijevoznik smije povjeriti upravljanje vozilom kod sebe zaposlenom vozaču motornog vozila, ne starijem od šezdeset pet godina (u daljnjem tekstu: vozač).

Prijevoznik koji obavlja međunarodni cestovni prijevoz smije povjeriti upravljanje vozilom iznad 7,5 tona najveće dopuštene mase, vozaču koji je navršio 21 godinu života.

Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, prijevoznik može povjeriti upravljanje vozilom i vozaču s navršenih 18 godina života, pod uvijetom da drugi član posade ispunjava uvjet iz stavka 2. ovoga članka.

Strani prijevoznik ne može obavljati unutarnji prijevoz (kabotaža) na teritoriju Republike Hrvatske te prijevoz za treće zemlje ili iz njih osim ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili ako za to ima posebnu dopusnicu koju izdaje Ministarstvo.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, strani prijevoznik može obavljati unutarnji prijevoz kružnu vožnju grupe putnika, koju je dovezao iz države u kojoj je vozilo registrirano.

Domaći prijevoznik može koristiti strano vozilo za prijevoz, na temelju dopusnice za korištenje stranog vozila, koju na njegov zahtjev može izdati Ministarstvo, na rok ne dulji od 60 dana.

Djelatnost javnoga cestovnog prijevoza u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu može obavljati prijevoznik ako je registriran za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza i ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

Prijevoznik ne može započeti obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka prije nego što pribavi odobrenje od nadležnog tijela iz članka 5. ovoga Zakona.

Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, odobrenje ne mora pribaviti trgovačko društvo, javna ustanova i služba-vlastiti pogon, koje osniva jedinica lokalne samouprave za obavljanje komunalnih djelatnosti.

Za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza, prijevoznik mora ispunjavati uvjete:

- tehničke opremljenosti,

- jamstvenog kapitala,

- stručne osposobljenosti,

- da nije na snazi pravomoćna presuda o zabrani obavljanja djelatnosti.

Uvjet tehničke opremljenosti iz članka 13. ovoga Zakona, prijevoznik ispunjava ako ima:

1. odgovarajući prostor za parkiranje vozila,

2. najmanje jedno vozilo.

Za obavljanje autotaksi prijevoza, prijevoznik ne mora ispunjavati uvjet iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, za jedno vozilo.

Potvrdu o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. točke 1. ovoga članka izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave.

Ministar propisuje potanje uvjete tehničke opremljenosti.

Uvjet jamstvenog kapitala iz članka 13. ovoga Zakona, prijevoznik ispunjava ako raspolaže propisanim iznosom sredstava u koja ne ulazi vrijednost osnovnih sredstava.

Propis iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar.

Za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza za koju se traži stručna osposobljenost prema odredbi članka 13. ovoga Zakona, polaže se ispit o stručnoj osposobljenosti prema programu kojeg utvrđuje ministar na prijedlog komora.

Ispit o stručnoj osposobljenosti nisu dužne polagati osobe koje imaju: za obavljanje unutarnjega cestovnog prijevoza najmanje srednju stručnu spremu prometnoga, ekonomskog ili upravnog smjera i dvije godine radnog iskustva u djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza; za obavljanje međunarodnoga cestovnog prijevoza visoku stručnu spremu prometnoga, ekonomskog ili pravnog smjera i dvije godine radnog iskustva u djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza.

Prijevoznik ispunjava uvjet stručne osposobljenosti ako ima zaposlenu osobu ili ako sam ispunjava uvjete iz članka 16. ovoga Zakona.

Ispit o stručnoj osposobljenosti polaže se pred komisijom koju osniva ministar na prijedlog komora, a sastoji se od najmanje tri člana: predstavnika ministarstva, Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore.

O svršenom stručnom osposobljavanju komisija izdaje uvjerenje.

Troškove polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti snosi polaznik.

Ministar na prijedlog komora rješenjem utvrđuje cijenu polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti.

Nadzor nad zakonitošću organiziranja i provođenja ispita o stručnoj osposobljenosti te stručni nadzor provodit će Ministarstvo.

Način i postupak polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti utvrđuje se pravilnikom koji donose komore.

Strana pravna ili fizička osoba u pravilu može u Republici Hrvatskoj registrirati djelatnost javnoga cestovnog prijevoza, samo ako je to pod istim uvjetima hrvatskoj pravnoj ili fizičkoj osobi dopušteno u državi iz koje je strana osoba.

Javni cestovni prijevoz putnika (u daljnjem tekstu: prijevoz putnika) obavlja se kao linijski prijevoz ili kao slobodni prijevoz u unutarnjem i međunarodnom prometu.

Prijevoz putnika ne može se obavljati osobnim vozilom.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka osobnim vozilom može se obavljati autotaksi prijevoz.

Jedinica lokalne samouprave može propisom iz članka 54. ovoga Zakona propisati broj sjedala u osobnom vozilu kojim se obavlja autotaksi prijevoz.

Linijski prijevoz putnika se obavlja na određenim linijama, po unaprijed utvrđenom voznom redu, utvrđenoj i objavljenoj cijeni i drugim uvjetima prijevoza.

Linijski prijevoz putnika može se obavljati kao direktni, ekspresni i putnički prijevoz.

Prijevoznik može obavljati linijski prijevoz putnika na temelju dopusnice.

Dopusnica iz stavka 1. ovoga članka izdaje se s rokom vađenja do pet godina.

Dopusnicu iz stavka 1. ovoga članka može koristiti samo prijevoznik kojem je izdana.

Dopusnica za obavljanje prijevoza na liniji mora minimalno sadržavati:

- naziv linije,

- naziv i sjedište prijevoznika,

- vozni red,

- prijevozni pravac (itinerer),

- rok vađenja,

- tarifu.

Ministar propisuje uvjete za dobivanje dopusnice iz stavka 1. ovoga članka, obrazac dopusnice te postupak i visinu naknade za njeno izdavanje.

Naknade iz stavka 5. ovoga članka, prihod su državnog proračuna.

Upisnik izdanih dopusnica vodi tijelo državne uprave, nadležno za izdavanje dopusnice.

Nadležno tijelo iz stavka 1. ovoga članka izvješćuje autobusne kolodvore o izdanoj dopusnici i svakoj promjeni u izdanoj dopusnici.

Ministar propisom utvrđuje sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka.

Prijevoznik je dužan obavljati prijevoz na liniji u skladu s izdanom dopusnicom.

Za vrijeme obavljanja prijevoza, u vozilu se mora nalaziti dopusnica iz stavka 1. ovoga članka.

Daljinar i minimalno vozno vrijeme utvrđuje prijevoznik.

Način određivanja daljinara i najmanjeg voznog vremena utvrđuje ministar.

Prijevoznik utvrđuje tarifu, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Prijevoznik dostavlja tarifu autobusnim kolodvorima koje koristi po voznom redu.

Prijevoznik je dužan objaviti putem tiska ili drugog sredstva javnoga priopćavanja prije početka obavljanja prijevoza, početak prijevoza na liniji i vozni red.

Vozni red i prijevozni pravac ne može se izmijeniti prije isteka roka važenja dozvole.

Iznimno, vozni red i prijevozni pravac može se izmijeniti, ako je to potrebno zbog promjena koje su nastale višom silom, ako se uvode nove linije i polasci zbog trajne obustave prijevoza putnika na pojedinoj željezničkoj pruzi ili dijelu pruge, odnosno na pojedinoj pomorskoj liniji; ako se promijeni radno vrijeme korisnika prijevoza i opseg prijevoznih potreba; ako dođe do rekonstrukcije i puštanja u promet novih cesta, ili zbog drugih izvanrednih okolnosti.

Za vrijeme važenja dopusnice, prijevoz se može privremeno obustaviti kad nastanu i dok traju okolnosti koje prijevoznik nije mogao predvidjeti, a čije posljedice nije mogao otkloniti (viša sila).

Obustavu prijevoza prema stavku 1. ovoga članka prijevoznik je dužan prijaviti nadležnom tijelu državne uprave koje je izdalo dopusnicu, odmah nakon nastanka okolnosti koje su tu obustavu izazvale.

Ako prijevoznik iz opravdanih razloga ne može obavljati linijski prijevoz putnika, za čije je održavanje dobio dopusnicu, dužan je nadležnom tijelu državne uprave koje mu je izdalo dopusnicu (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo), podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog prekida ili trajne obustave prijevoza.

Prijevoz se može privremeno prekinuti na rok do šest mjeseci ili trajno obustaviti, kad nadležno tijelo izda pisano rješenje.

Prijevoznik je dužan izmjenu voznog reda i prijevoznog pravca, te privremenu ili trajnu obustavu prijevoza na odobrenoj liniji, objaviti putem tiska ili drugog sredstva javnog priopćavanja.

Prijevoznik ne može, na odobrenoj liniji, obustaviti prijevoz iz neopravdanih razloga i bez odobrenja nadležnog tijela.

Ako prijevoznik iz neopravdanih razloga ne obavlja prijevoz na odobrenoj liniji dulje od 5 dana, nadležno tijelo donijet će rješenje o poništenju dopusnice.

Prijevoznik mora prodavati vozne karte na organiziranim prodajnim mjestima (autobusnim kolodvorima, agencijama, poslovnicama i sl.).

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka prijevoznik može prodavati vozne karte u autobusu, tamo gdje nema organiziranog prodajnog mjesta.

Prijevoznik, autobusni kolodvor, agencija, poslovnica i sl. mogu prodavati vozne karte samo za odobrene linije u skladu s odobrenim voznim redom i tarifom.

Prijevoznik, autobusni kolodvor, agencija, poslovnica i sl. mogu, za međunarodne linije, prodavati isključivo vozne karte hrvatskog prijevoznika ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Prijevoznik može na cijeloj liniji ili dijelu linije obavljati prijevoz i s više vozila.

Unutarnji linijski prijevoz putnika obavlja se kao lokalni, županijski i međuđupanijski.

Unutarnji linijski prijevoz putnika obavlja se i kao posebni linijski prijevoz putnika.

Lokalni linijski prijevoz je prijevoz na linijama unutar područja jedinica lokalne samouprave i uređuje se u skladu s odredbama ovoga Zakona, Odluke o organizaciji linijskog prijevoza putnika na području jedinice lokalne samouprave i drugih propisa.

Županijski linijski prijevoz je prijevoz na linijama unutar područja jedne županije, kao i prijevoz kad prijevozni pravac županijske linije prolazi područjem susjedne županije bez zaustavljanja, i uređuje se u skladu s odredbama ovoga Zakona i Odluke o organizaciji linijskog prijevoza putnika na području županije.

Međužupanijski linijski prijevoz je prijevoz na linijama između dviju ili više županija.

Odluku iz stavka 1. ovoga članka donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

Odluku iz stavka 2. ovoga članka donosi županijska skupština.

Dopusnicu za linije iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona, izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, sukladno s propisom o komunalnom gospodarstvu.

Dopusnicu za linije iz članka 37. stavka 2. ovoga Zakona izdaje upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa.

Dopusnicu za linije iz članka 37. stavka 3. ovoga Zakona, izdaje Ministarstvo.

Dopusnicu za međužupanijsku putničku liniju ministarstvo će izdati nakon pribavljenog mišljenja županija na čijem području putnička linija ima stajališta.

Ako županija u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva za davanje mišljenja ne dostavi mišljenje, smatra se da je suglasna s podnesenim zahtjevom.

Posebni linijski prijevoz je prijevoz određene (utvrđene, točno određene) vrste putnika, uz isključenje ostalih putnika, ako se takav prijevoz obavlja po utvrđenom voznom redu i na određenoj relaciji (npr. prijevoz radnika do mjesta rada i natrag do mjesta stanovanja ili prijevoz učenika do škole i natrag do mjesta stanovanja, prijevoz korisnika do zračne luke i natrag ).

Vozni red utvrđuje prijevoznik i prilagođava ga raznim zahtjevima i potrebama korisnika prijevoza (naručitelja prijevoza).

Putnici tijekom putovanja mogu ulaziti u autobus i izlaziti iz njega samo na odobrenim stajalištima.

Dopusnicu za posebni linijski prijevoz iz članka 40. ovoga Zakona izdaje upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa, ako se prijevoz obavlja unutar jedne županije, odnosno Ministarstvo, ako se prijevoz obavlja na području dviju ili više županija.

Prijevoznik i naručitelj prijevoza zaključuju ugovor o prijevozu iz članka 40. ovoga Zakona za razdoblje u kojem se prijevoz obavlja i za cijelu grupu putnika.

Sastavni dio ugovora iz stavka 1. ovoga članka je popis korisnika prijevoza.

Putnici koji se prevoze na liniji iz članka 40. ovoga Zakona moraju kod sebe imati identifikacijske iskaznice, ovjerovljene od naručitelja prijevoza.

Međunarodni linijski prijevoz između Republike Hrvatske i drugih država i tranzitni linijski prijevoz preko teritorija Republike Hrvatske uspostavlja se u skladu s međunarodnim ugovorima, a na temelju prethodne suglasnosti ministarstva i nadležnih tijela drugih država.

Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka obavlja se na temelju dopusnice koju izdaje Ministarstvo.

Dopusnica iz članka 44. ovoga Zakona izdaje se na zahtjev zainteresiranoga domaćeg ili stranog prijevoznika .

Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se Ministarstvu. Uz zahtjev se prilažu vozni red i drugi prilozi predviđeni međunarodnim ugovorom.

Strani prijevoznik podnosi zahtjev za izdavanje dopusnice putem nadležnog tijela države u kojoj je vozilo registrirano.

Domaći prijevoznik mora obaviti prijevoz na najmanje pola od ukupnog broja godišnjih polazaka na odobrenim međunarodnim linijama, ako su linije odobrene u suradnji sa stranim prijevoznikom.

Ako jedan od ugovornih prijevoznika suprotno stavku 1. ovoga članka ne obavlja prijevoz na odobrenoj liniji, ministarstvo će, ako se radi o:

- domaćem prijevozniku, donijeti rješenje o poništenju dopusnice i zatražiti od stranog prijevoznika, posredstvom nadležnog tijela, zaključenje ugovora o suradnji u međunarodnom prijevozu sa drugim hrvatskim prijevoznikom;

- stranom prijevozniku, donijeti rješenje o poništavanju dopusnice i tražiti od nadležnog tijela druge države, prijedlog novog prijevoznika koji će zaključiti ugovor o suradnji u međunarodnom prijevozu sa hrvatskim prijevoznikom.

Domaći prijevoznik je dužan za svako tromjesečje dostavljati Ministarstvu podatke o broju obavljenih vožnji i prevezenih putnika u jednom i drugom smjeru, najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka tromjesečja za koje se izvješće podnosi.

Slobodni prijevoz putnika u unutarnjem i međunarodnom prometu je prijevoz unaprijed poznate grupe putnika, bez usputnog ulaska i izlaska putnika, za koji se ralacija, cijena prijevoza i drugi uvjeti utvrđuju ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza.

Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka može se obavljati kao povremeni i naizmjenični.

Slobodni prijevoz putnika je i taksi prijevoz, prijevoz cestovnim vlakom i zaprečnim vozilima u turističke svrhe.

Povremeni prijevoz u smislu ovoga Zakona je:

a) "kružna vožnja" zatvorenih vrata (izletnička vožnja, turističko putovanje i sl.), koje počinje i završava u mjestu polaska, pri čemu se ista grupa putnika prevozi istim autobusom na cijelom putu,

b) prijevoz koji se sastoji od putovanja punog vozila u odlasku i putovanja praznog vozila u povratku,

c) prijevoz koji se sastoji od putovanja praznog vozila u odlasku i putovanja punog vozila u povratku,

d) ostali povremeni prijevozi.

Naizmjenični prijevoz u smislu ovoga Zakona je prijevoz prethodno organiziranih grupa putnika u više putovanja, s istog polazišta do istog odredišta.

Svaka grupa putnika koja je obavila putovanje u odlasku vraća se na polazište nekom kasnijom vožnjom. Prva vožnja u povratku i posljednja u odlasku obavlja se praznim vozilom.

Pri obavljanju slobodnog prijevoza putnika u autobusu se mora nalaziti ispravno i točno popunjen putni list potpisan od prijevoznika.

Ako se radi o međunarodnom prijevozu, prijevoznik mora imati putni list ovjerovljen i od nadležne carinske službe Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Carinska uprava).

Obrazac putnog lista i način vođenja propisuje ministar, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije utvrđeno.

Slobodni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu (povremeni i naizmjenični) iz članka 48. točke c. i d. i članka 49. ovoga Zakona, strani prijevoznik može obavljati na temelju dopusnice za slobodni prijevoz putnika u cestovnom prometu, a prijevoz iz članka 48. točke a i b. ovoga Zakona može obavljati bez dopusnice, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Dopusnice iz stavka 1. ovog članka izdaje Ministarstvo.

Pri obavljanju međunarodnoga slobodnoga cestovnog prijevoza putnika strani prijevoznik mora imati u vozilu pravilno i točno popunjen putni list na propisanom obrascu, potpisan od prijevoznika i ovjerovljen od Carinske uprave na graničnom prijelazu.

Ako se međunarodni slobodni prijevoz putnika obavlja uz dopisnicu, strani prijevoznik u vozilu mora imati dopusnicu ovjerovljenu od Carinske uprave.

Strani prijevoznik ne može obavljati autotaksi prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije uređeno ili ako je autotaksi prijevoz dopušten hrvatskim prijevoznicima u toj zemlji.

Autotaksi prijevoz uređuje se ovim Zakonom i propisom koji u skladu s ovim Zakonom donosi nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

Propisom iz stavka 1. ovoga članka može se utvrditi obavljanje autotaksi prijevoza na temelju koncesije.

Koncesiju iz stavka 2. ovoga članka izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

Za dobivanje koncesije iz stavka 2. ovoga članka autotaksi prijevoznik, pored uvjeta propisanih za dobivanje koncesije mora ispunjavati i uvjete propisane ovim Zakonom.

Prijevoznik koji obavlja autotaksi prijevoz na temelju koncesije iz stavka 2. ovoga članka ne mora pribaviti odobrenje iz članka 4. ovoga Zakona ukoliko je natječaj za dodjelu koncesije u sebi sadržavao uvjete za izdavanje odobrenja iz ovoga Zakona.

Autotaksi prijevoz obavlja se unutar područja i sa područja one jedinice lokalne samouprave gdje autotaksi prijevoznik ima sjedište.

Propisom iz članka 54. stavka 1., može se urediti pod kojim uvjetima je autotaksi prijevoz dozvoljen prijevoznicima sa sjedištem izvan područja jedinice lokalne samouprave.

Vozač autotaksi vozila mora imati položen ispit o poznavanju osnovnih podataka o kulturnim, gospodarskim, turističkim, prometnim i drugim značajnim objektima i znamenitostima na području na kojem obavlja prijevoz.

Program ispita i način provjere znanja propisuje nadležno tijelo iz članka 54. stavka 1. ovoga Zakona.

Potrebu i način obavljanja slobodnog prijevoza putnika cestovnim vlakom, zaprežnim vozilom ili nekim drugim cestovnim vozilom utvrđuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

Javni cestovni prijevoz tereta (u daljnjem tekstu: prijevoz tereta) obavlja se kao linijski ili kao slobodni prijevoz u unutarnjem i međunarodnom prometu.

Za vrijeme obavljanja prijevoza tereta prijevoznik mora u vozilu imati teretni list.

Linijski prijevoz tereta obavlja se na temelju dopusnice, po registriranom voznom redu, a cijena i drugi uvjeti prijevoza su unaprijed utvđeni tarifom prijevoznika.

Ministarstvo izdaje dopusnicu za obavljanje linijskog prijevoza tereta u unutanjem i međunarodnom prometu i vodi upisnik dopusnica.

Dopusnicu iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik mora imati u vozilu za vrijeme obavljanja prijevoza.

Ministar propisuje uvjete za dobivanje i postupak izdavanja dopusnice i način vođenja upisnika izdanih dopusnica.

Obavijest o odobrenoj liniji, te promjenama na liniji, prijevoznik je dužan dostaviti teretnim kolodvorima koje koristi na liniji, najkasnije 8 dana prije početka prijevoza.

Prijevoznik utvrđuje tarifu i dostavlja je teretnim kolodvorima koje koristi na liniji.

Ministarstvo može odobriti izmjenu dopusnice, ukoliko ocijeni da je zahtjev prijevoznika za njenu izmjenu opravdan.

Dopusnica iz članka 60. ovoga Zakona izdaje se na zahtjev prijevoznika.

Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilažu se vozni red i drugi dokumenti propisani međunarodnim ugovorom.

Prijevoznik kojem je izdana dopusnica za linijski prijevoz tereta, dužan je prijevoz obavljati u skladu s izdanom dopusnicom i uvjetima predviđenim ovim Zakonom, odnosno međunarodnim ugovorom.

Slobodni prijevoz tereta (u daljnjem tekstu: slobodni prijevoz) je prijevoz tereta za koji se relacija, cijena prijevoza i drugi uvjeti utvrđuju ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza.

Međunarodni slobodni prijevoz tereta obavlja se na temelju dopusnice za međunarodni slobodni prijevoz tereta, ukoliko međunarodnim ugovorom nije određeno da se prijevoz obavlja bez dopusnice.

Ministarstvo utvrđuje i razmjenjuje potrebni broj dopusnica za jednu godinu, s nadležnim tijelima drugih država.

Raspodjelu stranih dopusnica domaćim prijevoznicima obavlja Ministarstvo.

Mjerila i način raspodjele dopusnica iz stavka 1. ovoga članka, propisuje ministar.

Ako je strani prijevoznik iz države s kojom Republika Hrvatska nije sklopila ugovor o međunarodnom prijevozu, Carinska uprava izdaje mu posebnu dopusnicu za prijevoz tereta.

Izvješće o izdanim dopusnicama iz stavka 1. ovoga članka, Carinska uprava dostavlja Ministarstvu do desetoga u mjesecu, za protekli mjesec.

Ako strani prijevoznik obavlja međunarodni prijevoz tereta vučnim i priključnim vozilom (skup vozila), različitih država registracije, za svako od tih vozila mora imati dopusnicu iz članka 68. ovoga Zakona.

Dopusnicu za prijevoz tereta, ispravno popunjenu i ovjerovljenu od Carinske uprave, strani prijevoznik mora imati u vozilu za vrijeme prijevoza te za vrijeme prazne vožnje koja je u svezi s prijevozom.

Iznimno od odredbe članka 68. stavka 1. ovoga Zakona, dopusnica nije potrebna:

1) za vozila do 3,5 tona nosivosti ili 6 tona najveće dopuštene mase,

2) za prijevoz stvari sa zrakoplovnog pristaništa i za zrakoplovno pristanište u slučaju havarije i druge nezgode zrakoplova ili u slučaju slijetanja zrakoplova zbog prisilne promjene pravca leta ili u slučaju otkazivanja zrakoplovnih linija,

3) za prijevoz oštećenoga motornog i priključnog vozila,

4) za prijevoz poštanskih pošiljaka,

5) za prijevoz izložaka namijenjenih za sajmove i izložbe,

6) za prijevoz pomoćnih sprava i drugih stvari za kazališne, glazbene i druge kulturne priredbe, cirkuske predstave ili za filmska, radijska i televizijska snimanja,

7) za prijevoz medicinskog i drugog materijala, kao pomoći u slučaju prirodnih nepogoda i rata,

8) za ulazak praznog vozila radi zamjene vozila u kvaru i preuzimanja stvari na prijevoz iz vozila u kvaru,

9) za prijevoz priključnim vozilom u skupu vozila koji čine vučno vozilo domaćeg prijevoznika i strano priključno vozilo u tranzitu i u bilaterali, pod uvjetom da je mjesto utovara ili istovara u zemlji registracije priključnog vozila,

10) za vozila tehničke pomoći za popravke vozila u kvaru (servisno-remontna vozila),

11) za vozila koja dolaze na servis ili popravak na teritorij Republike Hrvatske, pod uvjetom da su prazna.

Dopusnica nije potrebna za ulazak praznog vozila, kad je taj ulazak u svezi s prijevozom iz stavka 1. ovoga članka.

Za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka, posada vozila mora imati isprave i drugu dokumentaciju iz koje se može utvrditi da se radi o prijevozu iz stavka 1. ovoga članka.

Izvanredni prijevoz tereta u međunarodnom cestovnom prometu obavlja se na temelju ovoga Zakona i drugih propisa.

Za obavljanje izvanrednog prijevoza u međunarodnom cestovnom prometu strani prijevoznik mora imati dopusnicu za izvaredni prijevoz, koju izdaje Ministarstvo, i dopusnicu iz članka 68. ovoga Zakona.

Uvjete za obavljanje izvanrednog prijevoza i postupak izdavanja dopusnica iz stavka 2. ovoga članka, propisuje ministar.

Zahtjev za izdavanje dopusnice za obavljanje izvanrednog prijevoza, strani prijevoznik podnosi, preko pravne ili fizičke osobe, registrirane za obavljanje otpremničke, odnosno agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu.

Prijevoz za vlastite potrebe osoba i tereta u cestovnom prometu, u smislu ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: prijevoz za vlastite potrebe) je prijevoz što ga obavljaju pravne ili fizičke osobe, radi zadovoljavanja proizvodnih ili uslužnih potreba u okviru svojih djelatnosti.

Pravne ili fizičke osobe moraju obavljati prijevoz, iz stavka 1. ovoga članka, vozilima koja udovoljavaju propisu iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona.

Prilikom obavljanja prijevoza osoba za vlastite potrebe autobusom, osobe koje se prevoze moraju imati identifikacijske iskaznice, izdane od strane onoga koji obavlja prijevoz za vlastite potrebe, odnosno dokaz o uplati turističke usluge u koji je uračunata naknada za prijevoz, kad se prijevoz obavlja poradi uslužnih potreba u okviru djelatnosti.

Prilikom međunarodnog prijevoza osoba za vlastite potrebe, osim identifikacijskih iskaznica ili dokaza o uplati turističke usluge, u vozilu se mora nalaziti putni list iz članka 50. stavka 1. ovoga Zakona.

Prilikom obavljanja prijevoza tereta za vlastite potrebe vozilom iznad 3,5 tona najveće dopuštene mase u vozilu se mora nalaziti :

- teretni list i

- dokaz iz kojeg se može utvrditi da se radi o prijevozu iz članka 73. stavka 1. ovoga Zakona.

Za strano vozilo koje koristi ceste u Republici Hrvatskoj, osim za vozilo kojim se obavlja izvanredni prijevoz, plaća se naknada za ceste, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Za strano vozilo kojim se obavlja izvanredni prijevoz, umjesto naknade iz stavka 1. ovoga članka, plaća se naknada prema posebnom propisu.

Naknadu za ceste iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se na račun državnog proračuna.

Naknadu za ceste iz stavka 1. ovoga članka naplaćuje Carinska uprava.

Ministar propisuje visinu i način plaćanja te povrat više naplaćene naknade iz stavka 1. ovoga članka.

Naknada za ceste iz članka 76. stavka 1. ovoga Zakona, za motorno vozilo i priključno vozilo koja imaju registarske oznake različitih država, naplaćuje se u iznosima koji važe za državu u kojoj je svako od tih vozila registrirano.

Za strano vozilo registrirano u državi u kojoj visina naknade za ceste nije odgovarajuća visini naknade za ceste utvrđene propisom iz članka 76. stavka 4. ovoga Zakona, Ministarstvo može uskladiti naknadu do odgovarajućeg iznosa.

Djelatnost pružanja kolodvorskih usluga u prijevozu putnika (u daljnjem tekstu: autobusni kolodvori) i kolodvorskih usluga u teretnom prometu (u daljnjem tekstu: teretni kolodvori) mogu obavljati pravne i fizičke osobe koje su registrirane za obavljanje djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga i ako ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom.

Kolodvorske usluge u prijevozu putnika, u smislu ovoga Zakona, su prihvat i otprema putnika , opsluživanje vozila i članova posade.

Za početak obavljanja djelatnosti kolodvorskih usluga iz stavka 1. ovoga članka izdaje se odobrenje iz članka 4. ovoga Zakona.

Za dobivanje odobrenja iz članka 80. stavka 2. ovoga Zakona moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

- najmanje dva perona,

- osvijetljene i zagrijane prostorije za boravak putnika,

- sanitarne prostorije,

- prometni ured,

- mjesto za prodaju voznih karata,

- istaknut izvod iz voznog reda,

- javna telefonska govornica.

Autobusni kolodvor mora pružati usluge pod jednakim uvjetima svim prijevoznicima koji obavljaju javni linijski prijevoz osoba prema odobrenom cjeniku, a u skladu s utvrđenom kategorijom autobusnog kolodvora.

Ministar propisom utvrđuje mjerila za kategorizaciju autobusnih kolodvora.

Rješenje o kategoriji autobusnog kolodvora donosi nadležni županijski ured.

Prihvat i otprema putnika obavlja se na autobusnim kolodvorima i autobusnim stajalištima koji su u tu svrhu izgrađeni i označeni, a predviđeni su u voznom redu prijevoznika koji obavlja javni linijski prijevoz.

U mjestu u kojem postoji kolodvor, prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz dužan je koristiti se tim kolodvorom.

Autobusni kolodvor može prihvaćati i otpremati autobuse u javnom slobodnom prijevozu u skladu s raspoloživim brojem posebnih perona za ovu namjenu, koji moraju biti posebno označeni.

Radno vrijeme autobusnog kolodvora mora biti usklađeno s vremenima polaska i dolaska linija i to najmanje 15 minuta prije polaska i 15 minuta poslije odlaska linije.

Autobusni kolodvor je dužan voditi očevidnik o dolascima i polascima autobusa.

Autobusni kolodvor je dužan izvješćivati jedanput tjedno nadležno tijelo iz članka 38. ovoga Zakona, o neobavljanju prijevoza na odobrenoj liniji.

Vozač autobusa dužan je prijaviti autobusnom kolodvoru vrijeme svakog dolaska i polaska autobusa.

Ministar propisuje način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka.

Prijevoznik mora obavijestiti autobusni kolodvor gdje započinje prijevoz po voznom redu, o nemogućnosti održavanja polaska linije, odnosno o zakašnjenju duljem od 30 minuta.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka autobusni kolodvor mora izvijestiti sljedeće autobusne kolodvore po voznom redu.

Autobusni kolodvor može, u slučajevima iz članka 87. stavka 1. ovoga Zakona, uključiti drugoga prijevoznika da obavi prijevoz.

Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka obavit će se na račun prijevoznika koji je bio dužan obaviti prijevoz.

Kolodvorske usluge u teretnom prometu, u smislu ovoga Zakona, su prihvat i otprema teretnih vozila i tereta, opsluživanje vozila i članova posade, skladištenje tereta, te obavljanje i drugih ugovorenih poslova u svezi s obavljanjem prijevoza tereta.

Teretni kolodvor dužan je pružati usluge pod jednakim uvjetima svim prijevoznicima.

Za početak obavljanja djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga iz stavka 1. ovoga članka izdaje se odobrenje iz članka 5. ovoga Zakona.

Uvjeti za dobivanje odobrenja iz članka 89. stavka 3. ovoga Zakona su:

- odgovarajuća površina za parkiranje vozila, u skladu s posebnim propisom,

- prostor i mehanizacija za pretovar tereta,

- prostor za skladištenje tereta,

- povezanost s najmanje još jednim vidom prometa,

- prostor za carinske, otpremničke i agencijske poslove,

- prostor za smještaj i prehranu posade vozila,

- javna telefonska govornica.

Teretni kolodvor mora biti opremljen i osposobljen za prihvat, otpremu i carinjenje svih vrsta tereta.

Agencijska djelatnost u cestovnom prijevozu, u smislu ovoga Zakona, su poslovi posredovanja kod zapošljavanja prijevoznih kapaciteta prijevoznika, u ime i za račun prijevoznika.

Otpremnička djelatnost u cestovnom prijevozu, u smislu ovoga Zakona, su poslovi organizacije i prijevoza na cijelom putu od pošiljatelja do primatelja za naručitelja, u svoje ime i za svoj račun.

Agencijsku i otpremničku djelatnost u cestovnom prijevozu može obavljati pravna i fizička osoba registrirana za te djelatnosti.

Za početak obavljanja djelatnosti iz stavka 3. ovoga članka izdaje se odobrenje iz članka 4. ovoga Zakona.

Uvjeti za dobivanje odobrenja iz stavka 4. ovoga članka su:

- poslovni prostor,

- jamstveni kapital u iznosu od 400.000,00 kuna,

- za agencijsku djelatnost, najmanje jednu zaposlenu osobu, sa srednjom stručnom spremom, ekonomskoga, pravnog ili prometnog smjera,

- za otpremničku djelatnost, najmanje jednu zaposlenu osobu, sa srednjom stručnom spremom i položenim stručnim ispitom ili osobu sa završenom visokom stručnom spremom, ekonomskoga, pravnog ili prometnog smjera i dvije godine radnog iskustva na otpremničkim, odnosno organizacijskim poslovima, u međunarodnom cestovnom prijevozu.

Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na odnose, koji nastanu iz ugovora o prijevozu putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prijevozu i međunarodnom cestovnom prijevozu ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Na sve odnose iz ugovora o prijevozu putnika i tereta koji nisu uređeni ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

Ugovorom o prijevozu putnika prijevoznik se obvezuje putnika prevesti do ugovorenog mjesta, a putnik se obvezuje prijevozniku platiti odgovarajuću naknadu za prijevoz.

Ugovor o prijevozu putnika sklapa se između prijevoznika i putnika ili između prijevoznika i naručitelja prijevoza.

Ugovorom kojeg sklopi s naručiteljem prijevoza, prijevoznik se obvezuje uz uvjete utvrđene ugovorom, prevesti putnika kojeg odredi naručitelj prijevoza.

Samo ako su ispunjeni uvjeti predviđeni posebnim propisima, ugovor o prijevozu može se sklopiti s osobom koja je oboljela ili za koju postoji sumnja da je oboljela od neke zarazne bolesti.

Pojave li se kod putnika za vrijeme prijevoza znaci neke po posebnim propisima predviđene zarazne bolesti, prijevoznik je dužan postupiti prema tim propisima i putnika prevesti do prvog mjesta gdje mu se može pružiti potrebna zdravstvena pomoć.

Prijevoznik ne mora primiti na prijevoz osobu za koju se na temelju njezina ponašanja može opravdano pretpostaviti da će ga onemogućiti u ispunjavanju njegovih obveza prema drugim putnicima (pijane osobe, nasilnici i sl.).

Prijevoznik može isključiti iz prijevoza putnika koji svojim ponašanjem uznemirava druge putnike ili koji ne poštuje propise o javnom redu u vozilu za vrijeme putovanja, bez obveze vraćanja naknade za prijevoz.

Prijevoznik je dužan izdati putniku voznu kartu.

Vozna karta je dokaz o sklopljenom ugovoru o prijevozu. Postojanje ugovora o prijevozu može se dokazivati i na drugi način.

Vozna karta u pravilu glasi na donositelja, a može glasiti i na ime, u kojem slučaju se ne može prenijeti na drugu osobu, bez pristanka prijevoznika.

Ako se ugovor o prijevozu sklopi s naručiteljem prijevoza za obavljanje slobodnog prijevoza putnika, prijevoznik nije dužan izdati voznu kartu.

Putnik ima pravo odustati od ugovora prije nego što započne njegova provedba.

Prijevoznik je dužan vratiti putniku naknadu za prijevoz ako putnik odustane od putovanja i to u unutarnjem prijevozu najkasnije dva sata prije početka putovanja, a u međunarodnom prijevozu najkasnije šest sati prije početka putovanja.

Odustane li putnik od putovanja uz uvjete iz stavka 1. ovoga članka, prijevoznik može zadržati najviše 10% od naknade za prijevoz.

Ne započne li prijevoz u vrijeme koje je određeno ugovorom putnik, odnosno naručitelj prijevoza može odustati od ugovora i zahtijevati povrat naknade za prijevoz u punom iznosu te zahtijevati naknadu štete.

Ako tijekom prijevoza dođe do prekida prijevoza iz razloga za koje nije odgovoran putnik, na zahtjev putnika prijevoznik mora:

1. svojim ili drugim prijevoznim sredstvom, prevesti putnika zajedno s prtljagom do odredišnog mjesta, bez naplate dodatne naknade za prijevoz, ili

2. zajedno s prtljagom vratiti putnika u polazno mjesto, uz povrat naknade za prijevoz u punom iznosu, ili

3. vratiti putniku naknadu za neprijeđeni dio puta.

Prijevoznik odgovara za štetu koja nastane zbog smrti, tjelesne ozljede ili duševne boli putnika, prouzrokovane nezgodom od početka do završetka prijevoza, te za štetu nastalu zbog kašnjenja, prekida ili neizvršenja prijevoza.

Prijevoznik odgovara za štetu koju uzrokuju osobe koje po njegovu nalogu rade na prijevozu.

Prijevoznik se potpuno ili djelomično oslobađa odgovornosti za štetu iz članka 102. stavka 1. ovoga Zakona prema putniku, za kojeg dokaže da je prouzročio štetu.

Prijevoznik se potpuno ili djelomično oslobađa odgovornosti prema putniku za štetu iz članka 102. stavka 1. ovoga Zakona, ako dokaže da je ona nastala zbog uzroka koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili ukloniti.

Prijevoznik ima pravo podnijeti zahtjev za povrat dijela ili cijelog iznosa isplaćene naknade za štetu iz članka 102. stavka 1. ovoga Zakona prema trećoj osobi, a čijom krivnjom je šteta nastala.

Za štetu koja nastane zbog zakašnjenja, prekida ili neizvršenja prijevoza, prijevoznik nije odgovoran, ako dokaže da do zakašnjenja, prekida odnosno neizvršenja, nije došlo namjerno ili grubom nepažnjom.

Za štetu koja nastane zbog smrti, oštećenja zdravlja ili ozljede putnika, prijevoznik odgovara do iznosa stvarne štete ali ne više od 700.000,00 kuna po putniku.

Za štetu koja nastane zbog zakašnjenja, prekida, odnosno neizvršenja prijevoza, prijevoznik odgovara do visine stvarno prouzročenih troškova putniku, odnosno naručitelju, ali ne više od iznosa deseterostruke naknade za prijevoz.

Odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se ako prijevoznik dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili grubom nepažnjom.

Zahtjev za naknadu štete zbog zakašnjenja, odnosno prekida putovanja, mora se podnijeti u roku od 30 dana od kada je putovanje završeno ili kada je trebalo biti završeno.

Ako se zahtjev ne podnese u roku iz stavka 1. ovoga članka, putnik gubi pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete.

Prijevoznik mora na zahtjev putnika primiti na prijevoz najviše dva komada prtljage i uz naknadu je prevesti.

Za primljenu prtljagu prijevoznik mora putniku ispostaviti pisanu potvrdu.

Putnik ima pravo unijeti ručnu prtljagu u vozilo, koja se može smjestiti na za to predviđeno mjesto i koju čuva sam.

Za prijevoz ručne prtljage ne naplaćuje se posebna naknada i ne ispostavlja se potvrda.

Putnik je dužan naknaditi prijevozniku štetu koja nastane zbog svojstva ili stanja prtljage, osim ako su svojstva ili stanje prtljage bili poznati prijevozniku.

Kao prtljaga ne smiju se primiti na prijevoz opasne tvari.

Prijevoznik je dužan predati putniku prtljagu odmah po završetku putovanja.

Prtljaga se izdaje donositelju potvrde o primljenoj prtljagi ili osobi koja ima dokaz o pravu raspolaganja prtljagom.

Ako putnik po završetku putovanja ne preuzme prtljagu ili ručnu prtljagu, prijevoznik je dužan predati prtljagu autobusnom kolodvoru na čuvanje, a ako nema kolodvora, čuvati prtljagu sam na sigurnom mjestu ili je povjeriti na čuvanje trećoj osobi i to na račun putnika.

Ukoliko vlasnik prtljage u roku od 15 dana od dana završetka putovanja ne preuzme prtljagu ili ručnu prtljagu i ne podmiri troškove čuvanja prtljage, prijevoznik može raspolagati prtljagom ili ručnom prtljagom.

Prijevoznik odgovara za štetu koja nastane gubitkom ili oštećenjem prtljage i ručne prtljage ako putnik dokaže da je do štete došlo krivnjom prijevoznika.

Nastane li gubitak, odnosno oštećenje prtljage ili ručne prtljage, uz uvjete u kojima dođe do smrti, oštećenja zdravlja ili ozljede putnika, prijevoznik odgovora za prtljagu i ručnu prtljagu, osim ako dokaže da je šteta prouzročena višom silom ili radnjom putnika.

Smatra se da je prtljaga izgubljena ako se putniku prtljaga ne preda u roku od sedam dana od dana završetka putovanja.

Visina naknade za gubitak ili oštećenje prtljage za koju odgovara prijevoznik ne može biti veća od 5.600,00 kuna za prtljagu po putniku, ako prijevoznik dokaže da gubitak, odnosno oštećenje nije nastalo namjerno ili grubom nepažnjom.

Putnik može zahtijevati od prijevoznika da se u potvrdi o primanju prtljage naznači i veći iznos naknade štete od iznosa utvrđenog u stavku 1. ovoga članka.

Ako je u potvrdi o primitku prtljage naveden veći iznos, prijevoznik odgovara za štetu do iznosa navedenog u potvrdi o primanju prtljage.

U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, prijevoznik može naplatiti od putnika uvećanu naknadu za prijevoz prtljage.

Prijevoznik ne odgovara za štetu zbog gubitka ili oštećenja prtljage, ako mu putnik ne podnese zahtjev za naknadu štete odmah nakon završetka putovanja, odnosno nakon preuzimanja prtljage.

Iznimno, ako šteta nastane zbog prometne nezgode ili drugih uzroka zbog kojih putnik ne može podnijeti zahtjev u roku iz stavka 1. ovoga članka, zahtjev se mora podnijeti čim to postane moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka putovanja ili kad bi trebalo biti završeno.

Ugovorom o prijevozu tereta prijevoznik se obvezuje teret prevesti do odredišnog mjesta i predati ga primatelju ili drugoj ovlaštenoj osobi koju primatelj odredi, a pošiljatelj se obvezuje prijevozniku isplatiti ugovorenu naknadu za prijevoz.

Potpisom teretnog lista pošiljatelj i prijevoznik potvrđuju da je sklopljen ugovor o prijevozu i da je teret primljen na prijevoz.

Prijevoznik ne može primiti na prijevoz teret, ako je prijevoz takvog tereta zakonom ili drugim propisom zabranjen.

Teret za koji su propisani posebni uvjeti prijevoza može se primiti na prijevoz samo ako su ti uvjeti ispunjeni.

Prijevoznik je obvezan prevesti teret vozilom koje je ugovoreno ili koje ispunjava ugovorene uvjete.

Ako ugovorom o prijevozu vozilo nije određeno, prijevoznik je dužan teret prevesti vozilom koje osigurava uredno i pravovremeno izvršenje ugovora o prijevozu.

Umjesto prijevoza ugovorenog tereta, na prijevoz se može predati drugi teret:

1) ako se time ne mijenjaju uvjeti prijevoza na štetu prijevoznika,

2) ako se time ne produljuje zadržavanje vozila u utovarnom i istovarnom mjestu,

3) ako se time ne ugrožava sigurnost vozila i prometa,

4) ako pošiljatelj preda prijevozniku, na njegov zahtjev, osiguranje za tražbinu koja bi mogla nastati zbog zamjene tereta.

Pošiljatelj je dužan dati prijevozniku uputu za čuvanje i rukovanje teretom, a ako to prijevoznik zahtijeva, i pisano.

Pošiljatelj je odgovoran za štetu prouzročenu prijevozniku ili drugim osobama, ako šteta nastane djelovanjem svojstava tereta predanog na prijevoz, a koja prijevozniku nisu bila poznata.

Prijevoznik je dužan postaviti vozilo u ugovoreno vrijeme i na mjesto koje je ugovorom određeno za utovar, ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo i ako se na tom mjestu teret može utovariti bez oštećenja vozila.

Pošiljatelj je dužan utovariti teret u vozilo, ako ugovorom nije drukčije određeno.

Pošiljatelj mora utovariti teret prema uputama prijevoznika i to u pogledu rasporeda tereta u vozilu i ostalih okolnosti koje bi mogle utjecati na sigurnost osoba, vozila i tereta u vozilu.

Pošiljatelj i prijevoznik zajedno su odgovorni za štetu nastalu zbog pretovara vozila i nepravilnog rasporeda tereta.

Pošiljatelj je odgovoran za štetu koja nastane zbog pretovara vozila, ako je naznačio manju od stvarne težine tereta.

Utovar tereta u vozilo mora započeti u ugovoreno vrijeme.

Vrijeme za utovar tereta u vozilo produljuje se za vrijeme za koje se utovar ne može obaviti, zbog razloga za koje nisu odgovorni ni pošiljatelj ni prijevoznik.

Ako se teret ne utovari u vozilo u ugovorenom roku zbog razloga za koji je odgovoran pošiljatelj, prijevoznik mora zadržati vozilo na utovarnom mjestu, a najdulje još polovicu ugovorenog vremena za utovar (dodatno utovarno vrijeme).

Za dodatno utovarno vrijeme prijevoznik ima pravo na posebnu naknadu u skladu s ugovorom, odnosno tarifom prijevoznika.

Ako se teret ne utovari u vozilo niti nakon isteka dodatnoga utovarnog vremena, prijevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete.

Vrijeme za utovar tereta u vozilo je i vrijeme potrebno za:

- popunjavanje teretnog lista,

- pokrivanje i učvršćivanje tereta u vozilu, ako je to dužan učiniti pošiljatelj,

- obavljanje radnji bez kojih prijevoz ne može započeti.

Pošiljatelj za svaku pošiljku mora prijevozniku predati teretni list.

Teretni list se popunjava u tri primjerka.

Prvi primjerak teretnog lista predaje se primatelju, drugi prati teret u prijevozu i ostaje kod prijevoznika, a treći ostaje kod pošiljatelja.

Za svaku pošiljku predaje se poseban teretni list, osim ako to nije ugovorom drukčije određeno.

Teretni list mora sadržavati:

1. datum i mjesto izdavanja,

2. ime i prezime ili naziv pošiljatelja, te njegovu adresu,

3. ime i prezime ili naziv prijevoznika,

4. registarski broj vozila,

5. datum i mjesto utovara tereta,

6. ime i prezime ili naziv primatelja i mjesto istovara,

7. naznaku količine, vrste i mase tereta,

8. popis isprava koje se prilažu uz teretni list,

9. prijevozne i druge troškove.

Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka, teretni list može sadržavati dostavni rok.

Teretni list može sadržavati i odredbe "po naredbi" ili glasiti na donositelja, no teretni list po naredbi prenosi se indosamentom, a teretni list na donositelja, predajom.

Uvjeti ugovora o prijevozu i opći uvjeti prijevoza obvezuju imatelja prenosivoga teretnog lista koji nije pošiljatelj, samo ako su uneseni ili se na njih poziva u prenosivom teretnom listu.

Pošiljatelj je odgovoran za točnost podataka i izjava koje unosi u teretni list te za točnost podataka i izjava koje na njegov zahtjev unese prijevoznik.

Prijevoznik može provjeriti točnost podataka navedenih u teretnom listu, stanje i druge podatke o teretu.

Prijevoznik može tijekom prijevoza, za račun korisnika prijevoza, obavljati carinske i druge propisane radnje.

Pošiljatelj uz teretni list mora priložiti isprave potrebne za obavljanje radnji koje se, na temelju carinskih i drugih propisa, moraju obaviti prije nego se pošiljka preda primatelju.

Prijevoznik ne mora ispitati jesu li podnesene isprave točne i dostatne.

Pošiljatelj odgovara za štetu koja nastane zbog nedostatka, netočnosti ili neispravnosti isprava, ako za to nije kriv prijevoznik.

Prijevoznik je dužan prevesti teret cestom koja je ugovorena.

Ako cesta nije ugovorena, prijevoznik mora obaviti prijevoz cestom koja je najpovoljnija za prijevoz takvog tereta.

Prijevoznik je dužan prevesti teret u ugovorenom roku (prijevozni rok).

Ako prijevozni rok nije ugovoren, prijevoznik mora obaviti prijevoz u vremenu koje je uobičajeno za prijevoz takvog tereta, s obzirom na trajanje prijevoznog puta i vrstu vozila.

Prijevozni rok počinje teći nakon isteka vremena za utovar, odnosno isteka dodatnog vremena za utovar.

Smatra se da je prijevoz obavljen kad prijevoznik izvijesti primatelja o prispjeću tereta u odredišno mjesto i ako je teret pripremljen za predaju primatelju ili kad prijevoznik pokuša predati teret primatelju.

Ako se teret ne može prevesti u prijevoznom roku i uz ugovorene uvjete, prijevoznik je dužan zahtijevati upute ovlaštene osobe za raspolaganje teretom tijekom prijevoza, a ako imatelj prenosivoga teretnog lista nije prijevozniku poznat, prijevoznik je dužan potrebne upute zatražiti od pošiljatelja.

Ako prijevoznik ne može dobiti upute iz stavka 1. ovoga članka u primjerenom roku, dužan je poduzeti odgovarajuće mjere, kako bi zaštitio interese osobe koja je ovlaštena raspolagati teretom.

Prijevoznik je dužan postupiti prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka i kad okolnosti bitno otežavaju obavljanje prijevoza uz ugovorene uvjete.

Prijevoznik mora poduzeti sve mjere potrebne za očuvanje tereta predanog na prijevoz.

Ako prijevoznik ne zatraži od pošiljatelja upute o mjerama koje su potrebne radi očuvanja tereta, smatra se da mu je bilo poznato koje se mjere moraju poduzeti za očuvanje tereta.

Ako u teretnom listu nema obavijesti o vrsti opasnosti od tereta predanog na prijevoz, pošiljatelj mora dokazati da je prijevoznik znao ili morao znati za opasnost od tereta.

Ako nije izdan prenosivi teretni list, pošiljatelj raspolaže s teretom tijekom prijevoza i može zahtijevati:

1. obustavu prijevoza,

2. odgodu predaje primatelju,

3. predaju tereta u nekom drugom odredišnom mjestu,

4. predaju tereta njemu ili nekom drugom primatelju koji nije određen ugovorom o prijevozu ili teretnim listom,

5. povrat tereta u otpremno mjesto.

Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka i potvrda o primitku moraju biti u pisanom obliku.

Troškove nastale izvršenjem radnji iz stavka 1. ovoga članka, snosi pošiljatelj.

Prijevoznik je odgovoran za štetu koja nastane zbog neizvršenja zahtjeva iz članka 136. ovoga Zakona.

Visina naknade štete iz stavka 1. ovoga članka ne može biti veća od visine naknade štete za koju bi prijevoznik odgovarao da je teret izgubljen.

Pravo pošiljatelja na raspolaganje s teretom tijekom prijevoza, prestaje predajom teretnog lista drugoj osobi.

Primatelj tereta može raspolagati s teretom tijekom prijevoza uz uvjete i na način iz članka 136. ovoga Zakona, ako pošiljatelj stavi u teretni list napomenu da primatelj ima pravo raspolagati s teretom.

Primatelj može raspolagati s teretom koji je u prijevozu i ako mu pošiljatelj preda svoj primjerak teretnog lista.

Ako je izdan prenosivi teretni list, teretom predanim na prijevoz može raspolagati imatelj prenosivoga teretnog lista, uz uvjet ispunjavanja svih obveza koje proizlaze iz prenosivoga teretnog lista.

Imatelj prenosivoga teretnog lista može od prijevoznika zahtijevati:

1. obustavu prijevoza,

2. predaju tereta u nekom drugom odredišnom mjestu,

3. vraćanje tereta u otpremno mjesto.

Ako imatelj prenosivoga teretnog lista zahtijeva da mu se teret preda u nekom drugom odredišnom mjestu, mora prijevozniku kod primanja tereta vratiti prenosivi teretni list.

Ako se s teretom raspolaže na jedan od načina iz stavka 2. ovoga članka, zahtjev se mora unijeti u prenosivi teretni list i potvrditi potpisom imatelja prenosivoga teretnog lista, u protivnom zahtjev nema pravni učinak.

Prijevoznik može odbiti izmjenu ugovora o prijevozu ako:

1. se u trenutku kad zahtjev prispije, ugovor više ne može izmijeniti,

2. izmjenom ugovora nastaje šteta drugom korisniku prijevoza,

3. se prijevozniku ne nadoknadi šteta i svi troškovi koji nastaju izmjenom ugovora,

4. se izmjena ugovora protivi carinskim ili drugim propisima.

Prijevoznik je dužan predati teret u odredišnom mjestu ili u mjestu koje odredi osoba ovlaštena za raspolaganje s teretom.

Prijevoznik je dužan teret predati primatelju ili imatelju prenosivog teretnog lista, a ako teretni list ili prenosivi teretni list nije izdan, osobi koja je ugovorom o prijevozu ili na drugi način određena za primanje tereta.

Primatelj može od prijevoznika tražiti drugi primjerak teretnog lista, nakon obavljenog prijevoza i ako je ispunio obveze iz ugovora.

Prijevoznik mora udovoljiti zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka, ako u zahtjevu pošiljatelja na temelju članka 136. ovoga Zakona nije drukčije određeno.

Primatelj je dužan prijevozniku potvrditi primitak tereta u teretnom listu.

Primatelj koji odbije primiti teret, može naknadno zahtijevati predaju tereta uz naknadu nastalih troškova.

Prijevoznik je dužan bez odgode izvijestiti primatelja, a na adresu naznačenu od pošiljatelja, o prispijeću tereta u odredišno mjesto.

Primatelj je dužan istovariti teret na mjestu koje sam odredi, ako ugovorom nije drukčije određeno.

Primatelj mora istovariti teret prema uputama prijevoznika koje se odnose na sigurnost i zaštitu osoba, vozila i tereta utovarenog u vozilo.

Na istovar tereta odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 122. i 124. ovoga Zakona.

Ako primatelj ne istovari teret, prijevoznik može o trošku primatelja istovariti teret i raspolagati s teretom tako da:

1) istovari teret i preda ga na čuvanje pogodnoj osobi ili ga može sam čuvati,

2) teret odmah proda, ako je u kvaru ili mu prijeti opasnost od kvara, ili ako su troškovi čuvanja veći od vrijednosti tereta.

Prijevoznik je dužan, o predaji tereta na čuvanje bez odgode, izvijestiti osobu ovlaštenu za raspolaganje s teretom.

Prijevoznik je odgovoran za izbor mjesta čuvanja tereta.

Kad prijevoznik postupi u skladu s odredbom stavka l. ovoga članka, prijevoz se smatra završenim.

Ako u roku od 15 dana od dana predaje tereta na čuvanje, osoba ovlaštena za raspolaganje s teretom ne preuzme teret, prijevoznik ga može prodati.

Svotu ostvarenu prodajom tereta umanjenu za iznos troškova prijevoza, čuvanja i prodaje tereta, prijevoznik mora položiti kod suda u korist osobe ovlaštene za raspolaganje s teretom i o tome je izvijestiti.

Imatelj prenosivoga teretnog lista mora kod preuzimanja tereta vratiti prijevozniku prenosivi teretni list.

Ako primatelj preuzme teret bez prigovora, smatra se da je teret predan u skladu s podacima iz teretnog lista, a ako nema teretnog lista, u stanju u kojem je preuzet na prijevoz.

Primatelj gubi pravo na naknadu štete, ako u roku od sedam dana od dana preuzimanja tereta pisano ne prigovori za oštećenja tereta, koja nisu bila uočljiva kod preuzimanja.

Prijevoznik mora bez odgode zatražiti uputu od pošiljatelja, ako primatelj odbije preuzeti teret i ako prijevoznik ne može pronaći primatelja. .

Ako prijevoznik ne dobije uputu iz stavka 1. ovoga članka ili ako ne može predati teret, može uime, na trošak i rizik osobe koja je ovlaštena raspolagati s teretom, postupiti u skladu s člankom 147. ovoga Zakona.

Prijevoznik koji primi teret na prijevoz odgovara za izvršenje prijevoza na cijelome prijevoznom putu, sve do predaje tereta primatelju.

Prijevoznik odgovara za štetu koja nastane tijekom prijevoza zbog potpunoga ili djelomičnoga gubitka ili oštećenja tereta, te za štetu nastalu zbog prekoračenja dostavnog roka.

Prijevoznik odgovara za štetu što ju prouzroče osobe koje po njegovu nalogu rade na prijevozu.

Prijevoznik odgovara za štetu nastalu zbog gubitka ili oštećenja tereta te zbog prekoračenja dostavnog roka, osim ako dokaže da je šteta nastala zbog radnji ili propusta korisnika prijevoza, svojstva tereta ili nekih drugih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti, izbjeći ili ukloniti.

Prijevoznik odgovara za štetu nastalu zbog zakašnjenja u predaji tereta primatelju, ako mu primatelj u roku od sedam dana od dana stavljanja tereta na raspolaganje radi istovara, podnese pisani zahtjev za naknadu štete.

Prijevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje tereta nastane zbog posebne opasnosti koja je u svezi s jednom ili više sljedećih okolnosti:

1) upotrebom otvorenih i nepokrivenih vozila, ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i naznačena na teretnom listu,

2) ako teret nije upakiran ili nije dostatno upakiran, te je zbog tih nedostataka po svojoj naravi izložen gubitku ili oštećenju,

3) utovarom, slaganjem i istovarom tereta koje obavi pošiljatelj, primatelj ili osobe koje rade na tim poslovima po nalogu pošiljatelja ili primatelja,

4) naravi tereta koji je prema svojim svojstvima osobito podložan potpunom ili djelomičnom gubitku ili oštećenju, zbog lomljenja, hrđanja, truljenja, sušenja, curenja, rasipanja ili djelovanja kukaca i sl.,

5) nepostojanjem oznaka ili nepotpunim oznakama na teretu.

Prijevoznik nije odgovoran za štetu koja nastane gubitkom ili oštećenjem žive životinje predane na prijevoz, ako dokaže da je poduzeo sve mjere koje je bio dužan poduzeti i postupio u skladu s uputama.

Ako prijevoznik utvrdi da je, prema okolnostima slučaja, gubitak ili oštećenje moglo nastati u svezi s jednom ili više posebnih opasnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka, pretpostavlja se da šteta proizlazi iz toga.

Nositelj prava, može dokazivati da šteta uopće nije nastala ili da djelomice nije nastala u svezi s bilo kojom okolnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

Prijevoznik se ne može osloboditi od odgovornosti za štetu pozivanjem na odredbe članka 155. ovoga Zakona:

1. ako pri prijevozu otvorenim ili nepokrivenim vozilom dođe do gubitka cijeloga tereta ili do neuobičajeno velikoga gubitka dijela tereta,

2. ako se teret preveze vozilom koje je opremljeno za zaštitu tereta od topline, hladnoće, razlike u temperaturama ili vlažnosti zraka, a ne dokaže da je poduzeo sve što je prema okolnostima bio dužan poduzeti, a što se odnosi na izbor, održavanje i uporabu takve opreme te da je postupio prema posebnim uputama pošiljatelja.

Ako prijevoznik ne preda primatelju teret u roku od 15 dana od dana kad je teret prema ugovoru bio dužan predati, smatra se da je teret izgubljen u prijevozu.

Ako prijevoznik prije isteka roka iz stavka l. ovoga, članka izjavi da je teret izgubljen, smatra se da je izgubljen onog dana kad prijevoznik izjavi da je izgubljen.

Prijevoznik ne odgovara za štetu koja nastane prijevozom opasne tvari, ako pri preuzimanju tereta na prijevoz ne zna, niti bi mogao znati, da je riječ o opasnom teretu.

Ako prijevoznik nositelju prava mora platiti naknadu štete za potpun ili djelomičan gubitak, vrijednost tereta računa se po tržišnoj cijeni, a ako je cijena tereta određena, po određenoj cijeni.

Cijena se određuje po mjestu i vremenu preuzimanja tereta na prijevoz.

Naknada štete iz stavka 1. ovoga članka ne može biti veća:

1) za oštećenje cijelog tereta od iznosa naknade koji bi prijevoznik morao platiti za izgubljeni teret,

2) za oštećenje dijela tereta od iznosa naknade koju bi prijevoznik morao platiti za dio izgubljenog tereta.

Naknada štete za koju prijevoznik odgovara zbog gubitka ili oštećenja tereta, ne može biti veća od 30 kuna po kilogramu bruto težine izgubljenog ili oštećenog tereta, ako drukčije nije ugovoreno.

Ako je ugovoren veći iznos od 30 kuna, prijevoznik ima pravo na povećanu naknadu za prijevoz.

Ako je teret u cijelosti izgubljen ili uništen, prijevoznik mora pošiljatelju nadoknaditi iznos iz stavka 1. ovoga članka, plaćenu naknadu za prijevoz i druge troškove nastale u prijevozu.

Dokaže li nositelj prava da je zbog prekoračenja dostavnog roka pretrpio štetu, prijevoznik mora platiti dokazanu štetu, ali najviše do dvostruke naknade za prijevoz.

Zahtjev za štetu iz stavka 3. ovoga članka mora se podnijeti najkasnije u roku od sedam dana od dana predaje tereta, a u protivnom se gubi pravo na naknadu štete.

Naknada za prijevoz plaća se ako je teret prevezen u odredišno mjesto i predan primatelju ili drugoj ovlaštenoj osobi.

Ako je teret ili dio tereta prevezen samo na dijelu ugovorenog puta iz razloga za koji nije odgovoran prijevoznik, prijevoznik ima pravo na naknadu za prijevoz samo za prijeđeni put, a ako je za to odgovoran korisnik prijevoza, ima pravo na naknadu za prijevoz u punom iznosu.

Prijevoznik nije dužan predati teret ako mu obveznik plaćanja naknade za prijevoz ne plati naknadu ili na njegov zahtjev i bez odgode ne preda odgovarujuće jamstvo.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, prijevoznik može postupati u skladu s odredbama članka 147. i 148. ovoga Zakona.

Radi osiguranja svoje tražbine iz ugovora o prijevozu tereta, prijevoznik ima založno i zadržajno pravo na teretu koji je preuzeo na prijevoz.

Kod prijevoza u kojem sudjeluje više prijevoznika, za gubitak ili oštećenje tereta i prtljage te za zakašnjenje u prijevozu solidarno odgovaraju prijevoznik koji sklopi ugovor o prijevozu, prijevoznik na dijelu puta na kojem dođe do gubitka, odnosno oštećenja i posljednji prijevoznik.

Ako se ne može utvrditi na čijem je dijelu prijevoznog puta došlo do gubitka, odnosno oštećenja tereta, za štetu solidarno odgovaraju svi prijevoznici.

Ako se prijevoz obavlja skupom vozila, prijevoznikom se smatra prijevoznik čije je vučno vozilo.

Za štetu koja nastane zbog smrti, oštećenja zdravlja ili ozljede putnika i za štetu koja nastane zakašnjenjem u prijevozu putnika, solidarno odgovaraju prijevoznik koji sklopi ugovor o prijevozu i prijevoznik na dijelu prijevoznog puta na kojem dođe do smrti, oštećenja zdravlja ili ozljede putnika, odnosno zakašnjenja u prijevozu.

Ako prijevoznik dio prijevoza povjeri drugom prijevozniku za sve obveze iz ugovora o prijevozu odgovara prijevoznik koji je zakjučio ugovor.

Prijevoznik koji nadoknadi štetu korisniku prijevoza, prema odredbama članka 163. i 164. ovoga Zakona, ima pravo regresa prema ostalim prijevoznicima koji solidarno odgovaraju.

Ako se ne može utvrditi kolika je šteta nastala na pojedinim dijelovima prijevoznog puta, svaki prijevoznik odgovoran je za štetu razmjerno svojemu udjelu u naknadi za prijevoz.

Ako se na temelju ugovora prijevoz obavlja uz sudjelovanje prijevoznika iz raznih vrsta prometa (mješoviti prijevoz), prijevoznik koji je sklopio ugovor odgovara za štetu prema propisima o naknadi štete, koji vrijede za prijevoznika na dijelu puta na kojem nastane šteta.

Ako se prijevoznik u obavljanju prijevoza bez pošiljateljeva znanja koristi prijevoznicima iz drugih vrsta prometa, prijevoznik koji je sklopio ugovor odgovara za štetu prema odredbama ovoga Zakona, bez obzira na čijem dijelu puta nastane šteta, ako je to za korisnika prijevoza pogodnije.

Tražbine iz ugovora o prijevozu, nositelj prava može ostvariti podnošenjem pisanog zahtjeva prijevozniku.

Ako je prijevoznikov odgovor na zahtjev za nositelja prava nepovoljan, on svoje pravo može ostvariti pred sudom, ako mu u roku od 15 dana nakon dostave zahtjeva, prijevoznik ne isplati zahtijevanu naknadu štete. Pritom nositelj prava mora predožiti pisane dokaze da se prethodno obraćao prijevozniku sa zahtjevom za naknadu štete.

Ako nositelj prava takav dokaz ne predoči, sud će takvu tužbu odbaciti kao preuranjenu.

Pravo na zahtjev, odnosno tužbu za naknadu štete na temelju ovoga Zakona, ima:

1. putnik - ako se radi o prijevozu putnika i prtljage,

2. pošiljatelj - dok ima pravo raspolagati teretom,

3. primatelj - od trenutka primanja teretnog lista.

Zahtjev, odnosno tužbu može podnijeti i druga osoba ako je na nju prenijeta tražbina osobe iz stavka 1. ovoga članka, prema prijevozniku.

Pravo prema prijevozniku koje proizlazi iz ugovora o prijevozu tereta i prtljage prestaje kad nositelj prava primi pošiljku.

Pravo tražbine iz stavka 1. ovoga članka ne prestaje:

1. kad nositelj prava dokaže da je štetu prouzročio prijevoznik namjerno ili grubom nepažnjom,

2. u slučaju djelomičnog gubitka ili oštećenja i to:

a) ako se djelomičan gubitak ili oštećenje utvrdi u skladu s odredbama ovoga Zakona, prije nego nositelj prava primi teret ili u trenutku primanja,

b) ako se krivnjom prijevoznika ne utvrdi šteta koja bi se morala utvrditi prema odredbama ovoga Zakona,

3. kad nositelj prava kod primanja tereta ne može opaziti oštećenja ili djelomični gubitak; ako se zahtjev za utvrđivanje oštećenja, odnosno djelomičnog gubitka, u skladu s odredbama ovoga Zakona, podnese odmah nakon otkrivanja štete, najkasnije u roku od tri dana za prtljagu, odnosno sedam dana za teret, od dana primitka i ako se dokaže da je šteta nastala u vremenu između primitka na prijevoz i predaje,

4. kad se tražbina odnosi na vraćanje plaćenih svota.

Tražbine iz ugovora o prijevozu zastarijevaju:

1. tražbine zbog više ili manje naplaćene naknade za prijevoz, naknade za posebne usluge, dodatak za naknadu za prijevoz i drugi troškovi, za godinu dana,

2. tražbina zbog smrti, oštećenja zdravlja i ozljede putnika, za dvije godine,

3. sve druge tražbine, za godinu dana, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Zastara počinje teći:

1. kod prijevoza putnika, sljedećeg dana nakon isteka roka valjanosti vozne karte,

2. kod tražbina zbog smrti, oštećenja zdravlja, tjelesne ozljede ili duševne boli putnika, od dana saznanja za štetu,

3. kod tražbina zbog djelomičnog gubitka tereta ili prtljage i zbog prekoračenja dostavnog roka, sljedečeg dana nakon predaje tereta ili prtljage,

4. kod tražbina zbog potpunog gubitka tereta, nakon trideset dana od dana isteka dostavnog roka,

5. kod tražbina zbog potpunog gubitka prtljage, nakon četrnaest dana od dana isteka dostavnog roka,

6. kod tražbina zbog više ili manje plaćenih svota, od dana plaćanja, a ako nije bilo plaćanja, od dana predaje tereta,

7. kod tražbina zbog više ili manje plaćenih svota, ako pošiljatelj položi svotu u ime prijevoznih troškova koji se ne mogu točno utvrditi pri predaji tereta na prijevoz, već se naknadno obračunavaju, od dana obračuna prijevoznika s pošiljateljem,

8. kod tražbine svote koju je primatelj platio umjesto pošiljatelja ili koju plati pošiljatelj umjesto primatelja i koju prijevoznik mora vratiti nositelju prava, od dana podnošenja prigovora,

9. kod tražbine koja se odnosi na pouzeće, nakon trideset dana od dana isteka dostavnog roka,

10. kod tražbine viška koji preostane nakon namirenja tražbine kad prijevoznik proda teret, od dana prodaje,

11. kod tražbina koje nastanu kad prijevoznik obavi isplatu za korisnika prijevoza carinskom tijelu, od dana isplate,

12. u svim drugim okonostima, sljedećeg dana nakon nastanka tražbine.

Zastara se prekida kad se prijevozniku dostavi pisani zahtjev i nastavlja teči od dana kad se nositelju prava pošalje pisani odgovor na zahtjev i kad mu se vrate isprave priložene uz njega.

Naknadni zahtjevi o istom predmetu ne prekidaju tijek zastare.

Zastara ne može nastupiti prije isteka roka od 30 dana nakon primitka odgovora na zahtjev.

Prijevoznik, pravna i fizička osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe, obuhvaćen je statističkim praćenjem.

Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su Državnom zavodu za statistiku dostavljati podatke o obavljenom prijevozu na način, po postupku i u roku koji propisuje ravnatelj Državnog zavoda za statistiku, uz suglasnost ministra.

Propisom iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje se način obrade podataka, izuzeci od statističkog praćenja i propisuju prekršaji te određuju novčane kazne za te prekršaje.

Statistički podaci o međunarodnom prijevozu koji obavljaju strani prijevoznici prikupljaju se putem statističkih istraživanja.

Uprava carine na graničnom prijelazu, odnosno na drugom mjestu gdje se obavlja carinski nadzor, provjerava da li domaći i strani prijevoznik ima dozvolu i druge isprave, propisane ovim Zakonom, drugim propisima i međunarodnim ugovorima te da li prijevoznik obavlja prijevoz u skladu s tim ispravama.

Ako Uprava carine utvrdi da strani prijevoznik nema u vozilu propisanu dopusnicu te potrebne ostale isprave ili ih ne koristi na propisan način, zabranit će ulazak vozila u Republiku Hrvatsku, odnosno izlazak iz nje, te o tome izvijestiti Ministarstvo.

Ako Uprava carine utvrdi da domaći prijevoznik nema u vozilu propisanu dopusnicu i ostale potrebne isprave ili ih ne koristi na propisan način, zabranit će izlazak vozila iz Republike Hrvatske i o tome izvijestiti Ministarstvo.

Ako Uprava carine utvrdi da pravna ili fizička osoba obavlja javni prijevoz bez odobrenja iz članka 5. ovoga Zakona, naredit će iskrcavanje tereta u najbližem carinskom skladištu, o trošku te pravne ili fizičke osobe, odnosno zabraniti izlazak autobusa iz Republike Hrvatske i o tome izvijestiti Ministarstvo.

Uprava carine iz stavka 1. ovoga članka privremeno će oduzeti stranom prijevozniku dopusnicu za prijevoz, izdanu na temelju ovoga Zakona ili međunarodnog ugovora, ako posumnja u njezinu ispravnost, odnosno ako se prijevoznik ne pridržava uvjeta iz dozvole.

Privremeno oduzeta dopusnica sa zapisnikom o njezinom privremenom oduzimanju dostavlja se Ministarstvu u roku od 24 sata, a zbog donošenja konačne odluke.

Nadležno tijelo uprave koje je izdalo dopusnicu može donijeti odluku stavljanju izvan snage dopusnice iz članka 38. stavka 2. i 3., članka 41. , članka 44. stavka 2. i članka 61. stavka 1. ovoga Zakona, ako se prijevoz ne obavlja u skladu s izdanom dopusnicom.

Dopusnica za prijevoz izdana stranom prijevozniku može se staviti izvan snage, ako nadležno tijelo države u kojoj je prijevoznik registriran, odbije izdati odgovarajuću dopusnicu hrvatskom prijevozniku.

Odlukom iz stavka 1. ovoga članka, dopusnica se može staviti izvan snage u trajanju od tri do dvanaest mjeseci.

Ministarstvo može, privremeno zabraniti pristup na hrvatske ceste stranom prijevozniku u slučaju teških ili ponovljenih prekršaja iz ovoga Zakona.

Privremena zabrana iz stavka 1. ovoga članka može se izreči u trajanju od tri do dvanaest mjeseci.

Odluke iz članka 175. i 176. ovoga Zakona,ako se radi o međunarodnom prijevozu provodi Carinska uprava na graničnom prijelazu.

Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donijetih na temelju njega, obavlja Ministarstvo.

Inspekcijske poslove obavlja Inspekcija cestovnog prometa sukladno posebnom zakonu.

Novčanom kaznom od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. obavlja kabotažu na teritoriju Republike Hrvatske ili prijevoz za treće zemlje ili iz njih, bez dopusnice (članak 11.),

2. obavlja javni prijevoz bez odobrenja (članak 12. stavak 2.),

3. obavlja linijski prijevoz bez dopusnice, odnosno ako koristi dopusnicu koja je izdana drugom prijevozniku (članak 23. stavak 1. i 3. i članak 60.),

4. nema dopusnicu iz članka 51. ovoga Zakona,

5. nema dopusnicu iz članka 70. ovoga Zakona,

6. nema dopusnice (članak 72. stavak 2.),

7. pruža kolodvorske usluge bez odobrenja (članak 80. stavak 2. i članak 89. stavak 3.),

8. obavlja agencijske i otpremničke poslove bez odobrenja (članak 92. stavak 4.).

Za prekršaje iz stavka 1. točke 2., 3., 7. i 8. ovoga članka,izriče se, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi postignute prekršajem.

Za istovjetne prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, učinjene po treći puta, domaćem prijevozniku i drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obavlja djelatnost iz ovoga Zakona, pored novčane kazne, izreći će se i zaštitna mjera zabrane obavljanja te djelatnosti u trajanju od šest do dvanaest mjeseci.

Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 9.000,00 do 25.000,00 kuna.

Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. ne obavi linijski prijevoz putnika u skladu s člankom 9. ovoga Zakona,

2. povjeri upravljanje motornim vozilom vozaču suprotno odredbi članka 10. ovoga Zakona,

3. obavlja javni prijevoz osoba, suprotno odredbi članka 21. ovoga Zakona,

4. ne održava liniju u skladu s izdanom dopusnicom (članak 25. stavak 1. i članak 66.),

5. izmijeni vozni red ili prijevozni pravac, privremeno obustavi ili ukine vozni red bez odobrenja (članak 29., 30., 31. i 33.),

6. vozne karte prodaje suprotno članku 34. ovoga Zakona,

7. obavlja taksi prijevoz suprotno odredbi članka 53. ovoga Zakona,

8. ne vodi očevidnik o dolascima i polascima autobusa, te ne izvijesti nadležno tijelo o neobavljanju linijskog prijevoza (članak 86.),

9. autobusni kolodvor ili teretni kolodvor ne pruža svoje usluge pod jednakim uvjetima svim prijevoznicima (članak 82. stavak 1. i članak 89. stavak 2.).

Za prekršaj iz stavka 1. točke 4., 6., i 9. ovoga članka, izriče se, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi postignute prekršajem.

Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 6.000,00 do 20.000,00 kuna.

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. u vozilu nema dopusnice (članak 25. stavak 2.,članak 61. stavak 2. i članak 70. stavak 2.),

2. ne utvrdi daljinar, minimalno vozno vrijeme i tarifu, te ako tarifu ne dostavi autobusnim kolodvorima (članak 26. stavak 1. i članak 27.),

3. ne objavi vozni red ili njegovu izmjenu te privremenu i trajnu obustavu u skladu sa člankom 28. i 32. ovoga Zakona,

4. ne utvrdi vozni red i ne obavlja prijevoz u skladu sa člankom 40. stavkom 2. i 3., člankom 42. i člankom 43. ovoga Zakona,

5. ne dostavi Ministarstvu podatke u skladu sa člankom 46. stavkom 3. ovoga Zakona,

6. u vozilu nema putni list u skadu s člankom 50. stavcima 1.i 2. i člankom 52. stavkom 1.ovoga Zakona,

7. nema dopusnicu ovjerovljenu od carinske uprave (članak 52. stavak 2.)

8. nema položen ispit (članak 56. stavak 1.),

9. u vozilu nema teretnog lista (članak 59.),

10. ne dostavi obavijest teretnim kolodvorima o odobrenoj liniji, promjeni na liniji i tarifi u skladu sa člankom 62. i 63. ovoga Zakona,

11. obavlja prijevoz za vlastite potrebe suprotno odredbama članka 74. i 75. ovoga Zakona,

12. ne koristi autobusni kolodvor (članak 83. stavak 2.)

13. nije uskladio radno vrijeme prema članku 85. ovoga Zakona

14. ne obavijesti autobusni kolodvor o nemogućnosti održavanja polaska linije, odnosno o zakašnjenju dužem od 30 minuta (članak 87. stavak 1.)

15. ne izvijesti sljedeći autobusni kolodvor o nemogućnosti održavanja polaska linije ili o zakašnjenju (članak 87. stavak 2.).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna.

Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba ako:

1. obavlja javni prijevoz bez odobrenja (članak 12. stavak 2.),

2. u vozilu nema dopusnicu, odnosno propisane isprave (članak 25. stavak 2. i članak 71. stavak 3.),

3. obavlja prijevoz za vlastite potrebe suprotno odredbama članka 74. i 75. ovoga Zakona,

4. u vozilu nema dokaz o plaćenoj naknadi (članak 76.)

5. ne prijavi autobusnom kolodvoru vrijeme dolaska i polaska autobusa (članak 86. stavak 3.).

Za prekršaje iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, izriče se, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi postignute prekršajem.

Propisi na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona donijet će se u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka, primjenjuju se propisi koji su donijeti na temelju Zakona o prijevozu u unutarnjem cestovnom prometu ("Narodne novine", br. 77/92., 26/93. i 29/94.) i Zakona o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu ("Narodne novine", br. 53/91., 26/93. i 29/94.).

Pravne i fizičke osobe kojima je obavljanje javnog cestovnog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu odobreno do stupanja na snagu ovoga Zakona, uskladit će poslovanje s odredbama ovoga Zakona i propisa donijetih na temelju njega u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Pravne i fizičke osobe koje u roku iz stavka 1. ovoga članka ne usklade poslovanje s odredbama ovoga Zakona, prestaju s obavljanjem javnog cestovnog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu istekom roka iz stavka 1. ovoga članka, što će rješenjem utvrditi nadležno tijelo uprave iz članka 6. ovoga Zakona, ovisno o vrsti djelatnosti.

Odredbe ovoga Zakona u pogledu stručne spreme vozača ne primjenjuju se na osobe koje su do dana stupanja na snagu ovoga Zakona obavljale poslove vozača motornog vozila u cestovnom prometu.

Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ugovore o prijevozu, neće se primjenjivati na ugovore o prijevozu, sklopljene prije stupanja na snagu ovoga Zakona i na sporove što proisteknu iz tih ugovora.

Na odnose iz ugovora iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

Linije u unutarnjem cestovnom prijevozu koje se obavljaju na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavit će se obavljati do izdvanja dopusnica na temelju propisa iz članka 23. stavka 5. ovoga Zakona, ali ne dalje od roka određenog tim propisom.

Licence i dozvole izdane na temelju Zakona o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu ("Narodne novine", br. 53/91., 26/93. i 29/94.) i propisima donesenim na temelju toga Zakona, važit će do isteka roka njihova važenja.

Odobrenja za obavljanje javnog cestovnog prijevoza, izdana po postupku i na način propisan ovim Zakonom, zamjenjuju povlasticu propisanu Zakonom o obrtu.

Od dana pristupanja Republike Hrvatske u članstvo Svjetske trgovinske organizacije, neće se primjenjivati načelo uzajmnosti iz članka 19. ovoga Zakona na zemlje članice Svjetske trgovinske organizacije.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti:

1. Zakon o prijevozu u unutarnjem cestovnom prometu ("Narodne novine", br. 77/92., 26/93. i 29/94.), osim odredaba o inspekciji cestovnog prometa, koje ostaju na snazi do donošenja posebnog zakona iz članka 179. ovoga Zakona,

2. Zakon o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu ("Narodne novine", br. 53/91., 26/93. i 29/94.), osim odredbe članka 33. stavka 2., koja ostaje na snazi do donošenja propisa iz članka 68. ovoga Zakona,

3. Članak 13. Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave i uprave ("Narodne novine", br. 75/93.).

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 340-01/97-01/03
Zagreb, 27. veljače 1998.