VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (Narodne novine, br. 53/91 i 73/91), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 1. prosinca 1994. godine donijela

UREDBU

o potvrđivanju Ugovora o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i stvari, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Poljske

Potvrđuje se Ugovor o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i stvari, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Poljske, potpisan u Zagrebu, 30. rujna. 1994. godine u izvorniku na hrvatskom i poljskom jeziku.

UGOVOR

o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i stvari, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Poljske

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Poljske, u daljnjem tekstu "ugovorne stranke" želeći pridonijeti razvitku prijevoza putnika i stvari između dviju država, kao i tranzita preko svojih teritorija, a uvažavajući europske liberalne procese koji potpomažu slobodno kretanje roba i usluga uz poštivanje promicanja zaštite okoliša i sigurnosti cestovnog prometa, sporazumjele su se da su reciprocitet i liberalizacija temelj zasnivanja ovog Ugovora, kojim se regulira slijedeće:

PODRUČJE PRIMJENE UGOVORA

1. Prijevoznici ugovornih stranaka mogu pod uvjetima propisanim ovim Ugov,orom, obavljati međunarodni prijevoz u cestovnom prometu između dviju država, prijevoz za i iz trećih država, te tranzit preko njihovih teritorija motornim vozilima registriranim u njihovim Državama.

2. Ni jedna odredba ovog Ugovora ne dozvoljava prijevoznicima jedne od ugovornih stranaka da obavlja prijevoz putnika ili stvari na teritoriju druge ugovorne stranke.

U cilju primjene ovog Ugovora, pojedini pojmovi označavaju:

1. Prijevoznik je fizička ili pravna osoba s prebivalištem ili poslovnim sjedištem u Republici Hrvatskoj odnosno u Republici Poljskoj ovlaštena za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza u skladu sa važećim nacionalnim zakon.odavstvom;

2. To vozilo je

a) svako motorno vozilo namijenjeno prijevozu stvari i osoba ili za vuću vozila u cestovnom prometu;

b) skup vozila sastavljen je od vučnog motornog vozila te prikolice ili poluprikolice;

c) specijalno vozilo je vozilo namijenjeno za cestovni prijevoz, opremljeno posebno ugradenim uredajem, koji čini integralni dio vozila, a koji se ne podrazumijeva kao teret;

3. Autobus je motorno vozilo koje je svojom konstrukcijom i opremom prilagođeno i namijenjeno za prijevoz više od 9 osoba (zajedno s vozaćem). Ovu definiciju ne narušava pregradnja vozila uslijed koje je ogranićen broj sjedišta;

4. Prijevoz putnika je prijevoz koji se obavlja autobusima kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe;

5. Linijski prijevoz putnika je prijevoz putnika po unaprijed utvrdenom i objavljenom itinereru, radi vožnje i tarifama:

6. Naizmjenični prijevoz je višekratni prijevoz organiziranih grupa putnika od istog polazišta do istog odredišta, s tim da se svaka grupa, koja je obavila putovanje u odlasku, vraća u istom sastavu, i to tako da se prva vožnja u povratku i posljednja vožnja u odlasku u nizu naizmjeničnih vožnji obavlja praznim vozilom.

Zakonodavstvo svake ugovorne stranke primjenjuje se na sva pitanja koja nisu regulirana ovim Ugovorom.

Nadležne organe ugovornih stranaka s hrvatske strane zastupa Ministarstvo pomorstva, prometa i veza Republike Hrvatske, a s posljske strane Ministarstvo prometa i pomorske privrede Republike Poljske.

Linijski prijevoz putnika obavlja se u bilateralnom ili tranzitnom prometu. U okviru linijskog prijevoza putnika u bilateralnom ili tranzitnom prometu, prijevoz se obavlja autobusima, po dogovorenom putu, prema voznom redu i određenim tarifama, pri čemu se putnici mogu ukrcavati ili se njihov broj može mijenjati na polazištima ili odredištima te na drugim stajalištima utvrdenim u redu vožnje.

1. Linijski prijevoz u bilateralnom i tranzitnom prometu uspostavlja se na temelju posebnih dozvola.

2. Dozvolu iz stavka 1. ovog članka izdaju nadležni organi ugovornih stranaka i to svaki za dio puta koji prolazi kroz njegov teritorij, a na temelju reciprociteta, ukoliko se ugovorne stranke ne dogovore drugaćije.

Povremeni prijevoz putnika

1. Za povremeni prijevoz putnika dozvola nije potrebna ukoliko:

a) vozilo prevozi istu grupu putnika na ćitavom itinereru, koji prolazi kroz teritorij druge ugovorne stranke:

b) vožnja s putnicima koja poćinje u državi registracije autobusa, a ima svoje odredište na teritoriju druge ugovorne stranke, uz uvjet da se autobus prazan vraća u državu registracije;

c) prazan autobus ulazi po grupu putnika prevezenu u skladu s uvjetima iz točke b).

2. Za obavljanje naizmjeničnih vožnji putnika, za ulazak praznog autobusa prijevoznika jedne ugovorne stranke na teritorij druge ugovorne stranke u bilateralnom prijevozu (drugaćije negopod točkom 1. c), kao i za obavljanje ostalih vrsta povremenog prijevoza putnika između dviju država potrebna je posebna dozvola nadležnog organa druge ugovorne stranke.

1. Prijevoznici ugovornih stranaka mogu obavljati prijevoz stvari teretnim vozilima između dviju država, kao i prijevoz u tranzitu preko njihovih teritorija samo na temelju dozvola.

2. Ista dozvola dozvoljava prijevozniku da u polasku s teritorija države druge ugovorne stranke uzme povratni teret, po završetku prijevoza iz stavka 1. ovog članka.

1. Dozvola nije potrebna za slijedeće vrste prijevoza između dviju država ili u tranzitu (što čini izuzetak od članka 8. ovog Ugovora):

a) prijevoz izložbenih predmeta, opreme za kazališne i muzičke priredbe, kao i bilo kojeg inventara - živog ili mrtvog - namijenjenog za međunarodne sajmove, sportska natjecanja ili druge priredbe koje se održavaju na teritoriju druge ugovorne stranke:

b) prijevoz uredaja namijenjenih za radio, filmsko ili televizijsko snimanje na teritoriju druge ugovorne stranke pod uvjetom vraćanja istih;

c) prijevoz materijala i predmeta namijenjenih iskljućivo za reklamne i informativne svrhe;

d) prijevoz selidbenih stvari;

e) prijevoz posmrtnih ostataka;

f') prijevoz oštećenog vozila registriranog na teritoriju ugovornih stranaka;

g) prijevoz stvari motornim vozilima do 6 tona ukupne mase ili 3,5 tone nosivosti;

h) prijevoz za humanitarne namjene u slućaju ratnih aktivnosti ili elementarnih nepogoda;

i)prometovanje praznim vozilom.

2. Za prijevoze iz stavka 1. ovog članka posada vozila mora imati isprave i drugu dokumentaciju iz kojih se nesumnjivo može utvrditi da je u pitanju prijevoz naveden u tom stavku.

1. Dozvole iz članka 8. ovog Ugovora izdaje pri;evoznicima nadležni organ ugovorne stranke u kojoj je vozilo registrirano.

2. Nadležni organi ugovornih stranaka razmjenjuju dozvole navedene u stavku 1. ovog članka, na temelju reciprociteta.

3. Način odredivanja kontingenta dozvola, vrste dozvole te uvjeti i način njihovog korištenja odredit će se u Protokolu za provođenje ovog Ugovora.

Prijevoznici ugovornih stranaka mogu obavljati prijevoz stvari za ili iz trećih država samo na temelju posebnih dozvola.

Svaka ugovorna stranka ima pravo zahtijevati posebnu dozvolu za obavljanje prijevoza na njezinom teritoriju vozilima koja u pogledu ukupne mase, dimenzija vozila odnosno osovinskog opterećenja, s teretom ili bez tereta, prelaze maksimalne dimenzije i težina dopuštene na njezinom teritoriju.

Motornim vozilima koja prevoze opasne tvari ili stvari koje se brzo kvare, ugovorne stranke nastojat će ubrzati postupak prilikom prijelaza granice.

1. Prijevoz putnika i stvari naveden u ovom Ugovoru podliježe naplati naknade za ceste i poreza koji su propisani na teritoriju ugovornih stranaka.

2. Nadležni organi ugovornih stranaka mogu djelomičn.o ili potpuno osloboditi od plaćanja pristojbi iz stavka 1. osim pristojbi navedenih u članku 12.

1. Gorivo koje se nalazi u normalnim spremnicima ugradenim u vozila oslobodeno je od carinskih i drugih pristojbi. Pod "normalnim spremnikom" podrazumijeva se spremnik koji je konstrukcijski ugraden u vozilo.

2. Rezervni dijelovi koji su privremeno uvezeni u svrhu popravka vozila u kvaru ili vozila koje je zadesila havarija na teritoriju ugovorne stranke oslobodeni su plaćanja carine, poreza i drugih pristojbi na temelju propisa koji vrijede na teritoriju druge ugovorne stranke. Zamijenjeni rezervni dijelovi moraju se vratiti ili uništiti pod carinskom kontrolom.

1. U cilju kontrole ovoga Ugovora i što hitnijeg razrješenja neriješenih pitanja, ugovorne stranke će osnovati Mješovitu komisiju koja se sastoji od predstavnika nadležnih organa ugovornih stranaka.

2. Mješovita komisija sastajat će se naizmjenićno na teritoriju svake od ugovornih stranaka i to na zahtjev nadležnog organa jedne od ugovornih stranaka.

3. Mješovita komisija ovlaštena je da:

a) priprema Protokol za provedbu ovog Ugovora;

b) utvrduje godišnje kontingente dozvola, vrste dozvola, kao i način njihovog korištenja;

c) dopunjuje popis prijevoza navedenih u članku 9;

d) podnosi zahtjev nadležnim organima za oslobadanje plaćanja pristojbi navedenih u Članku 14;

e) rješava pitanja koja nisu regulirana ovim Ugovorom i nacionalnim zakonodavstvom ugovornih stranaka;

f) razmatra interventna pitanja u svrhu nesmetanog odvijanja cestovnog prijevoza između ugovornih stranaka; g) razmjenjuje podatke o promjenama u nacionalnom zakonodavstvu iz oblasti cestovnog prometa.

Dozvole i drugi dokumenti navedeni kao obvezatni prema ovom Ugovoru i prema unutarnjem zakonodavstvu ugovornih stranaka moraju se nalaziti u motornom vozilu i pokazati na svako traženje kontrolnih organa.

Prijevoznici i posada vozila dužni su poštivati zakone i propise koji vrijede na teritoriju druge ugovorne stranke za vrijeme dok se prijevoz obavlja na njenom teritoriju.

1. U slućaju nepoštivanja odredbi ovog Ugovora od strane prijevoznika jedne od ugovornih stranaka na teritoriju druge ugovorne stranke, nadležni organ druge ugovorne stranke obavještava o tome nadležni organ ugovorne stranke na ćijem teritoriju je vozilo registrirano.

2. Nadležni organ ugovorne stranke na čijem teritoriju je došlo do povrede ovog Ugovora, može se obratiti nadležnom organu druge ugovorne stranke, da upozori prijevoznika koji je izvršio povredu;

b) privremeno zabrani djelomično ili potpuno prava prijevoznika u obavljanju prijevoza na teritoriju ugovorne stranke gdje je došlo do povrede ovog Ugovora.

3. Organ koji je poduzeo naprijed navedene mjere obamjestit će o tome nadležan organ druge ugovorne stranke. 4. Odredbe iz ovog članka ne sprećavaju sudove, kontrolne ili administrativne organe države u kojoj je prekršaj poćinjen da primijene odgovarajuće zakonske sankcije.

1. Ugovorne stranke izvijestit će jedna drugu diplomatskim putem o ispunjenju svih uvjeta nacionalnih zakonodavstava za stupanje na snagu ovog Ugovora. Ugovor će stupiti na snagu prvog dana drugog mjeseca koji će nastupiti od dana primitka posljednje note.

2. Ovaj Ugovor važit će godinu dana od dana stupanja na snagu. Nakon toga, Ugovor će se prešutno produživati,

ukoliko ga tri mjeseca unaprijed ne otkaže jedna od ugovornih stranaka diplomatskim putem.

3. Ovaj Ugovor privremeno će se primjenjivati od dana njegovog potpisivanja.

4. Ugovorne stranke suglasne su da stupanjem na snagu ovog Ugovora, Sporazum između Vlade Narodne Republike Poljske i Vlade Socijalističke Federativne Repubilke Jugoslavije o dugoroćnoj suradnji u oblasti prometa, potpisan 25. listopada 1979. godine u Varšavi, prestaje važiti u odnosima između Republike Poljske i Republike Hrvatske na području međunarodnog cestovnog prometa.

Sačinjeno u Zagrebu, dana 30. rujna 1994. godine u dva originalna primjerka na poljskom i hrvatskom jeziku, pri ćemu su oba teksta jednako vrijedna.

U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.

Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Narodnim novinama - međunarodni ugovori”.

Klasa:340-O1/92-O5/08
Urbroj : 5030114-94-3
Zagreb, 1. prosinca 1994.