VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 42. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 18. prosinca 1997. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE O MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU OSOBA I STVARI

Članak 1.

Potvrđuje se Sporazum između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Savezne Republike Njemačke o međunarodnom cestovnom prometu osoba i stvari, potpisan u Zagrebu, 16. listopada 1997. godine, na hrvatskom i njemačkom jeziku.

Članak 2.

Tekst Sporazuma u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

SPORAZUM IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE O MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU OSOBA I STVARI

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
i
VLADA SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE

su se u želji da urede i unaprijede međunarodni cestovni prijevoz osoba i stvari suglasile kako slijedi:

Članak 1.

Ovaj Sporazum regulira, na temelju nacionalnog prava, prijevoz osoba i stvari u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke, te u tranzitu kroz ove države od strane prijevoznika koji su na teritoriju svoje države ovlašteni za obavljanje ovih prijevoza.

Prijevoz osoba

Članak 2.

(1) Prijevoz osoba u smislu ovog Sporazuma je prijevoz osoba i njihove prtljage autobusima na vlastiti račun ili na račun trećih osoba. To vrijedi i za prazne vožnje u vezi s ovim prometnim uslugama.

(2) Pod autobusima se podrazumijevaju motorna vozila koja su po svojoj konstrukciji i opremi prikladna i namijenjena za prijevoz više od devet osoba (uključujući vozača).

Članak 3.

(1) Linijski prijevoz je redoviti prijevoz osoba na nekoj određenoj prometnoj relaciji prema unaprijed utvrđenim i objavljenim voznim redovima, naknadama i uvjetima prijevoza, gdje putnici mogu ulaziti i izlaziti na već prije utvrđenim stajalištima. Ovo vrijedi i za druge oblike prijevoza koji se u biti provode kao linijski prijevoz.

(2) Kao linijski prijevoz u smislu ovog Sporazuma vrijedi, neovisno o tome tko određuje odvijanje vožnji, također redoviti prijevoz određenih kategorija osoba uz isključenje drugih putnika, ukoliko postoje obilježja linijskog prijevoza prema stavku 1. Ovi prijevozi, posebice prijevoz radnika do radnog mjesta i odatle do njihovog stana, označuju se kao »posebni oblici linijskog prijevoza«.

(3) Za vožnje u sklopu linijskog prijevoza u bilateralnom ili tranzitnom prometu potrebna je dozvola nadležnih tijela obje ugovorne stranke. Dozvola se izdaje u uzajamnoj suglasnosti prema mjerilu prava svake pojedine ugovorne stranke. Dozvola se može izdati za razdoblje do pet godina.

(4) Za izmjene tijeka linija, stajališta, voznih redova, prijevoznih naknada i uvjeta potrebna je prethodna suglasnost nadležnih tijela obje ugovorne stranke. Isto vrijedi i za ukidanje linije.

(5) Zahtjevi za uvođenje linijskog prijevoza i zahtjevi prema stavku 4. podnose se nadležnom tijelu ugovorne stranke na čijem teritoriju prijevoznik ima svoje poslovno sjedište. Zahtjevi se trebaju zajedno sa stavom jedne ugovorne stranke poslati neposredno drugoj ugovornoj stranci.

(6) Zahtjevi prema stavcima 4. i 5. moraju sadržavati naročito sljedeće podatke:

1. prezime i ime ili tvrtku, te potpunu adresu prijevoznika koji podnosi zahtjev;

2. vrstu prijevoza;

3. zatraženo trajanje dozvole;

4. vremenski period u kojem će se linija održavati i broj vožnji (npr. dnevno, tjedno);

5. vozni red;

6. točno vođenje linije (stajalište za ukrcaj i iskrcaj putnika/druga stajališta/granični prijelazi);

7. duljinu linije u kilometrima; odlazna vožnja/povratna vožnja;

8. duljinu dnevne dionice vožnje;

9. vremena upravljanja i odmora vozača;

10. broj sjedišta u motornim vozilima koja će biti angažirana;

11. naknade i uvjete prijevoza (tarife).

Članak 4.

(1) Naizmjenični prijevoz je prometna usluga, kod koje se unaprijed formirane skupine putnika prevoze u više odlaznih i povratnih vožnji od istog polaznog područja do istog ciljnog područja. Ove skupine, koje se sastoje od putnika koji su obavili odlaznu vožnju, vraćaju se do polazišta nekom kasnijom vožnjom. Pod polaznim područjem i ciljnim područjem treba podrazumijevati mjesto na kojem počinje putovanje i mjesto u kojem je cilj putovanja te mjesta koja se nalaze u krugu od 50 km. Pored prijevozne usluge mora biti uključen smještaj putničke skupine s prehranom ili bez nje na odredištu, a po potrebi i tijekom putovanja. Prva povratna vožnja i zadnja odlazna vožnja u nizu naizmjeničnih vožnji moraju biti prazne vožnje.

(2) Neka prometna usluga se može svrstati u naizmjenični prijevoz i onda, kada, uz suglasnost nadležnih tijela dotične ugovorne stranke ili dotičnih ugovornih stranaka, putnici odstupajući od stavka 1., krenu na povratnu vožnju s nekom drugom skupinom.

(3) Za naizmjenični prijevoz potrebna je u pojedinom slučaju dozvola nadležnog tijela druge ugovorne stranke. Zahtjev za izdavanje dozvole treba se podnijeti neposredno nadležnom tijelu druge ugovorne stranke. Zahtjev se podnosi 60 dana prije uspostavljanja prijevoza.

(4) Zahtjev za dozvolu za naizmjenični prijevoz prema stavku 3. moraju osim podataka navedenih u članku 3. stavku 6. sadržavati i datume putovanja, broj vožnji te podatke o mjestu i hotelima ili drugim objektima u kojima trebaju putnici biti smješteni za vrijeme boravka, te podatke o trajanju boravka.

(5) Ugovorne stranke će se po potrebi dogovoriti o načelima kod postupka za izdavanje dozvole za naizmjenični prijevoz, o formularima za dozvole i o nadležnim tijelima.

(6) Kod naizmjeničnog prijevoza u smislu stavka 1. prijevoznici nose sa sobom popis putnika, koji kod ulaska na teritorij druge ugovorne stranke trebaju žigom ovjeriti granična tijela te ugovorne stranke.

Članak 5.

(1) Povremena vožnja je prijevoz, koji nije linijski prijevoz u smislu članka 3. stavka 1., a nije niti naizmjenični prijevoz u smislu članka 4.

(2) Za vožnje u sklopu povremenih vožnji u bilateralnom ili tranzitnom prijevozu nisu potrebne dozvole, ako se radi o:

a) vožnjama, koje se izvode motornim vozilom koje na cijeloj relaciji prevozi istu putničku skupinu i dovozi je natrag na polazište (kružne vožnje sa zatvorenim vratima),

b) vožnjama kod kojih se uzimaju putnici za odlaznu vožnju i kod kojih je povratna vožnja prazna vožnja (prazne povratne vožnje),

c) praznim ulaznim vožnjama, kako bi se neka putnička skupina, koju je isti prijevoznik već prije prevezao u sklopu prijevoza prema točci b), ponovno preuzela i dovezla natrag na polazište.

(3) Kod vožnji u sklopu povremenih vožnji ne smiju se putem putnici niti ukrcavati niti iskrcavati, osim ako to dopusti nadležno tijelo dotične ugovorne stranke.

(4) Za vožnje u sklopu povremenih vožnji koje ne odgovaraju odredbama stavka 2. u svakom slučaju je potrebna dozvola nadležnog tijela druge ugovorne stranke. Zahtjev za izdavanje dozvole treba uputiti neposredno nadležnom tijelu druge ugovorne stranke. Zahtjev se podnosi najmanje četiri tjedna prije uspostavljanja prijevoza.

(5) Zahtjevi prema stavku 4. moraju sadržavati naročito sljedeće podatke:

1. Prezime i ime ili tvrtku, te potpunu adresu prijevoznika i, u danom slučaju, priređivača putovanja koji je izdao nalog za prijevoz;

2. državu u kojoj je formirana putnička skupina;

3. polazište i odredište za tu vožnju,

4. relaciju vožnje s graničnim prijelazima;

5. datume odlazne i povratne vožnje;

6. vremena upravljanja i odmora vozača;

7. registarske brojeve i broj sjedišta u motornim vozilima koje treba angažirati.

(6) O kontrolnoj ispravi za vožnje u sklopu povremenih vožnji za koje nije potrebna dozvola prema stavku 2. dogovorit će se ministarstva prometa ugovornih stranaka na Mješovitoj komisiji osnovanoj prema članku 16.

Članak 6.

(1) Dozvole izdane prema članku 3. stavku 3., članku 4. stavku 3., te članku 5. stavku 3. i 4. može upotrebljavati samo onaj prijevoznik kojemu su izdane. Dozvola se ne smije prenositi niti na nekog drugog prijevoznika, niti, u slučaju povremene vožnje, koristiti za druga motorna vozila osim onih koja su navedena u dozvoli. U okviru linijskog prijevoza može prijevoznik kojemu je izdana dozvola angažirati ugovorne prijevoznike iz država ugovornih stranaka. Ovi ne trebaju biti navedeni u dozvoli, ali moraju sa sobom nositi original dozvole ili njezinu kopiju koju je ovjerilo nadležno tijelo ugovorne stranke koja ju je izdala.

(2) Dozvole, kontrolne isprave ili ostale prijevozne dokumente koji su potrebni prema ovom Sporazumu treba nositi sa sobom u vozilu kod svih vožnji koje su regulirane ovim Sporazumom, te ih na zahtjev predstavnika nadležnih nadzornih tijela treba pokazati.

Prijevoz stvari

Članak 7.

(1) Prijevoznici koji obavljaju javni prijevoz stvari motornim vozilima i prijevoz za vlastite potrebe trebaju za prijevoze između teritorija na kojemu je registrirano upotrijebljeno vozilo i teritorija druge ugovorne stranke (bilateralni prijevoz), kao i u tranzitnom prijevozu kroz teritorij jedne ugovorne stranke, dozvolu nadležnog tijela te ugovorne stranke.

Članak 8.

(1) Dozvola se izdaje prijevozniku. Ona vrijedi samo za njega i nije prenosiva.

(2) Dozvola je potrebna za svako teretno motorno vozilo i za svako vučno vozilo. Ova dozvola vrijedi ujedno za prikvačenu prikolicu ili nasjednu prikolicu neovisno o mjestu njene registracije.

(3) Dozvola vrijedi u bilateralnom i tranzitnom prijevozu za neograničen broj vožnji tijekom vremena koje je u dozvoli navedeno (vremenska dozvola) ili samo za jednu ili više odlaznih i povratnih vožnji unutar razdoblja koje je navedeno u dozvoli (dozvola za vožnju).

(4) Prijevozi između teritorija druge ugovorne stranke i neke treće države dopušteni su samo ako se pri tome kroz teritorij na kojemu je vozilo registrirano vozi prometno uobičajenim putem ili se za to izdaju posebne dozvole.

(5) Dozvola ne daje pravo obavljati prijevoze stvari između dva mjesta koja se nalaze na teritoriju druge ugovorne stranke.

(6) Za prijevoz stvari predviđen prema ovom Sporazumu potrebni su otpremni dokumenti, čiji oblik mora odgovarati međunarodno uobičajenom uzorku.

Članak 9.

(1) Dozvola nije potrebna za prazne vožnje i za prijevoz:

1. predmeta ili materijala koji služe isključivo za reklamu ili za obavještavanje, u bilateralnom prijevozu (npr. sajamska ili izložbena roba);

2. uređaja i pribora za kazališne, glazbene, filmske, sportske i cirkusne priredbe odnosno pri povratku s tih priredbi, te za radijska, filmska ili televizijska snimanja ili nakon njih, u bilateralnom prijevozu;

3. oštećenih vozila (u povratku);

4. posmrtnih ostataka;

5. stvari pomoću motornih vozila čija dopuštena ukupna težina, uključujući ukupnu težinu prikolica, ne prelazi 6 t ili čiji dopušteni koristan teret, uključujući koristan teret prikolica ne prelazi 3,5 t;

6. lijekova, medicinskih uređaja i opreme te drugih stvari namijenjenih za pružanje pomoći u hitnim slučajevima (posebice kod prirodnih katastrofa);

7. živih životinja;

8. poštanskih pošiljaka.

(2) Mješovita komisija osnovana prema članku 16. može izuzeti daljnje prijevoze od obaveze pribavljanja dozvole.

Članak 10.

(1) Dozvole potrebne za prijevoznike iz Republike Hrvatske odobrava Savezno ministarstvo za promet Savezne Republika Njemačke, a izdaje ih Ministarstvo pomorstva, prometa i veza Republike Hrvatske ili tijela kojima je ono dalo ovlast.

(2) Dozvole potrebne za prijevoznike iz Savezne Republike Njemačke odobrava Ministarstvo pomorstva, prometa i veza Republike Hrvatske, a izdaje Savezno ministarstvo za promet Savezne Republike Njemačke ili tijela kojima je ono dalo ovlast.

Članak 11.

(1) Mješovita komisija iz članka 16. ovog Sporazuma dogovara, uzimajući u obzir vanjsku trgovinu i tranzitni prijevoz, potreban broj dozvola koje godišnje stoje na raspolaganju svakoj ugovornoj stranci.

(2) Ugovoreni broj dozvola može se promijeniti u slučaju potrebe prema mjerilu iz članka 16. ovog Sporazuma.

(3) Sadržaj i oblik dozvola utvrđuje Mješovita komisija iz članka 16. ovog Sporazuma.

Opće odredbe

Članak 12.

(1) Pri obavljanju prijevoza na temelju ovog Sporazuma ugovorne stranke se oslobađaju pristojbi carinjenja, ulaznih davanja (carina, porez na promet pri uvozu i porez na mineralna ulja), te obaveza pribavljanja dozvole za uvoz na teritorij druge ugovorne stranke za:

a) gorivo, koje se prevozi sa sobom u glavnim spremnicima predviđenima za svaki dotični model motornog vozila, koji su tehnički i u pogledu konstrukcije povezani s uređajem za gorivo; oslobođenje pristojbi za pogonska goriva u glavnim spremnicima uvezenih namjenskih vozila i specijalnih kontejnera ograničeno je kod autobusa na količinu od 600 litara po vozilu, a u ostalim slučajevima na 200 litara po vozilu ili specijalnom kontejneru; pogonsko gorivo za rad rashladnih i ostalih uređaja u namjenskim vozilima dodatno je oslobođeno carine do količine od 200 litara po uređaju;

b) maziva, koja se nalaze u motornom vozilu i koja odgovaraju normalnoj potrebi za rad tijekom prijevoza;

c) rezervne dijelove i alat za osposobljavanje motornog vozila kojim se obavlja međunarodni prijevoz; neupotrijebljeni rezervni dijelovi, te zamijenjeni stari dijelovi moraju se opet izvesti ili carinski obraditi prema odredbama dotične ugovorne stranke.

Članak 13.

(1) Ako težina i dimenzije vozila ili tereta premaše granične vrijednosti koje su dopuštene na teritoriju druge ugovorne stranke, potrebna je posebna dozvola nadležnog tijela te ugovorne stranke.

Članak 14.

(1) Prijevoznici su obavezni pridržavati se odredbi prava o prometu i o motornim vozilima koje vrijede na teritoriju druge ugovorne stranke te dotičnih carinskih odredbi koje tamo vrijede.

(2) Kod teških ili ponovljenih prekršaja koje počini neki prijevoznik ili njegovo vozno osoblje protiv prava koje vrijedi na teritoriju druge ugovorne stranke ili protiv odredaba ovog Sporazuma, poduzimaju nadležna tijela ugovorne stranke na čijem teritoriju je vozilo registrirano, na molbu nadležnog tijela ugovorne stranke na čijem teritoriju je prekršaj počinjen, jednu od sljedećih mjera:

a) poziv odgovornom prijevozniku da se pridržava važećih propisa (opomena);

b) privremeno isključenje iz prometa;

c) obustavljanje izdavanja dozvola odgovornom prijevozniku ili oduzimanje već dodijeljene dozvole za razdoblje na koje je nadležno tijelo druge ugovorne stranke isključilo tog prijevoznika iz prometa.

(3) Mjere prema točkama a) i b) mogu neposredno poduzeti i nadležna tijela ugovorne stranke na čijem teritoriju je bio počinjen prekršaj.

(4) Nadležna tijela ugovornih stranaka izvješćuju jedna drugu, prema mjerilima iz članka 15., o poduzetim mjerama.

Članak 15.

(1) Ukoliko se na temelju ovog Sporazuma prema mjerilu nacionalnog prava priopćuju podaci koji se odnose na osobe, vrijede sljedeće odredbe:

1. Uporaba podataka je primatelju dopuštena samo u navedenu svrhu i prema uvjetima koje je propisala ugovorna stranka koja ih priopćuje.

2. Primatelj izvješćuje ugovornu stranku koja priopćuje na molbu o korištenju priopćenih podataka i o rezultatima koji su time postignuti.

3. Podaci koji se odnose na osobe smiju se priopćiti isključivo nadležnim tijelima. Daljnje priopćavanje na druga mjesta smije uslijediti samo uz prethodnu suglasnost tijela koje priopćuje.

4. Ugovorna stranka koja priopćuje obavezna je paziti na točnost podataka koje treba priopćiti i na nužnost i razmjernost u odnosu na cilj koji se želi ostvariti tim priopćavanjem. Pri tome treba paziti na zabrane priopćavanja koje vrijede prema dotičnom nacionalnom pravu. Ako se pokaže, da su bili priopćeni netočni podaci ili podaci koji se nisu smjeli priopćiti, treba to neodložno javiti primatelju. On je dužan obaviti ispravak ili poništenje.

5. Osobi o kojoj se radi treba pružiti obavijest na njen zahtjev o podacima koji postoje o njenoj osobi te o predviđenoj svrsi korištenja. Ne postoji obaveza davanja obavijesti, ukoliko dođe do prosudbe da javni interes da se obavijest ne pruži preteže nad interesom dotične osobe da dobije obavijest. U ostalim slučajevima se pravo dotične osobe da dobije obavijest o podacima koji postoje o njenoj osobi ravna prema nacionalnom pravu ugovorne stranke na čijem teritoriju je obavijest zatražena.

6. Ugovorna stranka koja priopćuje ukazuje pri priopćavanju na rokove brisanja koji vrijede prema njegovom pravu. Neovisno o tim rokovima treba, nakon što nestane potreba, izbrisati priopćene podatke koji se odnose na osobu.

7. Ugovorne stranke su dužne priopćavanje i prijem podataka koji se odnose na osobu obaviti uz službeni protokol.

8. Ugovorne stranke su dužne djelotvorno čuvati priopćene podatke koji se odnose na osobu od neovlaštenog pristupa, neovlaštenog mijenjanja i neovlaštenog objavljivanja.

Članak 16.

(1) Predstavnici ministarstva prometa ugovornih strana sastavljaju Mješovitu komisiju. Komisija se sastaje na molbu jedne ugovorne stranke, kako bi osigurala uredno provođenje ovog Sporazuma. Ako je potrebno, Mješovita komisija uz sudjelovanje drugih nadležnih službi razrađuje prijedloge za usklađivanje ovog Sporazuma s razvojem prometa i s promijenjenim pravnim propisima.

Članak 17.

(1) Ugovorne stranke si međusobno priopćavaju nadležna tijela prema člancima 3., 4., 5., 10., 13., 14. i 15. ovog Sporazuma.

Članak 18.

(1) Na prava i dužnosti ugovornih stranaka iz njihovih pojedinih dogovora, među kojima su i obaveze Savezne Republike Njemačke zbog njenog članstva u Europskoj zajednici ovaj Sporazum nema utjecaja.

Članak 19.

(1) Ovaj Sporazum stupa na snagu mjesec dana nakon dana kada su ugovorne stranke jedna drugu obavijestile da su ispunjene potrebne pretpostavke iz nacionalnog prava za stupanje na snagu ovog Sporazuma.

(2) Ovaj Sporazum se sklapa na neodređno vrijeme. Svakodobno ga se može otkazati pisanim putem, uz otkazni rok od 6 mjeseci. U tom slučaju, Sporazum prestaje vrijediti 6 mjeseci od dana kada je druga ugovorna stranka primila otkaz.

Članak 20.

Stupanjem na snagu ovog Sporazuma prestaje vrijediti Sporazum od 16. srpnja 1964. između Savezne Republike Njemačke i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije o međunarodnom cestovnom prometu osoba i roba, u njegovoj verziji koja je posljednja bila na snazi, u odnosu između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke.

Sastavljeno u Zagrebu dana 16. listopada 1997. godine, u dva izvornika, na hrvatskom i njemačkom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vrijedna.

ZA VLADU ZA VLADU

REPUBLIKE HRVATSKE SAVEZNE REPUBLIKE

NJEMAČKE

mr. Željko Lužavec, v. r. Mathias Wissmann, v. r.

ministar pomorstva, prometa savezni ministar prometa

veza Republike Hrvatske Savezne Republike Njemačke

Članak 3.

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 340-01/93-03/06
Urbroj: 5030114-97-4
Zagreb, 18. prosinca 1997.

Predsjednik
mr. Zlatko Mateša, v. r.