Na temelju Članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (“Narodne novine”, br. 53/91 i 73/91), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 27. listopada 1994. godine donijela
Članak 1.
Potvrđuje se Ugovor o međunarodnom cestovnom prijevozu, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Kraljevine španjolske, potpisan u Madridu 28. lipnja 1994. godine, u izvorniku na hrvatskom, španjolskom i engleskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:
Vlada Republike Hrvatske i Vlada Kraljevine Španjolske, (u daljnjem tekstu: ugovorne stranke); Želeći još više unaprijediti i razviti cestovni prijevoz putnika i stvari između dviju država i u tranzitu preko njihovih teritorija; dogovorile su se kako slijedi:
Članak 1.
Definicije U smislu ovog Ugovora:
a) izraz “prijevoznik” označava svaku fizičku ili pravnu osobu koja je u skladu s nacionalnim zakonima i propisima Republike Hrvatske i Kraljevine Španjolske ovlaštena za obavljanje cestovnog prijevoza putnika i stvari;
b) izraz “vozilo za prijevoz putnika” označava bilo koje cestovno vozilo na motorni pogon koje:
- je namijenjeno ili prilagođeno za obavljanje cestovnog prijevoza putnika,
- ima više od devet sjedišta uključujući i sjedište za vozača,
- je registrirano na teritoriju jedne od ugovornih stranaka,
- je privremeno uvezeno na teritorij druge ugovorne stranke radi obavljanja međunarodnog prijevoza putnika između dviju zemalja ili u tranzitu preko tog teritorija;
c) izraz “teretno vozilo” oznaćava motorno vozilo registrirano u jednoj od zemalja ugovornih stranaka, ili kombinaciju priključnih vozila pri čemu barem vučno vozilo treba biti registrirano u jednoj od zemalja ugovornih stranaka, koje je:
- izričito namijenjeno ili prilagođeno za cestovni prijevoz stvari,
- registrirano na teritoriju jedne od ugovornih stranaka,
- privremeno uvezeno na teritorij druge ugovorne stranke radi obavljanja međunarodnog prijevoza stvari na relaciji između dviju zemalja ili u tranzitu preko tog teritorija.
Članak 2.
Obim Sporazuma
1. Prijevoznici ugovornih stranaka mogu prema uvje,tima propisanim ovim Ugovorom, obavljati međunarodni prijevoz u cestovnom prometu između dviju zemalja te tranzit preko njihovih teritorija pomoću vozila registriranih na teritoriju one ugovorne stranke gdje imaju sjedište.
2. Na sličan način mogu se dozvoliti prijevozi za i iz trećih zemalja, u skladu s uvjetima propisanim ovim Ugovorom.
3. Nikakva odredba ovog Ugovora neće biti korištena za dozvolu prijevoza između dviju točaka unutar teritorija druge ugovorne stranke.
Članak 3.
Obje ugovorne stranke trebaju osigurati prava i obveze koje proizlaze iz svih sporazuma zaključenih sa Europskom unijom ili koji proizlaze iz Članstva u Europskoj uniji bilo koje ugovorne stranke.
Članak 4.
Naizmjenične vožnje
1. Za svrhu ovog Ugovora, naizmjenične vožnje označavaju različita polazna i povratna putovanja kojima se prethodno oformljene grupe putnika prevoze sa istog mjesta polaska na jedinstveno odredište.
Svaka grupa putnika koja je obavila zajedničko polazno putovanje, vraća se nekom kasnijom vožnjom na mjesto polaska.
2. Putnici se u toku obavljanja naizmjeničnih vožnji neće ukrcavati niti iskrcavati.
3. Prvo putovanje u povratku i posljednje putovanje u polasku treba se oba,viti bez putnika.
Međutim, prijevoz putnika smatra se naizmjeničnom vožnjom i u slučaju ako nadležni organi jedne ili obiju ugovornih stranaka odobre da:
- putnici, bez obzira na odredbe iz stavka l. ovog Članka obave putovanje u povratku s nekom drugom grupom,
- se putnici ukrcavaju ili iskrcavaju u toku putovanja, bez obzira na odredbe iz stavka 2. ovog Članka,
- se u nizu naizmjeničnih vožnji prvo putovanje u polasku i posljednje putovanje u povratku obavi bez putnika, i to bez obzira na odredbe iz stavka 3. ovog Članka.
Članak 5.
Povremene vožnje
1. U smislu ovog Ugovora, povremene vožnje su one vožnje koje nisu uključene u definiciju redovnih autobusnih linija iz Članka 8. ovog Ugovora niti u def'iniciju naizmjeničnih vožnji iz Članka 4. ovog Ugovora.
Povremene vožnje su:
a) kružna putovanja zatvorenih vrata, tj. putovanja pomoću vozila kojim se prevozi ista grupa putnika u toku čitavog kružnog putovanja te kojim se ta grupa vraća na isto mjesto polaska,
b) vožnja s punim vozilom u polasku i praznim u povratku,
c) sve ostale vožnje.
2. Putnici se ne smiju preuzimati ili iskrcavati u toku putovanja koja se obavljaju u sklopu povremenih vožnji osim kada to odobri nadležni organ zainteresirane ugovorne stranke. Takva se putovanja mogu obavljati prema određenoj dinamici, ali pritom ne smiju izgubiti svoj povremeni karakter.
Članak 6.
1. Za povremene vožnje spomenute u Članku 5. stavku 1. pod a) i b) ovog Ugovora koje se održavaju pomoću vozila registriranih na teritoriju jedne ugovorne stranke, nisu potrebne dozvole za prijevoz na teritoriju druge ugovorne stranke.
2. Za povremene vožnje spomenute u Članku 5. stavku 1. pod c) ovog Ugovora, koje se obavljaju vozilima registriranim na teritoriju jedne ugovorne stranke, neće trebati nikakva dozvola za prijevoz na teritoriju druge ugovorne stranke, u slučaju ako:
- se putovanja u polasku obavlja praznim vozilom, a svi putnici su ukrcani na istom mjestu i pri tome su putnici: a) formirani u grupu, bilo na teritoriju neke neugovorne stranke ili ugovorne stranke na čijem teritoriju vozilo nije registrirano i na čijem teritoriju su putnici preuzeti, a na temelju ugovora o prijevozu potpisanog prije dolaska na teritorij druge ugovorne stranke, prevoze se na teritorij one ugovorne stranke gdje je vozilo registrirano, ili
b) ranije prevezeni od strane istih prijevoznika prema uvjetima iz Članka 5. stavka 1. pod b) ovog Ugovora, na teritorij ugovorne stranke gdje se opet preuzimaju i prevoze na teritorij ugovorne stranke na kojem je vozilo registrirano, ili
c) pozvani na teritorij druge ugovorne stranke, a troškove prijevoza plaća osoba koja ih je pozvala. Putnici trebaju sačinjavati homogenu grupu a ne grupu koja je formirana samo radi obavljanja tog putovanja. Ta se grupa treba kasnije ponovno prevesti na teritorij ugovorne stranke gdje je vozilo registrirano.
Za povremene usluge prijevoza spomenute u Članku 5. stavku 1. pod c) može se žahtijevati ishodenje dozvole za prijevoz na teritoriju nadležne ugovorne stranke, ukoliko se te usluge ne obavljaju u skladu s uvjetima iz stavka 2. ovog đlanka.
Članak 7.
1: Prijevoznici koji obavljaju usluge povremenih vožnji opisane u Članku 4. i 6. i vožnje iz Članka 9. ovog Ugovora trebaju u vozilu imati ispunjen putni list koji sadržava popis putnika, potpisan od strane prijevoznika i ovjeren od strane nadležnih carinskih organa.
2. Putni list izdaje nadležni organ ugovorne stranke i treba se nalaziti u vozilu u toku čitavog putovanja za koje je izdat.
Prijevoznik je odgovoran za pravilno ispunjavanje putnog lista i treba ga pokazati na zahtjev kontrolnih organa. 3. Kada se radi o vožnjama koje uključuju prazna puto
vanja u polasku, kako je to naznačeno u Članku 6. ovog Ugovora, uz putni se list trebaju priložiti i slijedeći dokumenti:
- u slučajevima iz točke a) Članka 6: kopija ugovora o prijevozu ili drugog odgovarajućeg dokumenta koji sadrži sve osnovne podatke o tom ugovoru (a naročito sljedeće podatke: mjesto, država i datuma potpisivanja, mjesto
, država i datum preuzimanja putnika, mjesto i država u kojoj se nalazi odredište putovanja),
- u slučajevima iz točke b) Članka 6: putni list koji se nalazio u vozilu u toku putovanja u polasku s putnicima i odgovarajućeg putovanja u povratku bez putnika, koje je izvršio prijevoznik da bi dopremio putnike na teritorij druge ugovorne stranke,
- u slučajevima iz točke c) Članka 6: pozivno pismo domaćina ili fotokopiju tog pisma.
Članak 8.
Redovne autobusne linije
1. Redovne autobusne linije između dviju zemalja ili u tranzitu preko njihovih teritorija zajednički će odobravati nadležni organi ugovornih stranaka na temelju reciprociteta.
2. Izraz “redovne autobusne linije” označava usluge prijevoza putnika prema unaprijed određenoj dinamici i zacrtanom itinereru, pri čemu se putnici mogu ukrcavati ili iskrcavati na unaprijed određenim stajalištima.
3. Svaki nadležni organ izdat će dozvolu za onaj dio linije koja prolazi njegovim teritorijem.
4. Nadležni organi zajednički će odrediti uvjete izdavanja dozvola, tj. vrijeme na koje se izdaju dozvole, učestalost prijevoza, redove vožnje i cjenike koji će se primjenjivati, kao i sve druge detalje potrebne za besprijekorno i djelotvorno obavljanje usluga linijskog prijevoza putnika.
5. Zahtjev za izdavanje dozvole upućuje se nadležnom organu zemlje u kojoj je vozilo registrirano, a taj organ ima pravo prihvatiti ili odbiti dotičnu molbu. Ukoliko nema primjedbi na primljen zahtjev, gore spomenuti nadležni organ proslijeduje ga nadležnom organu druge ugovorne stranke.
6. Uz zahtjev trebaju se priložiti dokumenti sa svim potrebnim podacima (predloženi redovi vožnje, cjenici i opisi linija, period unutar godine u kojem će se linijski prijevoz obavljati i datum početka linijskog prijevoza). Nadležni organi mogu zahtijevati i druge podatake za koje smatraju da su potrebni.
Članak 9.
Ostale autobusne vožnje
1. Za sve ostale usluge prijevoza putnika koje nisu spomenute u Člancima 6. i 8. ovog Ugovora trebaju se ishoditi dozvole u skladu sa zakonom i nacionalnim propisima ugovorne stranke na čijem se teritoriju obavlja prijevoz.
2. Zahtjevi za izdavanje dozvola spomenutih u stavku 1. ovog Članka predaju se nadležnom organu ugovorne stranke na čijem teritoriju se treba obaviti prijevoz najmanje mjesec dana prije predviđenog datuma putovanja. Takav zahtjev treba sadržavati sljedeće podatke:
- naziv i adresu organizatora putovanja,
- ime ili naziv tvrtke i adresu prijevoznika,
- registracijski broj vozila kojim se obavlja prijevoz,
- broj putnika,
- datume prijelaza i granične prijelaze pri ulasku i izlasku, s naznakom udaljenosti prijedene s putnicima i bez putnika,
- itinerer i mjesta ukrcavanja i iskrcavanja putnika,
- naziv mjesta u kojima se putovanje prekida radi noćenja - naznačiti i adresu prenoćišta ako je poznata,
- vrsta vožnje
- naizmjenična vožnja ili povremena vožnja.
3. Ulazak praznog vozila radi zamjene oštećenog vozila registriranog u istoj državi odobrava se na temelju dozvole koju će zajednićki naknadno odrediti nadležni organi ugovornih stranaka.
Članak 10.
Prijevoz stvari
Svi međunarodni prijevozi stvari iz i za teritorij jedne od ugovornih stranaka koje obavljaju vozila registrirana u drugoj ugovornoj stranki, podliježu režimu prethodnog ishodenja dozvola, osim u sljedećim slučajevima:
1. Prijevoz pošte u okviru djelatnosti javnih službi;
2. Prijevoz pokvarenog ili oštećenog vozila;
3. Prijevoz stvari kada ukupna dozvoljena težina vozila u natovarenom stanju ne prelazi 6 tona ili kada dozvoljena nosivost, uključujući i prikolice, ne prelazi 3,5 tone;
4. Prijevoz tijela umrlih osoba;
5. Prijevoz stvari ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) Stvari koje se prevoze pripadaju poduzeću ili ih je poduzeće prodalo, kupilo, dalo ili iznajmilo, proizvelo, dobilo eksploatacijom nalazišta, preradilo ili popravilo,
b) Prijevoz se obavlja da bi se stvari dopremile poduzeću, da bi poduzeće otpremilo stvari ili da bi se stvari transportirale unutar poduzeća ili izvan poduzeća, a za vlastite potrebe poduzeća,
c) Kamionima kojima se obavlja takav prijevoz upravljaju službenici poduzeća,
d) Kamioni kojima se prevoze stvari pripadaju poduzeću,
e) Usluge prijevoza su samo povremena aktivnost u sklopu drugih aktivnosti poduzeća.
6. Prijevoz lijekova, medicinske opreme i ostalih stvari koje služe za hitno pružanje pomoći i to naročito u slučaju prirodnih katastrofa;
7. Prijevoz u vezi s humanitarnom pomoća.
Posada vozila pri obavljanju prijevoza mora imati odgovarajuće dokumente iz kojih se nesumnjivo može utvrditi da je u pitanju prijevoz obuhvaćen ovim Člankom.
Članak 11.
1. Bilateralne i tranzitne dozvole izdaju nadležni organi zemlje u kojoj je vozilo registrirano.
Da bi se omogućilo izdavanje dozvola, nadležni organi ugovornih stranaka će jedni drugima, na temelju reciprociteta, dostaviti odgovarajući broj neispunjenih dozvola za upotrebu u bilat'eralnom ili tranzitnom prometu.
2. Mogu se izdati dvije vrste takvih dozvola:
a) Jednokratne dozvole koje vrijede samo za jedno putovanje (u oba pravca). U tom slučaju, dozvola vrijedi najviše 3 mjeseca;
b) Privremene dozvole koje vrijede za neodređeni broj putovanja u oba-smjera, s tim da takva dozvola vrijedi godinu dana.
3. Prije početka putovanja, prijevoznik je dužan na odgovarajući način ispuniti dozvolu i tako odrediti vrstu putovanja.
4. Broj dozvola koje se dodjeljuju ugovornim strankama odredit će se u okviru Mješovite komisije spomenute u Članku 19. ovog Ugovora, u skladu s potrebama obje ugovorne stranke.
Članak 12.
1. Posebna dozvola se treba ishoditi za prijevoz koji.se obavlja pomoću vozila registriranih na teritoriju jedne ugo
vorne stranke između teritorija druge ugovorne stranke i neke treće države.
2. ~to više, prijevoznici ugovornih stranaka smjeti će obavljati prijevoze između područja druge ugovorne stranke i treće zemlje uz dozvolu iz Članka 11. ovog Ugovora samo ako pri obavljanju prijevoza tranzitiraju teritorij ugovorne st~anke gdje je vozilo registrirano.
3. Ulazak na teritorij jedne ugovorne stranke praznim vozilom registriranim u drugoj ugovornoj stranci podliježe posebnoj dozvoli; izuzetak čine slućajevi prijevoza koji su izuzeti od dozvola, kao što je navedeno u Članku l0. ovog .Ugovora.
4. Mješovita komisija osnovana u Članku 19. će odrediti uvjete i postotke dozvola od godišnjeg kontingenta koje će se moći koristiti za ulazak vozila bez tereta, kao i za prijevoze s trećim zemljama, kao što je definirano u stavcima 1. i 2. ovog Članka.
Članak 13.
Dozvole se stalno'trebaju nalaziti u vozilu, te se trebaju predočiti na zahtjev kontrolnih organa.
Članak 14.
Poštivanje domaćih propisa
Prijevoznici i njihovo osoblje koje obavlja usluge prijevoza u skladu s ovim Ugovorom dužni su poštivati zakone i propise o cestovnom prijevozu i prometu koji važe na teritoriju druge ugovorne stranke i snose odgovornost u slučaju kršenja tih propisa.
Usluge prijevoza trebaju se obavljati prema uvjetima koji su naznačeni u dozvolama.
Članak 15.
Težina i dimenzije vozila
1. U svezi sa ukupnom masom i dimenzijama vozila, obje ugovorne stranke obvezuju se da za vozila registrirana na teritoriju druge ugovorne stranke neće primjenjivati strože uvjete od onih koji vrijede za domaća vozila.
2. Ukoliko ukupna masa ili dim,enzije praznog ili natovarenog vozila prelaze granice dozvoljene na teritoriju druge ugovorne stranke, tada će se pomoću takvog vozila moći obavljati usluge prijevoza tek nakon ishodenja posebne dozvole koju izdaju nadležni organi te ugovorne stranke, a prijevoznik se treba strogo pridržavati uvjeta naznačenih u takvoj dozvoli.
Članak 16.
Kršenje odredbi ovog Ugovora
1. Nadležni organi ugovornih stranaka trebaju voditi brigu da prijevoznici poštuju odredbe ovog Ugovora, te će u tom smislu razmjenjivati podatke o počinjenim prekršajima i o predloženim sankcijama.
2. Uz ostale sankcije predviđene nacionalnim zakonima i propisima ugovornih stranaka, ugovorne stranke mogu između ostalog predložiti i sljedeće mjere:
- opomena,
- privremeno ili trajno, djelomično ili potpuno oduzimanje prava obavljanja prijevozničkih usluga navedenih u Članku 2. ovog Ugovora na teritoriju ugovorne stranke koja tu mjern predlaže.
3. Nadležni organ one ugovorne stranke koji je primijenio sankcije kao što je navedeno u stavku 2. ovog Članka, izvijestit će nadležni organ druge ugovorne stranke, koja ih je predložila.
Članak 17.
Pristojbe
Sljedeće se odredbe primjenjuju ukoliko drugaćije nije određeno zakonom Europske unije:
1. Vozila registrirana na teritoriju jedne ugovorne stranke koja privremeno ulaze na teritorij druge ugovorne stranke radi obavljanja usluga prijevoza koje su predmet ovog Ugovora, izuzeta su, na temelju reciprociteta, plaćanja cestovnih prometnih poreza i naknada.
2. Međutim, to se izuzeće ne odnosi na plaćanje cestarina, mostarina i drugih slićnih davanja, koja će se uvijek zahtijevati na ne-diskriminacijskom principu.
3. Isto tako, sljedeće carinske odredbe će se primjenjivati za vozila spomenuta u prethodnim stavcima:
a) Vozila se izuzimaju od plaćanja svih carinskih pristojbi;
b) Carinske pristojbe i porezi neće se naplaćivati za gorivo koje se nalazi u standardno ugradenim spremnicima vozila;
c) Za rezervne dijelove koji se privremeno uvoze na teritorij druge ugovorne stranke radi popravka vozila neće se naplaćivati carinske pristojbe niti bilo koja druga davanja. Stari zamijenjeni rezervni dijelovi trebaju se ponovno izvesti ili uništiti.
Članak 18.
Nadležni organi i Mješovita komisija
1. Svaka ugovorna stranka imenovat će nadležni organ koji će biti zadužen za provođenje mjera iz ovog Ugovora na svom teritoriju, te za razmjenjivanje određenih informacija i statističkih podataka. Ugovorne stranke dužne su jedna drugoj dostaviti naziv i adresu nadležnih organa imenovanih radi obavljanja spomenutih zadataka.
2. Nadležni organi spomenuti u stavku 1. ovog Članka povremeno će razmjenjivati podatke o izdatim dozvolama i 0 obavljenim uslugama prijevoza.
Članak 19.
1. Ugovorne stranke će osnovati Mješovitu komisiju koja će biti odgovorna za primjereno provođenje odredbi ovog Ugovora.
2. Ta će se Komisija sastajati na zahtjev bilo koje ugovorne stranke i to svaki puta na teritoriju druge ugovorne stranke.
Članak 20.
Stupanje na snagu i trajanje Ugovora
1. Ugovorne stranke će se diplomatskim putem, razmjenom nota uzajamno obavijestiti o ispunjenju svih uvjeta iz nacionalnih zakonodavstava za stupanje na snagu ovog Ugovora.
2. Ovaj Ugovor stupa na snagu 30 dana od primitka posljednje note iz stavka 1. ovog Članka, a privremeno će se primjenjivati od dana potpisa.
3. Stupanjem na snagu ovog Ugovora, Sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i stvari sklopljen između SIV-a Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Vlade ~panjolske od 18. prosinca 1985. prestaje važiti u odnosima između Republike Hrvatske i Kraljevine ~panjolske na polju međunarodnog cestovnog prometa.
4. Ovaj Ugovor ostaje na snazi sve dok ga diplomatskim putem ne raskine jedna od ugovornih stranaka. U tom slučaju, Ugovor postaje ništavan i prestaje važiti šest mjeseci nakon što druga ugovorna stranka primi obavijest o raskidanju Ugovora.
Sačinjeno u tri originala, u Madridu, dana 28. lipnja 1994. na hrvatskom, španjolskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vrijedni.
U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.
Članak 3.
Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.
Članak 4.
Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Narodnim novinama - Međunarodni ugovori”.
Klasa:340-O1/94-O1/17
Urbroj : 5030114-94-1
Zagreb, 27. listopada
1994.
Potpredsjednik
mr. Borislav Škegro,
v.r.