VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

542

NACIONALNI PROGRAM SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA REPUBLIKE HRVATSKE 2001.–2005. GODINE

1. RAZLOZI ZA DONOŠENJE NACIONALNOG PROGRAMA 1994.–1996. GODINE

Republika Hrvatska je osamdesetih godina bi­lježila stalni porast cestovnog prometa, broja prometnih nezgoda te broja stradalih osoba u tim nezgodama, da bi 1990. godine zabi­lježila rekordna strada­nja u prometu. Tako je gotovo 20.000 osoba ozlijeđeno, a 1.360 osoba poginulo 1990. godine.

Ranih devedesetih, s početkom Domovinskog rata, promet je bio u padu zbog ratnih događa­nja, a pos­ljedično je i broj stradalih osoba u prometnim nezgodama počeo padati. No, bilo je vid­ljivo da će se sa stabilizacijom sta­nja u državi i povratkom nesmetanog prometa na cestama, naglo povratiti i prometne nezgode i strada­nja u ­njima. I unatoč ratu, Republika Hrvatska je 1993. godine bila među prometno najnesigurnijim europskim zem­ljama sa oko 20 poginulih osoba u prometnim nezgodama na 100.000 stanovnika te oko 100 poginulih osoba na 100.000 vozila. Godiš­nje se događalo oko 60.000 prometnih nezgoda, pogibalo je oko 900 osoba, a bivalo je ozlijeđeno oko 16.000 osoba.

Takvo sta­nje je bilo neprihvat­ljivo i nespojivo s europskim standardima i proklamiranom turističkom orijentacijom, a materijalni gubici, uz nemjer­ljive gubitke zbog ­ljudskih žrtava, za državu bili su previsoki, pa se u Ministarstvu unutar­njih poslova počelo razmiš­ljati o  sustavnom i organiziranom modelu rada na prevenciji u prometu i  o trajnoj skrbi o sigurnosti u prometu na način koji je već primije­njen u razvijenim zem­ljama. Stoga je Vladi Republike Hrvatske predložen Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa, teme­ljen na pozitivnim iskustvima zapadnih zema­lja, s ci­ljem da se sta­nje sigurnosti dovede na prihvat­ljivu europsku razinu.

Vlada Republike Hrvatske prihvatila je, na sjednici održanoj 16. lip­nja 1994. g., provedbu Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa Republike Hrvatske u traja­nju od dvije godine.

2. TEMELJNE ZNAČAJKE NACIONALNOG PROGRAMA

Teme­ljne značajke Nacionalnog programa ogledale su se u postav­ljenim kvantitativnim i kvalitativnim ci­ljevima, definiranim radnim programima, definiranim nosite­ljima aktivnosti i načinu izvrše­nja te kroz praće­nje rezultata i vrednova­nje programa. Radni program osla­njao se na četiri strateške aktivnosti državnog zna­čaja. Strateške aktivnosti usmjerene su na područja najveće­g ugrožava­nja, a ujedno su to one sigurnosne aktivnosti koje imaju najpovo­ljniju »troškovnu učinkovitost«.

2.1. STRATEŠKE AKTIVNOSTI

– sma­nje­nje brzina vozila i poštiva­nje najviših dopuštenih brzina,

– zaštita pješaka u prometu,

– sanira­nje opasnih mjesta na cestama, te

– izmjena informacijskog sustava o prometnim nezgodama.

2.2. AKTIVNOSTI OD POSEBNOG ZNAČAJA

Osim strateških aktivnosti, trajno prisutnih na državnoj razini, djelova­nje Nacionalnog programa dodatno se proširivalo na druga područja, a posebno su definirane s­ljedeće aktivnosti od posebnog značaja:

– poštiva­nje semaforskog svjetla,

– masovnu primjenu sigurnosnih pojaseva,

– uporaba svjetala u vož­nji, bez obzira na uvjete vid­ljivosti.

2.3.      NOSITELJI PROVEDBE NACIONALNOG PROGRAMA

U svrhu osigura­nja efikasne provedbe Nacionalnog programa, Vlada Republike Hrvatske odredila je Ministarstvo unutar­njih poslova za koordinatora radne skupine čiji su članovi predstavnici Ministarstva i drugih tijela uk­ljučenih u Nacionalni program. Ministar unutar­njih poslova imenovao je 17. listopada 1994. g. u radnu skupinu predstavnike s­ljedećih ministarstava i stručnih organizacija:

Ministarstvo unutar­njih poslova,

Ministarstvo pomorstva, prometa i veza

JP »Hrvatske ceste«

Hrvatski auto-klub

Zavod za prometnu medicinu i psihologiju prometa

Hrvatski ured za osigura­nje.

Nakon što je ta radna skupina pripremila i razradila operativne planove za strateške aktivnosti Nacionalnog programa, ministar unutar­njih poslova imenovao je 10. listopada 1995. g. novu radnu skupinu na višoj razini (pomoćnika ministara ili direktora), a uk­ljučeni su i predstavnici nova dva ministarstva, i to:

Ministarstva zdravstva i

Ministarstva prosvjete i športa.

2.4. FINANCIRANJE NACIONALNOG PROGRAMA

Financira­nje Nacionalnog programa odvijalo se na s­ljedeći način: izdvaja­njem iz državnog proračuna Republike Hrvatske do 40% sredstava prikup­ljenih od novčanih kazni naplaćenih za poči­njene prekršaje u prometu, zatim iz preventivnih fondova osigura­vajućih društava i iz preventivnih fondova stručnih organizacija (Centar za vozila Hrvatske i Hrvatski auto klub).

3. PRODULJENJE NACIONALNOG PROGRAMA 1997. – 2000. GODINE

U samo dvije godine provedbe, Nacionalni program počeo je ostvarivati prve pozitivne rezultate. Među najznačajnijim treba istaknuti donoše­nje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama 1996. godine, čime su stvorene pretpostavke za uspješnu provedbu strateških i ostalih aktivnosti od posebnog značaja Nacionalnog programa. Ujedno, broj nezgoda je blago sma­njen, dok je broj poginulih sma­njen za oko 10%, a sve to u uvjetima normalizacije i poveća­nja obujma prometa u državi.

Kako se zaista radilo o kratkom razdob­lju provođe­nja Nacionalnog programa, većina aktivnosti nije bila realizirana u punom obimu, ali je bila uspješno započeta, pa se logično zatražio nastavak provedbe.

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 12. svib­nja 1997. g. prihvatila nastavak provedbe programa do 2000. godine.

4. REZULTATI DOSADAŠNJE PROVEDBE NACIONALNOG PROGRAMA

U razdob­lju od prvog prihvaća­nja provođe­nja Nacionalnog programa do danas dogodilo se niz promjena po pita­nju prometa na cestama u Republici Hrvatskoj. U nekoliko grafikona i tablica prikazani su najvažniji trendovi u cestovnom prometu.*

 

 

 

Najvažniji rezultati dosadaš­nje provedbe Nacionalnog programa mogu se sažeti u s­ljedeće:

• sma­nje­nje najtežih pos­ljedica prometnih nezgoda u uvjetima stalno rastuće­g prometa i motoriziranosti;

• dovođe­nje Republike Hrvatske u sred­nju i najbrojniju skupinu europskih zema­lja prema broju poginulih u odnosu na broj stanovnika;

• znatno poveća­nje preventivnog djelova­nja policije, a sma­nje­nje i modernizacija represivnog djelova­nja;

• podiza­nje svijesti građana o problemu sigurnosti u prometu putem stalnih promi­džbenih kampa­nja;

• uk­ljučiva­nje brojnih državnih tijela i stručnih organizacija u rad na sigurnosti u prometu, interdisciplinarni i međuresorski moderni pristup problemu sigurnosti u prometu.

5. NASTAVAK PROVOĐENJA NACIONALNOG PROGRAMA SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA REPUBLIKE HRVATSKE 2001. – 2005. GODINE

5.1. POLAZIŠTA ZA NACIONALNI PROGRAM 2001. – 2005. GODINE

Gubici od prometnih nezgoda za društvo su golemi, a danas se procje­njuje da godiš­nje dostižu iznos u visini od 1,5% do 2% bruto-nacionalnog dohotka. Svaka razvijena zapadna zem­lja, a i Europska zajednica u cjelini, nastoji svesti strada­nja u prometu na društveno prihvat­ljivu razinu, zacrtavajući kvantitativne i kvalitativne ci­ljeve i organizirano djelujući od nacionalne do lokalnih razina.

U Republici Hrvatskoj razina sigurnosti prometa znatno se podigla tijekom provođe­nja Nacionalnog programa, ali mora se naglasiti da će svako da­lj­nje pobo­ljša­nje sta­nja biti teško ostvariti, a i samo zadržava­nje sigurnosti na sadaš­njoj razini bit će izuzetno složen i težak posao. Naime, u većini razvijenih zema­lja u kojima su pokrenuti programi sigurnosti u prometu na nacionalnoj razini, nakon početnih uspjeha u sma­nje­nju strada­nja u prometnim nezgodama, ponovno je zabi­lježen trend porasta. S druge strane, u zem­ljama u tranziciji također su zabi­lježeni početni uspjesi u sma­nje­nju strada­nja u prometu, ali je neposredno nakon ­njih, ponovno došlo do porasta strada­nja.

Za očekivati je da će i u Republici Hrvatskoj doći do porasta strada­nja u prometu, a ukoliko se ne nastavi sa sustavnim radom na sigurnosti u prometu i ukoliko se ne iznađu trajni modaliteti osigura­nja potrebnih sredstava za provedbu programa, neminovno je da će trend strada­nja u prometu biti još veći.

5.2. CILJEVI NACIONALNOG PROGRAMA

Na teme­lju prethodnog obrazlože­nja, Nacionalni program produ­ljuje se na još pet godina, do isteka 2005. godine, a načelno će se provoditi u dosadaš­njim okvirima, uz neke nove inicijative i to u dvije faze. Prva faza provodit će se do kraja 2003., a druga do kraja 2005. godine. Kvantitativni ci­ljevi zacrtani su u skladu s europskim ci­ljevima za isto razdob­lje, a koji se odnose na broj poginulih u odnosu na broj stanovnika. Ci­lj Europske zajednice je sma­njiti strada­nja u prometu do 2010. g. na razinu od 7 poginulih na 100.000 stanovnika. Hrvatska bi, optimalno, trebala težiti europskom ci­lju, no obzirom na brojne specifičnosti, puno realnije je postaviti ci­lj od 8 poginulih na 100.000 stanovnika 2010. godine. Kako za ostvare­nje tog rezultata u Republici Hrvatskoj visina sredstava koja se planiraju izdvojiti nije niti približna sredstvima koje izdvajaju zapadnoeuropske zem­lje, prihvat­ljivi rezultat Nacionalnog programa bio bi broj od 11 poginulih na 100.000 stanovnika po završetku 2005. godine, odnosno zad­nje godine za koju će se podnijeti izvješće Vladi Republike Hrvatske.

Slijedi grafički prikaz postupnog približava­nja Europske zajednice i Republike Hrvatske zacrtanim ci­ljevima:

Strateške aktivnosti su donekle redefinirane i modificirane sukladno zacrtanim ci­ljevima, uočenim kreta­njima i predviđenim potrebama, a potencirane su i ostale aktivnosti, iako je u ovom materijalu opisana samo okosnica djelova­nja. Prilikom provedbe strateških i ostalih aktivnosti, obveza je u ovoj fazi provedbe Nacionalnog programa, postići veći angažman na lokalnim razinama.

5.3. STRATEŠKE AKTIVNOSTI NACIONALNOG PROGRAMA

• Sma­nje­nje brzina i poštiva­nje najviših dopuštenih brzina kreta­nja

Radi se o prioritetnoj strateškoj aktivnosti kontinuiranog karaktera, obzirom da su visoke brzine trajan i najčešći uzrok strada­nja u prometu. Za postiza­nje poštiva­nja dopuštenih brzina provodit će se stalan preventivno-represivni rad.

•           Mjere zaštite najra­njivijih sudionika u prometu (pješaci, biciklisti, mopedisti, motociklisti)

Prvotno se ova strateška aktivnost odnosila samo na zaštitu pješaka, međutim, postoji opravdana potreba da se aktivnosti prošire i usmjere na sve najugroženije skupine sudionika u prometu.

Dvije skupine pješaka uvijek će biti predmetom posebne skrbi u prometu, a to su djeca i starije osobe. Preventivno djelova­nje, edukacija nastavnika i odgojite­lja predškolske i školske djece, te promica­nje ispravnog ponaša­nja u prometu provodit će se kontinuirano, obzirom na stalno obnav­lja­nje ovih skupina novim »članovima«. No, pristup rješavanju problema pješaka proširit će se i na tehničke mjere za osigura­nje prometnih površina za ­njihovo sigurno kreta­nje.

Kada se radi o biciklistima, treba postići bo­lju tehničku oprem­ljenost i ispravnost vozila, a samim time povećati i ­njihovu uoč­ljivost u prometu te se također zauzimati za tehničke mjere i osigura­nje posebnih površina za njihovo kreta­nje.

Kod motoriziranih sudionika u prometu na dva kotača potrebno je u prvom redu pobo­ljšati ­njihovu pasivnu sigurnost redovnom uporabom kaciga te uskladiti polaga­nje vozačkog ispita za A kate­goriju sa europskim preporukama.

Prometne površine treba prilagoditi kreta­nju osoba s tjelesnim invaliditetom, te obaviti edukaciju navedene skupine kao i cijelog društva i općenito povećati skrb o toj skupini sudionika u prometu.

• Obrazova­nje predškolske i školske djece, mladih i odraslih vozača i građana u prometu

Ova strateška aktivnost odnosi se na obrazova­nje predškolske i školske djece u ci­lju kontinuiranog stjeca­nja prometnog zna­nja i prometne kulture, obrazova­nja mladih vozača u prihvaća­nju osnovnih načela pravilnog ponaša­nja u prometu i stjeca­nju prometne kulture. Kako bi pobo­ljšali opće sta­nje sigurnosti cestovnog prometa te prihvaća­nja načela prometne kulture, kontinuirano će se provoditi prometni odgoj svih kate­gorija građana.

• Sanira­nje opasnih mjesta na cestama, uvođe­nje GIS-a

Dosadaš­nji pristup zadržati, obzirom da se radi o klasičnom pristupu, a sastoji se od identifikacije opasnih mjesta, dijagnoze problema i odabira najbo­lje protumjere. Iako su se do sada uglavnom obav­ljali tehnički zahvati zbog nedostataka same ceste, dodatno treba utjecati na ponaša­nje vozača na određenim lokacijama putem suvremenih zahvata i promjenom vozačke okoline.

Kao prioritet djelova­nja nameće se potreba za uvođe­njem GIS-a (geografskog informacijskog sustava), koji je neophodan za kvalitetnu identifikaciju opasnih mjesta na cestama.

Prvi korak je revizija postojeće stacioniranosti državnih cesta, otkla­­­­­nja­­­­­nje nedostataka i postiza­­­­­nje jednoznačnosti i jednoobraznosti stacionaža.

Drugi korak je uvođe­­­­­nje GIS-a, osniva­­­­­nje male skupine vrhunskih struč­­­­­njaka u državi koja bi bila odgovorna za odabir najpovo­­­­­ljnije­g ponuđača i oprema­­­­­nje policije za ovaj moderan i efikasan način vođe­­­­­nja podataka.

•  Poveća­­­­­nje razine tehničke ispravnosti vozila

Nastaviti već započete aktivnosti u ci­­­­­lju podiza­­­­­nja kvalitete redovnih tehničkih pre­gleda, preventivno-represivne akcije u kontroli prometa prema vlasnicima nere­gistriranih i neosiguranih vozila, te uspostaviti sustav automatskog poziva­­­­­nja vlasnika koji nisu produžili re­gistraciju vozila. Ispravnim i stručnim korište­­­­­njem modernizirane opreme u stanicama za tehničke pre­glede vozila osigurati veći stupa­­­­­nj tehničke ispravnosti vozila.

Osim toga, treba naglasiti ekološki pristup te provoditi akcije mjere­­­­­nja količine ispušnih plinova kod motornih vozila u cilju zaštite zdrav­­­­­lja ­­­­­ljudi i očuva­­­­­nja okoliša.

Na kraju, razmotriti pokreta­­­­­nje postupka izmjena i dopuna Zakona o prijevozu opasnih tvari u smislu donoše­­­­­nja odrednica da opasne tvari koje ulaze, odnosno su u tranzitu kroz RH moraju biti najav­­­­­ljene, da se propiše obveza policijske prat­­­­­nje cijelom dionicom, te da se obveže uvoznik-špediter da mora najaviti dolazak i vrstu opasne tvari.

•  Praće­­­­­nje održava­­­­­nja, modernizacije i grad­­­­­nje javnih cesta

Ova strateška aktivnost provodit će se u ci­­­­­lju praće­­­­­nja i analize sta­­­­­nja cesta i cestovnih površina i potrebe za modernizacijom, odnosno ukla­­­­­nja­­­­­njem uočenih nedostataka radi podiza­­­­­nja sigurnosti cestovnog prometa. Ujedno, u procesu planira­­­­­nja i izgrad­­­­­nje cesta, utvrđivat će se eventualni nedostaci kako u projektnoj dokumentaciji, tako i pri izgrad­­­­­nji cesta.

•  Unapređe­­­­­nje prometne statistike i analize

Radi kvalitetnije analize i statističkog praće­­­­­nja, postojeće informacijske sustave raznih subjekata koji brinu o sigurnosti na našim cestama unaprijediti i nadograditi, a potom umrežiti. Na taj način dobio bi se jedinstveni sustav praće­­­­­nja događaja u prometu, koji bi bio sukladan takvim sustavima u zem­­­­­ljama EU.

5.4. DODATNE AKTIVNOSTI

– Aktivnosti vezane uz mlade vozače, pobo­­­­­ljšati obuku vozača do izmjene zakonske re­gulative u smislu uvođe­­­­­nja privremene vozačke dozvole i još nekih ograniče­­­­­nja za nove vozače.

– Provesti istraživa­­­­­nje o prisustvu alkohola i droga u prometnim nezgodama te deta­­­­­ljno razraditi mjere za sma­­­­­nje­­­­­nje prisustva alkohola u prometu.

– Nastavak aktivnosti u ci­­­­­lju postiza­­­­­nja 90 postotnog korište­­­­­nja sigurnosnog pojasa (u skladu sa prijedlogom PRI-a, Među­narodne organizacije za prevenciju u prometu, Europskoj zajednici).

– Da­­­­­lj­­­­­nja razrada i prošire­­­­­nje aktivnosti radi postiza­­­­­nja što veće­g poštiva­­­­­nja semaforskih svjetala.

– Nastavak aktivnosti i postiza­­­­­nje korište­­­­­nja kratkih svjetala na vozilu da­­­­­nju, uz potrebnu izmjenu zakonske re­gulative (u skladu s prijedlogom PRI-a, Međunarodne organizacije za prevenciju u prometu, Europskoj zajednici)

– Intenzivira­­­­­nje aktivnosti »Nadzor nad razmakom pri vož­­­­­nji u slijedu«.

– Nastavak ostalih, već prepoznat­­­­­ljivih promi­­­­­džbenih aktivnosti, kao npr. »Meteo uvjeti«, »Alkohol«, »Mladi vozači«, »Kazneni bodovi«, »Brzina« i dr.

– Sustavno i teme­­­­­ljito zaoštrava­­­­­nje kaznene politike sukladno europskom zakonodavstvu.

– Mogućnost pokreta­­­­­nja i novih aktivnosti prema potrebi.

5.5. FINANCIRANJE NACIONALNOG PROGRAMA

I nada­­­­­lje se zadržava postojeći model financira­­­­­nja Nacionalnog programa pojačanim usmjerava­­­­­njem sredstava, na način da Vlada Republike Hrvatske iz bu­­­­­džeta osigura do 40% sredstava prikup­­­­­ljenih od naplaćenih kazni za prekršaje u prometu, da osigu­ravajuća društva izdvajaju 1% od uplaćene neto premije osigura­­­­­nja od automobilske odgovornosti, a stručne organizacije određeni postotak utvrđen odgovarajućim pravilnikom iz naknade za teh­nički pre­gled vozila.

5.6. FINANCIJSKO VOĐENJE NACIONALNOG PROGRAMA

Sredstva Nacionalnog programa uplaćivat će se na poseban račun. Nacionalnog programa u Ministarstvu unutar­­­­­njih poslova, koje će osigurati transparentnost uprav­­­­­lja­­­­­nja sredstvima prema radnoj skupini. Tehničku uslugu financijskog vođe­­­­­nja Nacionalnog programa pruža Uprava materijalno-financijskih poslova Ministarstva unutar­­­­­njih poslova, koja će odrediti posebnog djelatnika zaduženog za te poslove.

Uprava materijalno-financijskih poslova vodi brigu o prikup­­­­­ljenim i utrošenim financijskim sredstvima, o čemu redovito, a najma­­­­­nje tromjesečno, sastav­­­­­lja financijski izvještaj i podnosi ga na ovjeru radnoj skupini Nacionalnog programa. Financijski izvještaj dostav­­­­­ljat će se svima koji Nacionalni program financiraju.

Prema nalogu radne skupine za provedbu Nacionalnog programa Uprava materijalno-financijskih poslova će usmjeravati financijska sredstva, raspisivati javne natječaje, podnositi radnoj skupini izvješća o prikup­­­­­ljenim ponudama s javnog natječaja, te po odluci radne skupine sklapati ugovore s odabranim ponu­đačem.

Radna skupina odlučivat će o visini sredstava s kojima Uprava materijalno-financijskih poslova može raspolagati samostalno, mimo naloga radne skupine, u ci­­­­­lju osigura­­­­­nja operativnosti u vrijeme između dva sastanka radne skupine, usklađeno sa zakonom.

5.7. PROVEDBA NACIONALNOG PROGRAMA

Dosadaš­­­­­nji model provedbe Nacionalnog programa pokazao se dobrim i kvalitetnim. Za nosite­­­­­lja Nacionalnog programa Vlada Republike Hrvatske određuje Ministarstvo unutar­­­­­njih poslova. Provedbu Nacionalnog programa u skladu s Programom koordinirat će radna skupina, koju će imenovati ministar unutar­­­­­njih poslova na prijedlog ministarstava, stručnih organizacija i ostalih sudionika, koji sudjeluju u provedbi Nacionalnog programa sigurnosti. Ministarstvo unutar­­­­­njih poslova kao nosite­­­­­lj određuje vodite­­­­­lja i jednog člana u radnu skupinu za ­­­­­nje­govu provedbu, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza jednog člana koji je ujedno i zamjenik vodite­­­­­lja, a Ministarstvo prosvjete i športa, Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo pravosuđa, lokalne uprave i samouprave odredit će po jednog člana, Hrvatski ured za osigura­­­­­nje dva člana, a Hrvatski autoklub, Hrvatska uprava za ceste i Centar za vozila Hrvatske po jednog člana.

5.8. ZADAĆE I ULOGA RADNE SKUPINE

Radna skupina prati i usmjerava ukupnu provedbu Nacionalnog programa, a osobito:

Ø predlaže godiš­­­­­nji financijski plan i način utroška sredstava

Ø godiš­­­­­nji financijski plan odobravaju ministar unutar­­­­­njih poslova i ministar pomorstva prometa i veza,

Ø utvrđuje godiš­­­­­nje programe ili planove,

Ø zadužuje nosite­­­­­lje provedbe određenih aktivnosti,

Ø po potrebi revidira planove,

Ø usmjerava, prati i odgovorna je za provedbu planova,

Ø rukovodi raspolaga­­­­­njem s financijskim sredstvima,

Ø nalaže Upravi materijalno-financijskih poslova raspisiva­­­­­nje javnog natječaja za pojedine projekte,

Ø odlučuje o visini sredstava za pojedine aktivnosti,

Ø podnosi ministru unutar­­­­­njih poslova, svim ministarstvima i tijelima koja sudjeluju u provođe­­­­­nju Programa, polugodiš­­­­­nja i godiš­­­­­nja izvješća o realizaciji Nacionalnog programa zajedno sa financijskim izvješćem, a Vladi Republike Hrvatske godiš­­­­­nje izvješće.

Ø informira širu javnost o planiranim aktivnostima i postig­nutim rezultatima.

Radna skupina može se, po potrebi, radi provedbe određenih dijelova Programa, a na prijedlog članova koji sudjeluju u proved­bi, dopuniti s povremenim članovima, a sastaje se u pravilu jedan­put mjesečno u Ministarstvu unutar­­­­­njih poslova.

6. PRVA FAZA NACIONALNOG PROGRAMA SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA REPUBLIKE HRVATSKE 2001.–2003. GODINE

6.1. CILJEVI DO KRAJA 2003.

a) Kvantitativni ci­ljevi

Uz odgovarajuće efikasne mjere i aktivnosti, treba postići prilično ambiciozni ci­lj sma­nje­nje broja poginulih sa sadaš­njih 14 na 12 poginulih osoba na 100.000 stanovnika na kraju 2003. godine. To znači da bi godiš­nji broj poginulih trebalo sma­njiti za otprilike 70 osoba, tj. svesti broj poginulih na otprilike 590 osoba 2003. godine. Ovaj kvantitativni ci­lj mogao bi se donekle redefinirati nakon novog popisa stanovništva koji će uslijediti 2001.

Svi ostali kvantitativni ci­ljevi služe kao sredstva za postiza­nje tog glavnog ci­lja, ali ih ovdje treba navesti:

• Utvrđene dopuštene brzine kreta­nja na cestama treba, u optimalnim prometnim uvjetima, poštivati barem 85% vozila. Preostalih 15% najbržih vozila ne smiju utvrđena ograniče­nja preko­račivati za više od 10%.

• Stupa­nj rasprše­nja svih brzina kreta­nja vozila u prometnom toku smije iznositi najviše 12%.

• Stupa­nj uporabe sigurnosnog pojasa u vozilima treba iznositi barem 85%, kako u nase­ljenim mjestima, tako i izvan ­njih.

• Stupa­nj uporabe sigurnosne kacige treba iznositi barem 85% za mopediste i motocikliste.

• Uporaba svjetala na vozilima u narušenim uvjetima vid­ljivosti treba biti 100-postotna, a u redovnim dnevnim uvjetima, bez obzira na uvjete vid­ljivosti, stupa­nj uporabe svjetala na vozilima treba iznositi barem 80%.

• Utvrditi i operativno sanirati 40% »opasnih mjesta« tj. objektivno utvrđenih incidentnih cestovnih lokacija na kojima događa­nje prometnih nezgoda nije pos­ljedica slučaja, već sustavnog nedostatka u prometnom okruže­nju.

• Udio sudionika prometnih nezgoda pod utjecajem alkohola sma­njiti sa sadaš­njih 6% na 3%, a udio poginulih sudionika pod utjecajem alkohola sma­njiti sa 17% na 9%.

• Udio vozača koji su sudjelovali u prometnim nezgodama bez položenog vozačkog ispita, sma­njiti sa sadaš­njih 10% na 5%, a udio poginulih vozača bez položenog ispita sma­njiti sa 29% na 15% od ukupnog broja poginulih vozača.

b) Kvalitativni ci­ljevi

Načelno, postići da­lj­nje sma­nje­nje najtežih pos­ljedica prometnih nezgoda, tj. broja poginulih i teško ozlijeđenih, uz zaustav­lja­nje rasta samog broja nezgoda i broja lako ozlijeđenih.

Neophodno je postići ukupno poveća­nje prometne kulture sta­nov­ništva, bo­lje poznava­nje prometnih propisa i ­njihovo poštiva­nje te povećati društvenu svijest o važnosti problema stra­dava­nja u prometu.

S druge strane, sudionicima u prometu treba osigurati takvu prometnu okolinu koja neće zbog svojih nedostataka utjecati na ­njihovu sigurnost.

Sve vrste prometne nediscipline treba svesti na prihvat­ljivu razinu. Posebno treba sma­njiti najopasnija krše­nja prometnih propisa, kao što je nepoštiva­nje crvenog semaforskog svjetla, vož­nja pod utjecajem alkohola i vož­nja bez položenog vozačkog ispita.

6.2. PRIJEDLOG MJERA 2001.–2003.

U Prvoj fazi realizirati pojedine neodložive mjere i aktivnosti od strateškog značaja i kontinuiranog karaktera i mjere koje će stvoriti osnovu za da­lj­nji kvalitetniji rad na poveća­nju sigurnosti u prometu.

Ovdje navedene mjere i aktivnosti, operativno će razraditi radna skupina Nacionalnog programa:

Þ Sma­nje­nje brzina i poštiva­nje najviših dopuštenih brzina kreta­nja

Þ Mjere zaštite najugroženijih sudionika u prometu

Þ Alkohol u prometu

Þ Sanira­nje opasnih mjesta na cestama

Þ Nabavka tehničke opreme

Þ Uvođe­nje GIS-a

Þ Poveća­nje razine tehničke ispravnosti vozila

Þ Mladi vozači

Þ Meteo-uvjeti

Þ Poštujte naše znakove (Djeca u prometu)

Þ Pojas

Þ Zakonske izmjene potrebne za postiza­nje ci­ljeva Nacionalnog programa.

Þ Izrada projekta »Hitna medicinska pomoć s posebnom razradom helikopterska medicinska pomoć stradalim u prometnim nezgodama«.

Klasa: 340-08/00-03/01
Urbroj: 5030109-01-5
Zagreb, 22. ožujka 2001.

Potpredsjednik,
zamjenik predsjednika
dr. sc. Goran Granić, v. r.