ODBOR ZA ZAKONODAVSTVO HRVATSKOGA SABORA

378

Na teme­lju članka 52. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.) Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora na 98. sjednici 28. siječ­nja 2003. utvrdio je pročišćeni tekst Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

Pročišćeni tekst Zakona o prijevozu u cestovnom prometu obuhvaća Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.) te nje­gove izmjene i dopune objav­ljene u »Narodnim novinama«, br. 83/02. u kojima je naznačeno vrijeme ­njihova stupa­nja na snagu.

Klasa: 340-01/01-02/01
Zagreb, 28. siječ­nja 2003.

Predsjednik
Odbora za zakonodavstvo
Hrvatskoga sabora
Josip Leko, dipl. iur., v. r.

ZAKON

O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU
(pročišćeni tekst)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i način obav­lja­nja djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza putnika i tereta, prijevoza za vlastite potrebe, pruža­nje kolodvorskih usluga i statistika prijevoza, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije uređeno.

Članak 2.

Ministar pomorstva, prometa i veza (u da­lj­njem tekstu: ministar) u skladu sa strate­gijom prometnog razvoja Republike Hrvat­ske donosi program razvoja djelatnosti cestovnog prijevoza koji sadrži mjere za:

– usklađiva­nje cestovnih kapaciteta sa že­ljezničkim i brod­skim kapacitetima,

– podiza­nje sigurnosnih, ekoloških i tehničkih normi u ce­stov­nom prijevozu,

– ekološku zaštitu prostora Republike Hrvatske od cestovnog prometa kroz preusmjerava­nja dijela cestovnog prijevoza na druge prometne sustave i uspostavu sustava pojačane kontrole do­maćih i stranih vozila,

– uvođe­nje sustava kombiniranog i intermodalnog prijevoza.

Članak 3.

Međunarodni cestovni prijevoz obav­lja se u skladu s odredbama ovoga Zakona, međunarodnih ugovora i drugih propisa.

Ako s pojedinim državama nije sklop­ljen međunarodni ugovor iz stavka 1. ovoga članka, prijevoz između tih država i Republike Hrvatske obav­lja se u skladu s odredbama ovoga Zakona, u pravilu uz uvjet uzajamnosti.

Članak 4.

Pojedini izrazi u smislu ovog Zakona imaju s­ljedeće znače­nje:

1. Javni prijevoz je prijevoz koji je uz jednake uvjete pristupačan svim korisnicima prijevoznih usluga.

2. Prijevoz za vlastite potrebe putnika i tereta u cestovnom prometu je prijevoz što ga obav­ljaju pravne ili fizičke osobe radi zadovo­ljava­nja proizvodnih ili uslužnih potreba u okviru svojih djelatnosti.

3. Odobre­nje je akt kojim se odobrava obav­lja­nje djelatnosti.

4. Prijevoznik je pravna ili fizička osoba koja obav­lja djelatnost javnog prijevoza.

5. Domaći prijevoznik je prijevoznik sa sjedištem, odnosno prebivalištem na teritoriju Republike Hrvatske.

6. Strani prijevoznik je prijevoznik sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

7. Vozač motornog vozila je osoba koja ima završenu sred­nju stručnu spremu u zanima­nju vozač.

8. Vozilo za prijevoz tereta je teretni automobil, skup vozila, te kombinirani automobil kad se upotreb­ljava za javni prijevoz.

9. Unutar­nji prijevoz je prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske.

10. Međunarodni prijevoz je svaki prijevoz između dviju ili više zema­lja.

11. Linija je relacija ili skup relacija odvija­nja prijevoza u cestovnom prometu, od početnog do završnog kolodvora, odnosno stajališta, na kojoj se prevoze putnici ili teret po re­gistriranom i objav­ljenom voznom redu s jednim ili više polazaka.

12. Relacija je uda­ljenost između dvaju mjesta na liniji, koja su u voznom redu označena kao kolodvori, odnosno stajališta.

13. Vozni red je akt koji sadrži: naziv prijevoznika, liniju na kojoj se obav­lja prijevoz, vrstu linije, redoslijed kolodvora, odnosno stajališta, te njihovu uda­ljenost od mjesta gdje poči­nje linija, vrijeme dolaska i polaska sa kolodvora, odnosno stajališta, režim održava­nja linije, razdob­lje u kojem se održava linija, te rok važe­nja voznog reda.

14. Tarifa je akt koji sadrži cijenu i druge uvjete prijevoza.

15. Direktna linija je linija na kojoj se obav­lja prijevoz iz­među početnog i završnog kolodvora, odnosno stajališta, utvrđena u voznom redu, bez zaustav­lja­nja na usputnim stajalištima.

16. Ekspresna linija je linija na kojoj se obav­lja prijevoz između početnog i završnog kolodvora, odnosno stajališta, utvr­đenih u voznom redu sa zaustav­lja­njem na značajnijim usputnim kolodvorima, odnosno stajalištima utvrđenim u voznom redu.

17. Putnička linija je linija na kojoj se obav­lja prijevoz iz­me­đu početnog i završnog kolodvora, odnosno stajališta, s obveznim zaustav­lja­njem na svim usputnim kolodvorima, odnosno stajališ­tima, utvrđenim u voznom redu.

18. Da­ljinar je akt kojim se utvrđuju uda­ljenosti između kolodvora, odnosno stajališta.

19. Najma­nje vozno vrijeme je najkraće vozno vrijeme koje je potrebno da se prijeđe uda­ljenost između kolodvora, odnosno stajališta.

 20. Dozvola je zajednički naziv za više vrsta isprava, pred­viđenih ovim Zakonom, kojima se prijevozniku dopušta obav­lja­nje prijevoza.

21. Bilateralni prijevoz je prijevoz između dviju država.

22. Prijevoz u tranzitu je prolaz preko teritorija Republike Hrvatske, bez ulaska ili izlaska putnika, odnosno ukrcaja ili iskrcaja tereta. Tranzitom se ne smatra prijevoz u tranzitu preko hrvatskih luka, osim kad se putnici, odnosno teret, zajedno s vozilom ukrcavaju na brod s odredištem u stranoj luci.

23. Kobotaža je prijevoz putnika ili tereta koji obav­lja strani prijevoznik između pojedinih mjesta na teritoriju Republike Hrvatske.

24. Prijevoz iz trećih zema­lja, odnosno za ­njih je prijevoz što ga obav­lja prijevoznik koji nema sjedište u zem­lji u kojoj započi­nje, odnosno završava prijevoz.

25. Strano vozilo je vozilo kojim se obav­lja cestovni prijevoz, a koje nije re­gistrirano u Republici Hrvatskoj, odnosno vozilo re­gistrirano u Republici Hrvatskoj ako ga koristi strani prijevoznik.

26. Izvanredni prijevoz je prijevoz vozilima koja prazna ili zajedno s teretom imaju masu ili osovinski pritisak veći od do­puš­tenog ili dimenzije veće od propisanih.

27. Korisnik prijevoza je osoba koja na teme­lju ugovora s prijevoznikom stječe određena prava i preuzima određene obveze.

28. Putnik je osoba koja na teme­lju ugovora ima pravo na prijevoz.

29. Naručite­lj prijevoza je osoba koja je naručila prijevoz i s prijevoznikom sklopila ugovor o prijevozu.

30. Teretni list je akt koji prati teret i mora sadržavati: datum i mjesto izdava­nja, ime i prezime ili naziv poši­ljate­lja, te ­nje­govu adresu, ime i prezime ili naziv prijevoznika, re­gistarsku oznaku vozila, datum i mjesto utovara tereta, ime i prezime ili naziv primate­lja i mjesto istovara, naznaku količine i vrste tereta, popis isprava koje se prilažu uz teretni list, prijevozne i druge troškove.

Članak 5.

Za početak obav­lja­nja djelatnosti iz ovoga Zakona potrebna su odobre­nja, i to:

1. u unutar­njem javnom cestovnom prijevozu za:

– linijski prijevoz putnika,

– slobodni prijevoz putnika,

– prijevoz tereta,

– autotaksi prijevoz,

2. u međunarodnom javnom cestovnom prijevozu za:

– linijski prijevoz putnika,

– slobodni prijevoz putnika,

– prijevoz tereta,

3. za kolodvorske usluge.

Prijevoznik koji ima odobre­nje za linijski prijevoz putnika ne treba odobre­nje za slobodni prijevoz putnika.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka odobre­nja nisu potrebna:

1. u unutar­njem javnom cestovnom prijevozu za:

– trgovačko društvo, javnu ustanovu i službu-vlastiti pogon, koje osniva jedinica lokalne samouprave za obav­lja­nje komunalnih djelatnosti,

2. u međunarodnom javnom cestovnom prijevozu, prijevozniku koji ima odobre­nje za unutar­nji javni cestovni prijevoz za:

– prijevoz oštećenih ili neispravnih vozila te vozila za popravak,

– prijevoz tereta motornim vozilima čija nosivost zajedno s prik­ljučnim vozilom ne prelazi 600 kg,

– prijevoz humanitarnih i medicinskih poši­ljaka i opreme u izvanrednim okolnostima, odnosno u slučaju više sile.

Prijevoznik koji ima odobre­nje za međunarodni javni cestovni prijevoz ne treba ishoditi odobre­nje za unutar­nji javni cestovni prijevoz.

Odobre­nja iz stavka 1. ovoga članka izdaju se na 5 godina.

Prijevoznik mora podnijeti zahtjev za produžetak važe­nja odobre­nja dva mjeseca prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka. Uz zahtjev prijevoznik je dužan priložiti dokaze o ispu­njava­nju uvjeta iz članka 13. ovoga Zakona.

Ako za vrijeme važe­nja odobre­nja iz stavka 5. ovoga članka prijevoznik, pravna ili fizička osoba koja obav­lja kolodvorske usluge prestane ispu­njavati bilo koji od uvjeta iz članka 13. i 75. ovoga Zakona, prestaje važe­nje izdanog odobre­nja.

Rješe­nje o prestanku važe­nja izdanog odobre­nja donosi, po zahtjevu prijevoznika, pravne ili fizičke osobe koja obav­lja kolodvorske usluge ili po službenoj dužnosti, tijelo koje je izdalo odobre­nje.

Članak 6.

Odobre­nje iz članka 5. točke 1. i 3. ovoga Zakona, izdaju ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležni za poslove prometa (u da­lj­njem tekstu: županijski ured), a odobre­nje iz točke 2. izdaje Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, (u da­lj­njem tekstu: Ministarstvo).

Članak 7.

Ministar propisuje obrasce odobre­nja, postupak i troškove ­njihovog izdava­nja te sadržaj, oblik i način vođe­nja upisnika odobre­nja.

Članak 8.

Vozila kojima se obav­lja djelatnost cestovnog prijevoza i prijevoz za vlastite potrebe, moraju osim uvjeta određenih drugim propisima ispu­njavati i posebne uvjete koje propisuje ministar.

Potvrdu o ispu­njava­nju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka izdaje stanica za tehnički pre­gled koju ovlasti Ministarstvo.

Članak 9.

Prijevoznik koji obav­lja javni linijski prijevoz mora u skladu s uvjetima i raspoloživim kapacitetima vozila preuzeti na prijevoz svakog putnika ili teret koji prema posebnim propisima nisu izuzeti iz prijevoza.

Članak 10.

Prijevoznik smije povjeriti uprav­lja­nje vozilom kod sebe zaposlenom vozaču motornog vozila koji ima završenu sred­nju stručnu spremu u zanima­nju vozač motornog vozila, ne starijem od šezdeset pet godina (u da­lj­njem tekstu: vozač).

Ako je prijevoznik istovremeno i vozač, ne smije uprav­ljati vozilom u javnom cestovnom prometu nakon navršenih 65 godina života.

Prijevoznik koji obav­lja međunarodni cestovni prijevoz smi­je povjeriti uprav­lja­nje vozilom iznad 7,5 tona navjeće dopuštene mase, vozaču koji je navršio 21 godinu života.

Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, prijevoznik može povjeriti uprav­lja­nje vozilom i vozaču s navršenih 18 godina života, pod uvjetom da drugi član posade ispu­njava uvjet iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 11.

Strani prijevoznik ne može obav­ljati unutar­nji prijevoz (kabotaža) na teritoriju Republike Hrvatske te prijevoz za treće zem­lje ili iz ­njih osim ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili ako za to ima posebnu dozvolu koju izdaje Ministarstvo.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, strani prijevoznik može obav­ljati unutar­nji prijevoz kružnu vož­nju grupe putnika, koju je dovezao iz države u kojoj je vozilo re­gistrirano.

Domaći prijevoznik može koristiti strano vozilo za prijevoz, na teme­lju dozvole za korište­nje stranog vozila, koju na ­nje­gov zahtjev može izdati Ministarstvo, u skladu s kriterijima koje propisuje ministar.

II. UVJETI ZA OBAVLJANJE JAVNOGA CESTOVNOG PRIJEVOZA

Članak 12.

Djelatnost javnoga cestovnog prijevoza u unutar­njem i međunarodnom cestovnom prometu može obav­ljati prijevoznik ako je re­gistriran za obav­lja­nje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza i ako ispu­njava uvjete propisane ovim Zakonom.

Članak 13.

Za obav­lja­nje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza, prijevoznik mora ispu­njavati uvjete:

1. da ima odgovarajuću stručnu osposob­ljenost,

2. da ima u vlasništvu ili zakupu:

– za unutar­nji slobodni prijevoz putnika najma­nje jedan autobus,

– za međunarodni slobodni prijevoz putnika najma­nje jedan autobus,

– za unutar­nji linijski prijevoz putnika najma­nje tri autobusa,

– za međunarodni linijski prijevoz putnika najma­nje tri autobusa,

– za unutar­nji slobodni prijevoz tereta najma­nje jedno teretno vozilo,

– za međunarodni slobodni prijevoz tereta najma­nje jedno teretno vozilo,

3. da ima u vlasništvu ili zakupu odgovarajući prostor prema posebnim uvjetima za parkira­nje vozila,

4. da je financijski sposoban,

5. da mu nije pravomoćnom sudskom presudom, rješe­njem o prekršaju ili mjerom suda časti izrečena sigurnosna mjera ili zaštitna mjera zabrane obav­lja­nja djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza.

Za obav­lja­nje autotaksi prijevoza, prijevoznik ne mora ispu­njavati uvjet iz stavka 1. točke 3. i 4. ovoga članka.

Ministar uz suglasnost ministra prostornog uređe­nja i zaštite okoliša propisuje uvjete iz stavka 1. točke 3. ovoga članka.

Članak 14.

Uvjet iz članka 13. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona dokazuje se va­ljanim ugovorom o zakupu, odnosno izvatkom iz zem­ljišne k­njige ne starijem od 30 dana.

Članak 15.

Uvjet financijske sposobnosti iz članka 13. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona prijevoznik ispu­njava ako raspolaže imovinom u iznosu:

– u unutar­njem prijevozu 4500 EUR za prvo vozilo te 2500 EUR za svako s­ljedeće vozilo (u kunskoj protuvrijednosti prema sred­njem tečaju Hrvatske narodne banke), na dan podnoše­nja zahtjeva za odobre­nje,

– u međunarodnom prijevozu 9000 EUR za prvo vozilo te 5000 EUR za svako s­ljedeće vozilo (u kunskoj protuvrijednosti prema sred­njem tečaju Hrvatske narodne banke), na dan podnoše­nja zahtjeva za odobre­nje.

Financijska sposobnost iz stavka 1. ovoga članka dokazuje se jednom od s­ljedećih isprava:

– garancijom banke ili druge financijske institucije,

– izvatkom iz zem­ljišnih k­njiga ne starijim od 30 dana iz koje­g je vid­ljivo da nekretnina nije opterećena pravom tereta u iznosu iz stavka 1. ovoga članka,

– potvrdom osiguravajuće­g društva o osigura­nju sredstava najma­nje u iznosu iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 16.

Za obav­lja­nje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza za koju se traži stručna osposob­ljenost prema odredbi članka 13. ovoga Zakona, polaže se ispit o stručnoj osposob­ljenosti prema programu koje­g utvrđuje ministar na prijedlog Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore (u da­lj­njem tekstu: komore).

Ispit o stručnoj osposob­ljenosti nisu dužne polagati osobe koje imaju:

– za obav­lja­nje unutar­nje­ga cestovnog prijevoza najma­nje sred­nju stručnu spremu prometnoga, strojarskoga, ekonomskog ili upravnog smjera i dvije godine radnog iskustva u djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza,

– za obav­lja­nje međunarodnoga cestovnog prijevoza najma­nje višu stručnu spremu prometnoga, strojarskoga, ekonomskog ili upravnog smjera i dvije godine radnog iskustva ili osobe kojima je priznata stručna osposob­ljenost u skladu s međunarodnim ugovorom.

Članak 17.

Prijevoznik ispu­njava uvjet stručne osposob­ljenosti ako ima zaposlenu osobu za organizaciju prijevoza ili ako sam ispu­njava uvjete iz članka 16. ovoga Zakona.

Članak 18.

Ispit o stručnoj osposob­ljenosti polaže se pred komisijom koju osniva ministar na prijedlog komora, a sastoji se od najma­nje tri člana: predstavnika Ministarstva i komora.

Program ispita o stručnoj osposob­ljenosti donosi ministar na prijedlog komora.

Nakon položenog ispita o stručnoj osposob­ljenosti izdaje se uvjere­nje čiji sadržaj i oblik propisuje ministar.

Komore vode evidenciju o položenim ispitima o stručnoj osposob­ljenosti, a oblik i način vođe­nja evidencije propisuje ministar.

Troškove polaga­nja ispita o stručnoj osposob­ljenosti snosi polaznik. Visinu troškova utvrđuje ministar na prijedlog komora.

Način i postupak polaga­nja ispita o stručnoj osposob­ljenosti propisuju komore.

Nadzor nad zakonitošću organizira­nja i provođe­nja ispita o stručnoj osposob­ljenosti te stručni nadzor provodi Ministarstvo.

Članak 19.

Strana pravna ili fizička osoba u pravilu može u Republici Hrvatskoj re­gistrirati djelatnost javnoga cestovnog prijevoza, samo ako je to pod istim uvjetima hrvatskoj pravnoj ili fizičkoj osobi dopušteno u državi iz koje je strana osoba.

III. JAVNI CESTOVNI PRIJEVOZ PUTNIKA

Članak 20.

Javni cestovni prijevoz putnika (u da­lj­njem tekstu: prijevoz putnika) obav­lja se autobusima kao linijski prijevoz ili kao slobodni prijevoz u unutar­njem i međunarodnom prometu.

Članak 21.

Prijevoz putnika ne može se obav­ljati osobnim vozilom.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka osobnim vozilom može se obav­ljati autotaksi prijevoz.

1. Linijski prijevoz putnika

Članak 22.

Linijski prijevoz putnika se obav­lja na određenim linijama, po unaprijed utvrđenom voznom redu, utvrđenoj i objav­ljenoj cijeni i drugim uvjetima prijevoza.

Linijski prijevoz putnika može se obav­ljati kao direktni, ekspresni i putnički prijevoz.

Članak 23.

Prijevoznik može obav­ljati linijski prijevoz putnika na teme­lju dozvole.

Dozvola iz stavka 1. ovoga članka izdaje se s rokom važe­nja do pet godina.

Dozvolu iz stavka 1. ovoga članka može koristiti samo prijevoznik kojem je izdana.

Dozvola za obav­lja­nje prijevoza na liniji mora minimalno sadržavati:

– naziv linije,

– naziv i sjedište prijevoznika,

– vozni red,

– prijevozni pravac (itinerer),

– rok važe­nja,

– cjenik.

Ministar propisuje postupak i način za dobiva­nje dozvole iz stavka 1. ovoga članka, obrazac dozvole te visinu naknade za ­njezino izdava­nje.

Naknade iz stavka 5. ovoga članka prihod su državnog proračuna, odnosno proračuna županije.

Članak 24.

Upisnik izdanih dozvola za međunarodne i međužupanijske linije vodi Ministarstvo, a za županijske linije vodi upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa.

Nadležno tijelo iz stavka 1. ovoga članka izvješćuje autobusne kolodvore o izdanoj dozvoli i svakoj promjeni u izdanoj dozvoli.

Ministar propisom utvrđuje sadržaj i način vođe­nja upisnika iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 25.

Prijevoznik je dužan obav­ljati prijevoz na liniji u skladu s izdanom dozvolom.

Za vrijeme obav­lja­nja prijevoza, u vozilu se mora nalaziti dozvola iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 26.

Da­ljinar i minimalno vozno vrijeme utvrđuje prijevoznik.

Način određiva­nja da­ljinara i najma­nje­g voznog vremena utvrđuje ministar.

Članak 27.

Prijevoznik utvrđuje tarifu, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Prijevoznik dostav­lja tarifu autobusnim kolodvorima koje koristi po voznom redu.

Članak 28.

Prijevoznik je dužan objaviti putem tiska ili drugog sredstva javnoga priopćava­nja prije početka obav­lja­nja prijevoza, početak prijevoza na liniji i vozni red.

Članak 29.

Vozni red se ne može izmijeniti prije isteka roka važe­nja dozvole.

Iznimno, vozni red se može izmijeniti, ako je to potrebno zbog promjene koje su nastale višom silom, ako se uvode nove linije i polasci zbog trajne obustave prijevoza putnika na pojedinoj že­ljezničkoj pruzi ili dijelu pruge, odnosno na pojedinoj pomorskoj liniji; ako se promijeni radno vrijeme korisnika prijevoza i opse­g prijevoznih potreba; ako dođe do rekonstrukcije i pušta­nja u promet novih cesta, ili zbog drugih izvanrednih okolnosti.

Članak 30.

Za vrijeme važe­nja dozvole, prijevoz se može privremeno obustaviti kad nastanu i dok traju okolnosti koje prijevoznik nije mogao predvidjeti, a čije pos­ljedice nije mogao otkloniti (viša sila).

Obustavu prijevoza prema stavku 1. ovoga članka prijevoznik je dužan prijaviti nadležnom tijelu državne uprave, odnosno upravnom tijelu županije nadležnom za poslove prometa (u da­lj­njem tekstu: nadležno tijelo) koje je izdalo dozvolu, odmah nakon nastanka okolnosti koje su tu obustavu izvazvale.

Članak 31.

Ako prijevoznik iz opravdanih razloga ne može obav­ljati prijevoz prema odobrenom voznom redu, po pojedinom polasku, režimu ili dijelu polaska za čije održava­nje je dobio dozvolu, dužan je nadležnom tijelu koje mu je izdalo dozvolu podnijeti zahtjev za odobre­nje privremenog prekida ili trajne obustave prijevoza.

Prijevoz se može privremeno prekinuti na rok od šest mjeseci, najviše jedanput za vrijeme važe­nja dozvole.

Na novoj liniji prijevozniku se ne može odobriti privremena obustava u roku jedne godine od dana izdava­nja dozvole.

Članak 32.

Prijevoznik je dužan izmjenu voznog reda i prijevoznog pravca, te privremenu ili trajnu obustavu prijevoza na odobrenoj liniji, objaviti putem tiska ili drugog sredstva javnog priopćava­nja.

Članak 33.

Prijevoznik ne može, na odobrenoj liniji, obustaviti prijevoz iz neopravdanih razloga i bez odobre­nja nadležnog tijela.

Ako prijevoznik iz neopravdanih razloga ne obav­lja prijevoz na odobrenoj liniji du­lje od 5 dana, nadležno tijelo donijet će rješe­nje o ponište­nju dozvole.

Članak 34.

Prijevoznik mora prodavati vozne karte na organiziranim prodajnim mjestima (autobusnim kolodvorima, agencijama, poslovnicama i sl.).

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka prijevoznik mo­že prodavati vozne karte u autobusu, tamo gdje nema organiziranog prodajnog mjesta.

Prijevoznik, autobusni kolodvor, agencija, poslovnica i sl. mogu prodavati vozne karte samo za odobrene linije u skladu s odobrenim voznim redom i tarifom.

Prijevoznik, autobusni kolodvor, agencija, poslovnica i sl. mogu, za međunarodne linije, prodavati isk­ljučivo vozne karte hrvatskog prijevoznika ako međunarodnim ugovorom nije druk­čije određeno.

Članak 35.

Prijevoznik može na cijeloj liniji ili dijelu linije obav­ljati prijevoz i s više vozila.

a) Unutar­nji linijski prijevoz putnika

Članak 36.

Unutar­nji linijski prijevoz putnika obav­lja se kao lokalni, županijski i međužupanijski.

Lokalni linijski prijevoz putnika kao prijevoz putnika u javnom cestovnom prometu uređuje se propisima o komunalnom gospodarstvu.

Unutar­nji linijski prijevoz putnika obav­lja se i kao posebni linijski prijevoz putnika.

Članak 37.

Županijski linijski prijevoz je prijevoz na linijama unutar područja jedne županije, kao i prijevoz kad prijevozni pravac županijske linije prolazi područjem susjedne županije bez zaustav­lja­nja, i uređuje se u skladu s odredbama ovoga Zakona i Odluke o organizaciji linijskog prijevoza putnika na području županije.

Međužupanijski linijski prijevoz je prijevoz na linijama između dviju ili više županija.

Odluku iz stavka 1. ovoga članka donosi županijska skupština.

Članak 38.

Dozvolu za linije iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona, izdaje upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa.

Dozvolu za linije iz članka 37. stavka 2. ovoga Zakona izdaje Ministarstvo.

Članak 39.

Dozvolu za međužupanijsku putničku liniju Ministarstvo će izdati nakon pribav­ljenog miš­lje­nja županija na čijem području putnička linija ima stajališta.

Ako županija u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva za dava­nje miš­lje­nja ne dostavi miš­lje­nje, smatra se da je suglasna s podnesenim zahtjevom.

Članak 40.

Posebni linijski prijevoz je prijevoz određene skupine putnika, uz isk­ljuče­nje ostalih putnika, ako se takav prijevoz obav­lja na teme­lju dozvole i na određenoj relaciji.

Posebnim linijskim prijevozom putnika obav­lja se prijevoz:

– učenika obveznoga osnovnog obrazova­nja od mjesta stanova­nja do škole i natrag,

– radnika od mjesta stanova­nja do mjesta rada i natrag.

Dozvole za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka izdaju se na teme­lju ugovora koji mora sadržavati relaciju, popis putnika, cijenu prijevoza, mjesto ulaska i izlaska putnika te razdob­lje u kojem se obav­lja prijevoz.

Ugovor o prijevozu putnika sklapa prijevoznik s naručite­ljem prijevoza za cijelu skupinu putnika pri čemu je naručite­lj istovremeno platite­lj prijevoza.

Članak 41.

Dozvolu za posebni linijski prijevoz iz članka 40. ovoga Zakona izdaje upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa, ako se prijevoz obav­lja unutar jedne županije, odnosno Ministarstvo, ako se prijevoz obav­lja na području dviju ili više županija.

Dozvola iz stavka 1. ovoga članka ne sadrži vozni red i cjenik propisan u članku 23. stavku 4. ovoga Zakona.

Članak 42.

Prijevoznik je dužan izdati identifikacijsku iskaznicu putnika koji se prevozi na liniji iz članka 40. ovoga Zakona.

b) Međunarodni linijski prijevoz putnika

Članak 43.

Međunarodni linijski prijevoz između Republike Hrvatske i drugih država i tranzitni linijski prijevoz preko teritorija Republike Hrvatske uspostav­lja se u skladu s međunarodnim ugovorima, a na teme­lju prethodne suglasnosti Ministarstva i nadležnih tijela drugih država.

Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka obav­lja se na teme­lju dozvole koju izdaje Ministarstvo.

Članak 44.

Dozvola iz članka 43. ovoga Zakona izdaje se na zahtjev zainteresiranoga domaće­g ili stranog prijevoznika.

Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se Ministarstvu. Uz zahtjev se prilažu vozni red i drugi prilozi predviđeni među­narodnim ugovorom.

Strani prijevoznik podnosi zahtjev za izdava­nje dozvole putem nadležnog tijela države u kojoj je vozilo re­gistrirano.

Članak 45.

Domaći prijevoznik mora obaviti prijevoz na najma­nje pola od ukupnog broja godiš­njih polazaka na odobrenim međuna­rodnim linijama, ako su linije odobrene u surad­nji sa stranim prijevoznikom.

Ako jedan od ugovornih prijevoznika suprotno stavku 1. ovoga članka ne obav­lja prijevoz na odobrenoj liniji, Ministarstvo će, ako se radi o:

– domaćem prijevozniku, donijeti rješe­nje o poništava­nju dozvole i zatražiti od stranog prijevoznika, posredstvom nadležnog tijela, zak­ljuče­nje ugovora o surad­nji u međunarodnom prijevozu sa drugim hrvatskim prijevoznikom;

– stranom prijevozniku, donijeti rješe­nje o ponište­nju dozvole i tražiti od nadležnog tijela druge države, prijedlog novog prijevoznika koji će zak­ljučiti ugovor o surad­nji u međunarodnom prijevozu sa hrvatskim prijevoznikom.

Domaći prijevoznik je dužan za svako tromjesečje dostav­ljati Ministarstvu podatke o broju obav­ljenih vož­nji i prevezenih putnika u jednom i drugom smjeru, najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka tromjesečja za koje se izvješće podnosi.

2. Slobodni prijevoz putnika

Članak 46.

Slobodni prijevoz putnika u unutar­njem i međunarodnom prometu je prijevoz unaprijed poznate grupe putnika, bez usputnog ulaska i izlaska putnika, za koji se relacija, cijena prijevoza i drugi uvjeti utvrđuju ugovorom između prijevoznika i naručite­lja prijevoza.

Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka može se obav­ljati kao povremeni i naizmjenični.

Slobodni prijevoz putnika je i taksi prijevoz, prijevoz cestovnim vlakom i zaprežnim vozilima u turističke svrhe.

Članak 47.

Povremeni prijevoz u smislu ovoga Zakona je:

a) »kružna vož­nja« zatvorenih vrata (izletnička vož­nja, turističko putova­nje i sl.), koje poči­nje i završava u mjestu polaska, pri čemu se ista grupa putnika prevozi istim autobusom na cijelom putu,

b) prijevoz koji se sastoji od putova­nja punog vozila u odlasku i putova­nja praznog vozila u povratku,

c) prijevoz koji se sastoji od putova­nja praznog vozila u odlasku i putova­nja punog vozila u povratku,

d) ostali povremeni prijevozi.

Članak 48.

Naizmjenični prijevoz u smislu ovoga Zakona je prijevoz prethodno organiziranih grupa putnika u više putova­nja, s istog polazišta do istog odredišta.

Svaka grupa putnika koja je obavila putova­nje u odlasku vraća se na polazište nekom kasnijom vož­njom. Prva vož­nja u povratku i pos­ljed­nja u odlasku obav­lja se praznim vozilom.

Članak 49.

Pri obav­lja­nju slobodnog prijevoza putnika u autobusu se mora nalaziti ispravno i točno popu­njen putni list potpisan od prijevoznika.

Ako se radi o međunarodnom prijevozu, prijevoznik mora imati putni list ovjerov­ljen i od nadležne carinske službe Republike Hrvatske (u da­lj­njem tekstu: Carinska uprava).

Obrazac putnog lista i način vođe­nja propisuje ministar, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije utvrđeno.

Članak 50.

Slobodni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu (povremeni i naizmjenični) iz članka 47. točke c. i d. i članka 48. ovoga Zakona, strani prijevoznik može obav­ljati na teme­lju dozvole za slobodni prijevoz putnika u cestovnom prometu, a prijevoz iz članka 47. točke a. i b. ovoga Zakona može obav­ljati bez dozvole, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Dozvole iz stavka 1. ovoga članka izdaje Ministarstvo.

Članak 51.

Pri obav­lja­nju međunarodnoga slobodnoga cestovnog prije­voza putnika strani prijevoznik mora imati u vozilu pravilno i točno popu­njen putni list na propisanom obrascu, potpisan od prijevoznika i ovjerov­ljen od Carinske uprave na graničnom prijelazu.

Ako se međunarodni slobodni prijevoz putnika obav­lja uz dozvolu, strani prijevoznik u vozilu mora imati dozvolu ovjerov­ljenu od Carinske uprave.

Članak 52.

Strani prijevoznik ne može obav­ljati autotaksi prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije utvrđeno ili ako je autotaksi prijevoz dopušten hrvatskim prijevoznicima u toj zem­lji.

Članak 53.

Autotaksi prijevoz uređuje se ovim Zakonom i propisom koji u skladu s ovim Zakonom donosi nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

Propisom iz stavka 1. ovoga članka može se utvrditi obav­lja­nje autotaksi prijevoza na teme­lju koncesije, te utvrditi broj sjedala u osobnom vozilu kojim se obav­lja autotaksi prijevoz.

Koncesiju iz stavka 2. ovoga članka izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

Za dobiva­nje koncesije iz stavka 2. ovoga članka autotaksi prijevoz, pored uvjeta propisanih za dobiva­nje koncesije mora ispu­njavati i uvjete propisane ovim Zakonom.

Prijevoznik koji obav­lja autotaksi prijevoz na teme­lju koncesije iz stavka 2. ovoga članka ne mora pribaviti odobre­nje iz članka 4. ovoga Zakona ukoliko je natječaj za dodjelu koncesije u sebi sadržavao uvjete za izdava­nje odobre­nja iz ovoga Zakona.

Članak 54.

Autotaksi prijevoz obav­lja se unutar područja i sa područja one jedinice lokalne samouprave gdje autotaksi prijevoznik ima sjedište.

Propisom iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona, može se urediti pod kojim uvjetima je autotaksi prijevoz dozvo­ljen prije­voznicima sa sjedištem izvan područja jedinice lokalne samouprave.

Članak 55.

Vozač autotaksi vozila mora imati položen ispit o poznava­nju osnovnih podataka o kulturnim, gospodarskim, turističkim, prometnim i drugim značajnim objektima i znamenitostima na području na kojem obav­lja prijevoz.

Program ispita i način provjere zna­nja propisuje nadležno tijelo iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 56.

Potrebu i način obav­lja­nja slobodnog prijevoza putnika cestovnim vlakom, zaprežnim vozilom ili nekim drugim cestovnim vozilom utvrđuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

IV. JAVNI CESTOVNI PRIJEVOZ TERETA

Članak 57.

Javni cestovni prijevoz tereta (u da­lj­njem tekstu: prijevoz tereta) obav­lja se u unutar­njem i međunarodnom prometu.

Članak 58.

Za vrijeme obav­lja­nja prijevoza tereta prijevoznik mora u vozilu imati teretni list.

Članak 59.

Slobodni prijevoz tereta (u da­lj­njem tekstu: slobodni prije­voz) je prijevoz tereta za koji se relacija, cijena prijevoza i drugi uvjeti utvrđuju ugovorom između prijevoznika i naručite­lja prije­voza.

Članak 60.

Međunarodni slobodni prijevoz tereta obav­lja se na teme­lju dozvole za međunarodni slobodni prijevoz tereta, ukoliko među­narodnim ugovorom nije određeno da se prijevoz obav­lja bez dozvole.

Ministarstvo utvrđuje i razmje­njuje potrebni broj dozvola za jednu godinu, s nadležnim tijelima drugih država.

Raspodjelu stranih dozvola domaćim prijevoznicima obav­ljaju komore, osim onih koje su razmije­njene u broju ma­njem od iskazanih potreba čiju raspodjelu obav­lja Ministarstvo.

Za raspodjelu stranih dozvola koje se razmje­njuju u broju ma­njem od iskazanih potreba, ministar imenuje Povjerenstvo.

Mjerila, postupak i način raspodjele stranih dozvola doma­ćim prijevoznicima propisuje ministar.

Članak 61.

Komore su dužne pisano izvješćivati Ministarstvo o broju iskorištenih stranih dozvola po pojedinim zem­ljama i prijevoznicima.

Ministar propisuje postupak, način i rokove za izvješćiva­nje iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 62.

Za raspodjelu stranih dozvola prijevoznik plaća naknadu.

Visinu naknade iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje ministar.

Komore imaju pravo na naknadu troškova postupka raspodjele stranih dozvola iz članka 60. stavka 3. ovoga Zakona. Visinu naknade troškova utvrđuju komore uz prethodnu suglasnost ministra.

Članak 63.

Ako je strani prijevoznik iz države s kojom Republika Hrvat­ska nije sklopila ugovor o međunarodnom prijevozu, Carinska uprava izdaje mu posebnu dozvolu za prijevoz tereta.

Izvješće o izdanim dozvolama iz stavka 1. ovoga članka, Carinska uprava dostav­lja Ministarstvu do desetoga u mjesecu, za protekli mjesec.

Članak 64.

Ako strani prijevoznik obavloja međunarodni prijevoz tereta vučnim i prik­ljučnim vozilom (skup vozila), različitih država re­gistracije, za svako od tih vozila mora imati dozvolu iz članka 60. ovoga Zakona.

Dozvolu za prijevoz tereta, ispravno popu­njenu i ovjerov­ljenu od Carinske uprave, strani prijevoznik mora imati u vozilu za vrijeme prijevoza te za vrijeme prazne vož­nje koja je u svezi s prijevozom.

Članak 65.

Iznimno od odredbe članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, dozvola nije potrebna:

1) za vozila do 3,5 tona nosivosti ili 6 tona najveće dopuštene mase,

2) za prijevoz stvari sa zrakoplovnog pristaništa i za zrakoplovno pristanište u slučaju havarije i druge nezgode zrakoplova ili u slučaju slijeta­nja zrakoplova zbog prisilne promjene pravca leta ili u slučaju otkaziva­nja zrakoplovnih linija,

3) za prijevoz oštećenoga motornog i prik­ljučnog vozila,

4) za prijevoz poštanskih poši­ljaka,

5) za prijevoz izložaka namije­njenih za sajmove i izložbe,

6) za prijevoz pomoćnih sprava i drugih stvari za kazališne, glazbene i druge kulturne priredbe, cirkuske predstave ili za filmska, radijska i televizijska snima­nja,

7) za prijevoz medicinskog i drugog materijala, kao pomoći u slučaju prirodnih nepogoda i rata,

8) za ulazak praznog vozila radi zamjene vozila u kvaru i preuzima­nja stvari na prijevoz iz vozila u kvaru,

9) za prijevoz prik­ljučnim vozilom u sklopu vozila koji čine vučno vozilo domaće­g prijevoznika i strano prik­ljučno vozilo u tranzitu i u bilaterali, pod uvjetom da je mjesto utovara ili istovara u zem­lji re­gistracije prik­ljučnog vozila,

10) za vozila tehničke pomoći za popravke vozila u kvaru (servisno-remontna vozila),

11) za vozila koja dolaze na servis ili popravak na teritorij Republike Hrvatske, pod uvjetom da su prazna.

Dozvola nije potrebna za ulazak praznog vozila, kad je taj ulazak u svezi s prijevozom iz stavka 1. ovoga članka.

Za prijevoz iz stavka 1. ovog članka, posada vozila mora imati isprave i drugu dokumentaciju iz koje se može utvrditi da se radi o prijevozu iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 66.

Izvanredni prijevoz tereta u međunarodnom cestovnom prometu obav­lja se na teme­lju ovoga Zakona i drugih propisa.

Za obav­lja­nje izvanrednog prijevoza u međunarodnom cestovnom prometu strani prijevoznik mora imati dozvolu za izvanredni prijevoz, koju izdaje Ministarstvo, i dozvolu iz članka 60. ovoga Zakona.

Uvjete za obav­lja­nje izvanrednog prijevoza i postupak izdava­nja dozvola iz stavka 2. ovoga članka, propisuje ministar.

Zahtjev za izdava­nje dozvole za obav­lja­nje izvanrednog prijevoza, strani prijevoznik podnosi, preko pravne ili fizičke osobe, re­gistrirane za obav­lja­nje otpremničke, odnosno agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu.

V. PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE

Članak 67.

Pravne ili fizičke osobe moraju obav­ljati prijevoz vozilima koja udovo­ljavaju propisu iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona.

Vozila koja se koriste za prijevoz za vlastite potrebe moraju biti u vlasništvu ili zakupu pravne ili fizičke osobe koja obav­lja prijevoz za vlastite potrebe.

Članak 68.

Prilikom obav­lja­nja prijevoza osoba za vlastite potrebe autobusom, osobe koje se prevoze moraju imati identifikacijske isprave, izdane od strane onoga koji obav­lja prijevoz za vlastite potrebe, odnosno dokaz o uplati turističke usluge u koji je uračunata naknada za prijevoz, kad se prijevoz obav­lja poradi uslužnih potreba u okviru djelatnosti.

Prilikom međunarodnog prijevoza osoba za vlastite potrebe, osim identifikacijskih isprava ili dokaza o uplati turističke usluge, u vozilu se mora nalaziti putni list iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 69.

Prilikom obav­lja­nja prijevoza tereta  za vlastite potrebe vozilom iznad 3,5 tona najveće dopuštene mase u vozilu se mora nalaziti:

– teretni list i

– dokaz iz koje­g se može utvrditi da se radi o prijevozu iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona.

VI. NAKNADA ZA CESTE

Članak 70.

Za strano vozilo koje koristi ceste u Republici Hrvatskoj, osim za vozilo kojim se obav­lja izvanredni prijevoz, plaća se naknada za ceste, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Za strano vozilo kojim se obav­lja izvanredni prijevoz, umjesto naknade iz stavka 1. ovoga članka, plaća se naknada prema posebnom propisu.

Naknadu za ceste iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se na račun državnog proračuna.

Naknadu za ceste iz stavka 1. ovoga članka naplaćuje Carinska uprava.

Ministar propisuje visinu i način plaća­nja te povrat više naplaćene naknade iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 71.

Naknada za ceste iz članka 70. stavka 1. ovoga Zakona, za motorno vozilo i prik­ljučno vozilo koja imaju re­gistarske oznake različitih država, naplaćuje se u iznosima koji važe za državu u kojoj je svako od tih vozila re­gistrirano.

Članak 72.

Za strano vozilo re­gistrirano u državi u kojoj visina naknade za ceste nije odgovarajuća visini naknade za ceste utvrđene propisom iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona, Ministarstvo može uskladiti naknadu do odgovarajuće­g iznosa.

VII. AUTOBUSNI I TERETNI KOLODVORI

Članak 73.

Djelatnost pruža­nja kolodvorskih usluga u prijevozu putnika (u da­lj­njem tekstu: autobusni kolodvori) i kolodvorskih usluga u teretnom prometu (u da­lj­njem tekstu: teretni kolodvori) mogu obav­ljati pravne i fizičke osobe koje su re­gistrirane za obav­lja­nje djelatnosti pruža­nja kolodvorskih usluga i ako ispu­njavaju uvjete propisane ovim Zakonom.

1. Autobusni kolodvori

Članak 74.

Kolodvorske usluge u prijevozu putnika, u smislu ovoga Zakona, su prihvat i otprema putnika, opsluživa­nje vozila i članova posade.

Za početak obav­lja­nja djelatnosti kolodvorskih usluga iz stavka 1. ovoga članka izdaje se odobre­nje iz članka 4. ovoga Zakona.

Članak 75.

Za dobiva­nje odobre­nja iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona moraju biti ispu­njeni s­ljedeći uvjeti:

– najma­nje dva perona,

– osvijet­ljene i zagrijane prostorije za boravak putnika,

– sanitarne prostorije,

– prometni ured,

– mjesto za prodaju voznih karata,

– istaknuti izvod iz voznog reda,

– javna telefonska govornica.

Članak 76.

Autobusni kolodvor mora pružati usluge pod jednakim uvje­tima svim prijevoznicima koji obav­ljaju javni linijski prijevoz osoba, a u skladu s utvrđenom kate­gorijom autobusnog kolodvora.

Ministar propisom utvrđuje mjerila za kate­gorizaciju autobusnih kolodvora.

Rješe­nje o kate­goriji autobusnog kolodvora donosi nadležni županijski ured.

Autobusni kolodvor donosi cjenik kolodvorskih usluga u skladu s utvrđenom kate­gorijom autobusnog kolodvora. Cjenici se usklađuju u Hrvatskoj gospodarskoj komori koja o tome izvješćuje Ministarstvo.

Autobusni kolodvor dužan je pridržavati se usklađenog cjenika iz stavka 4. ovoga članka.

Članak 77.

Prihvat i otprema putnika obav­lja se na autobusnim kolodvorima i autobusnim stajalištima koji su u tu svrhu izgrađeni i označeni, a predviđeni su u voznom redu prijevoznika koji obav­lja javni linijski prijevoz.

U mjestu u kojem postoji kolodvor, prijevoznik koji obav­lja javni linijski prijevoz dužan je koristiti se tim kolodvorom.

Članak 78.

Autobusni kolodvor može prihvaćati i otpremati autobuse u javnom slobodnom prijevozu u skladu s raspoloživim brojem posebnih perona za ovu namjenu, koji moraju biti posebno označeni.

Članak 79.

Radno vrijeme autobusnog kolodvora mora biti usklađeno s vremenima polaska i dolaska linija i to najma­nje 15 minuta prije polaska i 15 minuta poslije odlaska linije.

Članak 80.

Autobusni kolodvor je dužan voditi očevidnik o dolascima i polascima autobusa.

Autobusni kolodvor je dužan izvješćivati do 5. u mjesecu za protekli mjesec nadležno tijelo iz članka 38. ovoga Zakona, o neobav­lja­nju prijevoza na odobrenoj liniji.

Vozač autobusa dužan je prijaviti autobusnom kolodvoru vrijeme svakog dolaska i polaska autobusa.

Ministar propisuje način vođe­nja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 81.

Prijevoznik mora obavijestiti autobusni kolodvor gdje zapo­či­­nje prijevoz po voznom redu, o nemogućnosti održava­­nja polaska linije, odnosno o zakaš­­nje­­nju du­­ljem od 30 minuta.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka autobusni koldovor mora izvijestiti s­­ljedeće autobusne kolodvore po voznom redu.

Članak 82.

Autobusni kolodvor može, u slučajevima iz članka 81. stavka 1. ovoga Zakona, uk­­ljučiti drugoga prijevoznika da obavi prijevoz.

Prijevoz iz stavka 1. ovoga članka obavit će se na račun prijevoznika koji je bio dužan obaviti prijevoz.

2. Teretni kolodvori

Članak 83.

Kolodvorske usluge u teretnom prometu, u smislu ovoga Zakona, su prihvat i otprema teretnih vozila i tereta, opsluživa­­nje vozila i članova posade, skladište­­nje tereta, te obav­­lja­­nje i drugih ugovorenih poslova u svezi s obav­­lja­­njem prijevoza tereta.

Teretni kolodvor dužan je pružati usluge pod jednakim uvjetima svim prijevoznicima.

Za početak obav­­lja­­nja djelatnosti pruža­­nja kolodvorskih usluga iz stavka 1. ovoga članka izdaje se odobre­­nje iz članka 5. ovoga Zakona.

Članak 84.

Uvjeti za dobiva­­nje odobre­­nja iz članka 83. stavka 3. ovoga Zakona su:

– odgovarajuća površina za parkira­­nje vozila, u skladu s posebnim propisom,

– prostor i mehanizacija za pretovar tereta,

– prostor za skladište­­nje tereta,

– povezanost s najma­­nje još jednim vidom prometa,

– prostor za carinske, otpremničke i agencijske poslove,

– prostor za smještaj i prehranu posade vozila,

– javna telefonska govornica.

Članak 85.

Teretni kolodvor mora biti oprem­­ljen i osposob­­ljen za prihvat, otpremu i cari­­nje­­nje svih vrsta tereta.

VIII. STATISTIKA U CESTOVNOM PRIJEVOZU

Članak 86.

Prijevoznik, pravna i fizička osoba koja obav­­lja prijevoz za vlastite potrebe, obuhvaćen je statističkim praće­­njem.

Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su Državnom zavodu za statistiku dostav­­ljati podatke o obav­­ljenom prjievozu na način, po postupku i u roku koji propisuje ravnate­­lj Državnog zavoda za statistiku, uz suglasnost ministra.

Propisom iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje se način obrade podataka, izuzeci od statističkog praće­­nja i propisuju prekršaji te određuju novčane kazne za te prekršaje.

Statistički podaci o međunarodnom prijevozu koji obav­­ljaju strani prijevoznici prikup­­ljaju se putem statističkih istraživa­­nja.

IX. OVLAŠTENJE CARINSKE UPRAVE

Članak 87.

Carinska uprava na graničnom prijelazu, odnosno na drugom mjestu gdje se obav­­lja carinski nadzor, provjerava da li domaći i strani prijevoznik ima dozvolu i druge isprave, propisane ovim Zakonom, drugim propisima i međunarodnim ugovorima te da li prijevoznik obav­­lja prijevoz u skladu s tim ispravama.

Ako Carinska uprava utvrdi da strani prijevoznik nema u vozilu propisanu dozvolu te potrebne ostale isprave ili ih ne koristi na propisan način, zabranit će ulazak vozila u Republiku Hr­vatsku, odnosno izlazak iz nje, te o tome izvijestiti Ministarstvo.

Ako Carinska uprava utvrdi da domaći prijevoznik nema u vozilu propisanu dozvolu i ostale potrebne isprave ili ih ne koristi na propisan način, zabranit će izlazak vozila iz Republike Hrvat­ske i o tome izvijestiti Ministarstvo.

Ako Carinska uprava utvrdi da pravna ili fizička osoba obav­­lja javni prijevoz bez odobre­­nja iz članka 5. ovoga Zakona, naredit će iskrcava­­nje tereta u najbližem carinskom skladištu, o trošku te pravne ili fizičke osobe, odnosno zabraniti izlazak autobusa iz Republike Hrvatske i o tome izvijestiti Ministarstvo.

Carinska uprava iz stavka 1. ovoga članka privremeno će oduzeti stranom prijevozniku dozvolu za prijevoz, izdanu na teme­­lju ovoga Zakona ili međunarodnog ugovora, ako posum­­nja u ­­njezinu ispravnost, odnosno ako se prijevoznik ne pridržava uvjeta iz dozvole.

Privremeno oduzeta dozvola sa zapisnikom o ­­njezinom privremenom oduzima­­nju dostav­­lja se Ministarstvu u roku od 24 sata, a zbog donoše­­nja konačne odluke.

X. STAVLJANJE IZVAN SNAGE DOZVOLE I ZABRANA PRISTUPA NA HRVATSKE CESTE

Članak 88.

Nadležno tijelo uprave koje je izdalo dozvolu može donijeti odluku o stav­­lja­­nju izvan snage dozvole, ako prijevoznik ne obav­­lja prijevoz u skladu s ovim Zakonom.

Dozvola za prijevoz izdana stranom prijevozniku može se staviti izvan snage, ako nadležno tijelo države u kojoj je prijevoznik re­gistriran, odbije izdati odgovarajuću dozvolu hrvatskom prijevozniku.

Odlukom iz stavka 1. ovoga članka, dozvola se može staviti izvan snage u traja­­nju od tri do dvanaest mjeseci.

Članak 89.

Ministarstvo može, privremeno zabraniti pristup na hrvatske ceste stranom prijevozniku u slučaju ponov­­ljenih prekršaja iz članka 93. i 94. ovoga Zakona.

Privremena zabrana iz stavka 1. ovoga članka može se izreći u traja­­nju od tri do dvanaest mjeseci.

Članak 90.

Odluke iz članka 88. i 89. ovoga Zakona, ako se radi o međunarodnom prijevozu provodi Carinska uprava na graničnom prijelazu.

XI. NADZOR I INSPEKCIJA CESTOVNOG PRIJEVOZA

Članak 91.

Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donijetih na teme­­lju ­­nje­ga, obav­­lja Ministarstvo.

Članak 92.

Inspekcijske poslove obav­­lja Inspekcija cestovnog prometa sukladno posebnom zakonu.

Inspekcijski nadzor  nad primjenom odredaba ovoga Zakona koje se odnose na odobre­­nje za početak obav­­lja­­nja djelatnosti navedenih u članku 5. ovoga Zakona, nad odredbama o tarifi prijevoznika (članak 27.), prodaji voznih karata (članak 34.), te članka 52., 54. i 55. ovoga Zakona, pored Inspekcije cestovnog prometa obav­­lja i Državni inspektorat.

Inspektori Državnog inspektorata u obav­­lja­­nju inspekcijskog nadzora iz stavka 2. ovoga članka imaju ovlasti inspektora cestovnog prometa i cesta sukladno posebnom zakonu.

Državni inspektorat je dužan izvješćivati jedanput mjesečno Ministarstvo o izvršenom nadzoru, utvrđenim nepravilnostima i poduzetim mjerama.

XII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 93.

Novčanom kaznom od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. obav­­lja kabotažu na teritoriju Republike Hrvatske ili prijevoz za treće zem­­lje ili iz ­­njih, bez dozvole (članak 11.),

2. obav­­lja javni prijevoz i kolodvorske usluge bez odobre­­nja (članak 5. i 75.),

3. obav­­lja linijski prijevoz bez dozvole, odnosno ako koristi dozvolu koja je izdana drugom prijevozniku (članak 23. stavak 1. i 3.),

4. pruža kolodvorske usluge bez odobre­­nja (članak 74. stavak 2. i članak 83. stavak 3.),

5. ne donese, ne uskladi i ne primje­­njuje usklađeni cjenik kolodvorskih usluga (članak 76.).

Za istovjetne prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, uči­­njene po treći puta, domaćem prijevozniku i drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obav­­lja djelatnost iz ovoga Zakona, pored novčane kazne, izreći će se i zaštitna mjera zabrane obav­­lja­­nja te djelatnosti u traja­­nju od šest do dvanaest mjeseci.

Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 9.000,00 do 25.000,00 kuna.

Članak 94.

Novčanom kaznom od 15.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. povjeri uprav­­lja­­nje motornim vozilom vozaču suprotno odredbi članka 10. ovoga Zakona.

2. koristi strano vozilo suprotno odredbi članka 11. ovoga Zakona,

3. obav­­lja javni prijevoz osoba suprotno odredbi članka 21. ovoga Zakona,

4. ne održava liniju u skladu s izdanom dozvolom ili u vozilu nema dozvolu (članak 25. stavak 1. i 2.),

5. izmijeni vozni red ili prijevozni pravac, privremeno obustavi ili ukine vozni red bez odobre­­nja, odnosno ako ne prijavi obustavu prijevoza (članak 30. stavak 2., članak 31. i članak 33. stavak 1.),

6. ne obav­­lja posebni linijski prijevoz sukladno članku 40. i članku 41. stavku 1. ovoga Zakona,

7. nema dozvolu iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona,

8. nema dozvolu iz članka 50. ovoga Zakona,

9. nema dozvolu iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona,

10. nema dozvolu iz članka 66. stavka 2. ovoga Zakona.

Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka izriče se, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzima­nja imovinske koristi ostvarene prekršajem.

Za istovjetne prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, poči­njene po drugi put, domaćem prijevozniku i drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obav­lja djelatnost iz ovoga Zakona, pored novčane kazne, izreći će se i zaštitna mjera zabrane obav­lja­nja djelatnosti u traja­nju od šest do dvanaest mjeseci.

Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 7.000,00 do 22.000,00 kuna.

Članak 95.

Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. ne obavi linijski prijevoz putnika u skladu s člankom 9. ovoga Zakona,

2. ne koristi autobusni kolodvor (članak 77. stavak 2.),

3. vozne karte prodaje suprotno članku 34. ovoga Zakona,

4. obav­lja taksi prijevoz suprotno odredbi članka 52. ovoga Zakona,

5. autobusni kolodvor ili teretni kolodvor ne pruža svoje usluge pod jednakim uvjetima svim prijevoznicima (članak 76. stavak 1. i članak 83. stavak 2.).

Za prekršaj iz stavka 1. točke 3. i 5. ovoga članka, izriče se, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzima­nja imovinske koristi postignute prekršajem.

Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 6.000,00 do 20.000,00 kuna.

Članak 96.

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. koristi vozilo koje ne ispu­njava posebne uvjete (članak 8. stavak 1.),

2. koristi strano vozilo bez dozvole (članak 11. stavak 3.),

3. ne utvrdi da­ljinar, minimalno vozno vrijeme i tarifu, te ako tarifu ne dostavi autobusnim kolodvorima (članak 26. stavak 1. i članak 27.),

4. ne objavi vozni red ili ­nje­govu izmjenu te privremenu i trajnu obustavu u skladu sa člankom 28. i 32. ovoga Zakona,

5. ne izda i ne ovjeri identifikacijsku iskaznicu (članak 42.),

6. ne dostavi Ministarstvu podatke u skladu s člankom 45. stavkom 3. ovoga Zakona,

7. u vozilu nema putni list u skladu sa člankom 49. stavkom 1. i 2. i člankom 51. stavkom 1. ovoga Zakona,

8. nema dozvolu ovjerov­ljenu od Carinske uprave (članak 51. stavak 2.),

9. obav­lja taksi prijevoz suprotno odredbi članka 54. ovoga Zakona,

10. u vozilu nema teretnog lista (članak 58.),

11. ako dozvola za prijevoz tereta nije ispravno popu­njena, ovjerov­ljena ili ako je nema u vozilu (članak 64. stavak 2.),

12. obav­lja prijevoz za vlastite potrebe suprotno odredbama članka 67., 68. i 69. ovoga Zakona,

13. nije uskladio radno vrijeme prema članku 79. ovoga Zakona,

14. ne vodi očevidnik o dolascima i polascima autobusa te ne izvijesti nadležno tijelo o neobav­lja­nju linijskog prijevoza (članak 80.),

15. ne obavijesti autobusni kolodvor o nemogućnosti odr­žava­nja polaska linije, odnosno o zakaš­nje­nju dužem od 30 minuta (članak 81. stavak 1.),

16. ne izvijesti s­ljedeći autobusni kolodvor o nemogućnosti održava­nja polaska linije ili o zakaš­nje­nju (članak 81. stavak 2.).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna.

Članak 97.

Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba ako:

1. obav­lja javni prijevoz bez odobre­nja (članak 5.),

2. u vozilu nema dozvolu, odnosno propisane isprave (članak 25. stavak 2. i članak 65. stavak 3.),

3. obav­lja prijevoz za vlastite potrebe suprotno odredbama članaka 67., 68. i 69. ovoga Zakona,

4. u vozilu nema dokaz o plaćenoj naknadi (članak 70.),

5. ne prijavi autobusnom kolodvoru vrijeme dolaska i polaska autobusa (članak 80. stavak 3.).

Za prekršaje iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, izriče se, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzima­nja imovinske koristi postignute prekršajem.

XIII. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 98.

Propisi na teme­lju ovlašte­nja iz Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.) donijet će se u roku od jedne godine od dana stupa­nja na snagu toga Zakona.

Do stupa­nja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka, pri­mje­njuju se propisi koji su donijeti na teme­lju Zakona o pri­jevozu u unutar­njem cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 77/92., 26/93. i 29/94.) i Zakona o prijevozu u međunarodnom ce­stov­nom prometu (»Narodne novine«, br. 53/91., 26/93. i 29/94.).

Članak 99.

Pravne i fizičke osobe kojima je obav­lja­nje javnog cestovnog prijevoza u unutar­njem cestovnom prometu odobreno do stupa­nja na snagu Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.), uskladit će poslova­nje s odredbama toga Zakona i propisa donijetih na teme­lju ­nje­ga u roku od jedne godine od dana stupa­nja na snagu Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.).

Pravne i fizičke osobe koje u roku iz stavka 1. ovoga članka ne usklade poslova­nje s odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.), prestaju s obav­lja­njem javnog cestovnog prijevoza u unutar­njem cestovnom prometu istekom roka iz stavka 1. ovoga članka, što će rješe­njem utvrditi nadležno tijelo uprave iz članka 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.), ovisno o vrsti djelatnosti.

Članak 100.

Odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.) u pogledu stručne spreme vozača ne primje­njuju se na osobe koje su do dana stupa­nja na snagu toga Zakona obav­ljale poslove vozača motornog vozila u cestovnom prometu.

Članak 101.

Odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.) koje se odnose na ugovore o prijevozu, neće se primje­njivati na ugovore o prijevozu, sklop­ljene prije stupa­nja na snagu toga Zakona i na sporove što proisteknu iz tih ugovora.

Na odnose iz ugovora iz stavka 1. ovoga članka primje­njuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

Članak 102.

Licence i dozvole izdane na teme­lju Zakona o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 53/91., 26/93. i 29/94.) i propisima donesenim na teme­lju toga Zakona, važit će do isteka roka ­njihova važe­nja.

Članak 103.

Odobre­nja za obav­lja­nje javnog cestovnog prijevoza, izdana po postupku i na način propisan Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.), zamje­njuju povlasticu propisanu Zakonom o obrtu.

Članak 104.

Od dana pristupa­nja Republike Hrvatske u članstvo Svjetske trgovinske organizacije, neće se primje­njivati načelo uzajamnosti iz članka 19. ovoga Zakona na zem­lje članice Svjetske trgovinske organizacije.

Članak 105.

Danom stupa­nja na snagu Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.) prestaju važiti:

1. Zakon o prijevozu u unutar­njem cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 77/92., 26/93. i 29/94.), osim odredaba o inspekciji cestovnog prometa, koje ostaju na snazi do donoše­nja posebnog zakona iz članka 179. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.).

2. Zakon o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 53/91., 26/93. i 29/94.), osim odredbe članka 33. stavka 2. koja ostaje na snazi do donoše­nja propisa iz članka 68. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.).

3. Članak 13. Zakona o određiva­nju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave i uprave (»Narodne novine«, br. 75/93.).

Članak 106.

Propisi na teme­lju ovlašte­nja iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.) donijet će se u roku od jedne godine od dana stupa­nja na snagu toga Zakona.

Članak 107.

Pravne i fizičke osobe koje obav­ljaju djelatnosti iz članka 1. ovoga Zakona uskladit će svoje poslova­nje s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.) u roku od dvije godine od dana stupa­nja na snagu toga Zakona.

Pravne i fizičke osobe koje ne usklade svoje poslova­nje sukladno stavku 1. ovoga članka prestaju s obav­lja­njem djelatnosti, što će rješe­njem utvrditi Ministarstvo, odnosno ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležni za poslove prometa.

Prijevoznici koji na dan stupa­nja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.) obav­ljaju najma­nje pet godina djelatnosti javnog cestovnog prijevoza, ne moraju ispu­njavati uvjet iz članka 13. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

Članak 108.

Međusobne odnose u provođe­nju ovlasti iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.), komore će urediti sklapa­njem sporazuma.

Sporazum iz stavka 1. ovoga članka komore će sklopiti u roku od 60 dana od dana stupa­nja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 83/02.).

Do sklapa­nja sporazuma iz stavka 1. ovoga članka, raspodjelu stranih dozvola, osim onih koje su razmije­njene u broju ma­njem od iskazanih potreba, obav­ljat će Hrvatska gospodarska komora.