ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na temelju članka 42. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 13. svibnja 1999. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE RUSKE FEDERACIJE O MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Ruske Federacije o međunarodnom cestovnom prometu, potpisan u Moskvi, 18. prosinca 1998. godine, u izvorniku na hrvatskom i ruskom jeziku.

Tekst Ugovora u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Ruske Federacije, u daljnjem tekstu: ugovorne stranke,

Želeći ispuniti uvjete iz Završnog dokumenta Europske konferencije o sigurnosti i suradnji potpisanog u Helsinkiju, 1. kolovoza 1975. godine, a naročito uvjete koji se odnose na razvoj prometa,

Želeći razviti, na načelu uzajamnosti, cestovni putnički i teretni prijevoz između dviju zemalja i promet u tranzitu preko njihovih teritorija, te želeći olakšati taj promet,

dogovorile su se o sljedećem:

U skladu s ovim Ugovorom, linijski i slobodni cestovni prijevoz putnika (uključujući i turiste) i stvari između dviju zemalja, te tranzit preko njihovih teritorija, obavljat će se na cestama otvorenim za međunarodni cestovni promet pomoću vozila za cestovni promet registriranih u Republici Hrvatskoj ili Ruskoj Federaciji.

1. Autobusni linijski prijevoz putnika organizirat će se na temelju dogovora između nadležnih tijela ugovornih stranaka.

2. Nadležna tijela ugovornih stranaka pravovremeno će jedno drugome dostaviti prijedloge za organiziranje prijevoza predviđenog u stavku 1. ovog članka. U tim prijedlozima trebaju biti sadržani podaci kao što su naziv prijevoznika, itinerer kojim će se obavljati prijevoz, red vožnje, tarife, stajališta na kojima će prijevoznik ukrcavati i iskrcavati putnike, razdoblje u kojem će se prijevoz obavljati te učestalost prijevoza.

3. Svako nadležno tijelo ugovorne stranke izdat će dozvolu za organiziranje linijskog prijevoza putnika koji se obavlja na njegovom teritoriju.

1. Osim u slučajevima naznačenim u članku 4. ovog Ugovora, za obavljanje slobodnog autobusnog putničkog prijevoza između dviju zemalja ili u tranzitu preko njihovih teritorija, trebaju se ishoditi odgovarajuće dozvole od nadležnih tijela ugovornih stranaka.

2. Nadležna tijela ugovornih stranaka izdavat će dozvole za izvršenje prijevoza na dijelu cestovnih pravaca koji prolaze kroz njihove teritorije.

3. Za svaki slobodni prijevoz putnika autobusom treba se izdati dozvolu kojom se stječe pravo na jedno putovanje u polasku i povratku, osim ako drukčije nije naznačno u dozvoli.

4. Nadležna tijela ugovornih stranaka jedno drugome svake će godine slati zajednički dogovoren broj obrazaca dozvola za slobodni prijevoz putnika. Ti obrasci trebaju biti ovjereni pečatom i potpisom nadležnog tijela koji je izdalo dozvolu.

5. Nadležna tijela ugovornih stranaka trebaju se međusobno dogovoriti o načinu razmjenjivanja obrazaca dozvola.

1. Dozvole ne trebaju ishoditi za obavljanje slobodnog autobusnog priejvoza putnika kada se ista grupa putnika prevozi istim autobusom tijekom čitavog putovanja:

a) ako je putovanje započelo i završava se na teritoriju ugovorne stranke gdje je autobus registriran,

b) ako putovanje počinje na teritoriju ugovorne stranke gdje je autobus registriran i završava na teritoriju druge ugovorne stranke, s tim da autobus treba prazan napustiti teritorij druge ugovorne stranke.

2. Dozvola nije potrebna kada se radi o zamjeni pokvarenog autobusa ispravnim autobusom.

3. Pri obavljanju prijevoza iz stavka 1. ovog članka vozač mora posjedovati ispunjen putni list s popisom putnika.

1. Osim u slučajevima naznačenim u članku 6. ovog Ugovora, prijevoz stvari između dviju zemalja ili u tranzitu preko njihovih teritorija obavljat će se pomoću teretnih vozila sa ili bez prikolica ili pomoću vučnih vozila, sa poluprikolicama na temelju dozvola koje izdaju nadležna tijela ugovornih stranaka.

2. Za svaki se prijevoz stvari treba izdati dozvola kojom se stječe pravo na obavljanje jednog putovanja u polasku i povratku, osim ako drugačije nije naznačeno u dozvoli.

3. Nadležni organi ugovornih stranaka jedni će drugima svake godine slati zajednički dogovoren broj obrazaca dozvola za prijevoz stvari. Ti obrasci trebaju biti ovjereni pečatom i potpisom nadležnog tijela koje je izdalo dozvolu.

4. Nadležna tijela ugovornih stranaka trebaju se međusobno dogovoriti o načinu razmjenjivanja obrazaca dozvola.

1. Dozvole spomenute u članku 5. ovog Ugovora ne trebaju se ishoditi za sljedeće vrste prijevoza:

a) eksponati, oprema i materijal za sajmove i izložbe,

b) vozila, životinje, te razna oprema i potrepštine za održavanje sportskih manifestacija,

c) kazališne kulise i oprema, muzički instrumenti, oprema i pribor za radijska, televizijska i filmska snimanja,

d) tijela ili pepeo umrlih osoba,

e) pošta,

f) oštećena cestovna vozila,

g) pokretnu imovinu pri preseljenju,

h) lijekova, medicinskih instrumenata i opreme, te drugih roba za pružanje pomoći u izvanrednim situacijama (u slučaju elementarnih nepogoda) i humanitarne pomoći.

Dozvole također nisu potrebne za prolaz vozila koja pružaju tehničku pomoć.

2. Izuzeci spomenuti u točkama (a), (b) i (c) stavka 1. ovog članka vrijede samo ako će se stvari vratiti u zemlju u kojoj je registrirano vozilo ili ako će se stvari prevoziti na teritorij neke treće države.

1. Kada dimenzije ili težina teretnog cestovnog vozila sa ili bez tereta prelaze standardne vrijednosti propisane na teritoriju druge ugovorne stranke, te kada se prevoze opasne materije, prijevoznik je dužan ishoditi posebnu dozvolu od nadležnih tijela druge ugovorne stranke.

2. Ukoliko je u dozvoli spomenutoj u stavku 1. ovog članka naveden pravac kretanja vozila, tada se prijevoz treba obaviti u skladu sa zadanim pravcem.

1. Usluge prijevoza u skladu s ovim Ugovorom smiju pružati samo prijevoznici koji su na temelju nacionalnih propisa ovlašteni za pružanje usluga međunarodnog prijevoza.

2. Vozila za cestovni prijevoz koja sudjeluju u međunarodnom prometu moraju imati registarske tablice i oznaku države.

1. Prijevoznici ne smiju prevoziti putnike ili stvari na relaciji između dvije točke na teritoriju druge ugovorne stranke.

2. Prijevoznici smiju obavljati usluge prijevoza s teritorija druge ugovorne stranke na teritorij neke treće države, te usluge prijevoza s teritorija neke treće države na teritorij druge ugovorne stranke ukoliko su prethodno ishodili posebne dozvole koje izdaju nadležna tijela druge ugovorne stranke.

Prevoženje stvari prema odredbama ovog Ugovora mora se obavljati na temelju teretnih listova, a obrasci tih listova moraju biti u skladu s opće prihvaćenim međunarodnim modelom.

1. Vozač autobusa ili teretnog vozila mora posjedovati domaću ili međunarodnu vozačku dozvolu za kategoriju vozila kojim upravlja te prometnu dozvolu za dotično vozilo.

2. Domaće ili međunarodne vozačke dozvole i prometne dozvole moraju biti u skladu s odredbama Međunarodne konvencije za cestovni promet.

3. Dozvole i ostali potrebni dokumenti u skladu s odredbama ovog Ugovora moraju se nalaziti u vozilu za koje su izdati i predočiti se na zahtjev nadležnih kontrolnih tijela.

Praktična pitanja u svezi s obavljanjem prijevoza putnika i stvari prema odredbama ovog Ugovora mogu se rješavati neposrednim dogovorom između organizacija i poduzeća ugovornih stranaka.

Sva plaćanja na temelju odredaba ovog Ugovora moraju se obavljati u skladu sa sporazumima o plaćanjima između ugovornih stranaka koji vrijede na dan plaćanja.

Prijevoz putnika i tereta koji obavlja prijevoznik jedne od ugovornih stranaka na teritoriju druge ugovorne stranke na temelju ovog Ugovora, oslobađa se od obveze plaćanja pristojbi vezanih za izdavanje dozvola.

Vozila kojima se obavlja prijevoz iz stavka 1. ovog članka oslobađaju se od obveze plaćanja pristojbi za korištenje cesta, osim pristojbi za korištenje autocesta i objekata s naplatom (mostova, tunela).

1. Prilikom obavljanja usluga prijevoza u skladu s ovim Ugovorom, ugovorne stranke neće naplaćivati carinske takse i pristojbe niti zahtijevati odobrenja za sljedeće stvari koje se unose na teritorij druge ugovorne stranke:

a) gorivo sadržano u spremnicima, ugrađenim na svim tipovima cestovnih vozila koji su tehnološki i konstrukcijski povezani sa sustavom za napajanje motora gorivom,

b) mazivo u količini koja je potrebna u toku obavljanja usluge prijevoza,

c) rezervni dijelovi i alati za popravljanje cestovnog vozila koje obavlja usluge međunarodnog prijevoza.

2. Neiskorišteni rezervni dijelovi trebaju se ponovno iznijeti iz države, a stari zamijenjeni rezervni dijelovi trebaju se uništiti, ili se s njima treba postupiti na način kako to propisuje ugovorna stranka na čiji teritorij su uneseni.

Usluge prijevoza putnika i stvari u skladu s ovim Ugovorom trebaju se obavljati uz obvezatno zaključivanje osiguranja od civilne odgovornosti vlasnika cestovnih vozila. Prijevoznici su dužni unaprijed osigurati svako cestovno vozilo koje obavlja takve usluge prijevoza.

Odredbe međunarodnih ugovora koje su potpisale obje ugovorne stranke primjenjivat će se u svezi s graničnim, carinskim i sanitarnim kontrolama dok će se nacionalni propisi svake ugovorne stranke primjenjivati pri rješavanju pitanja koja nisu regulirana navedenim ugovorima.

Prilikom obavljanja graničnih, carinskih i sanitarnih kontrola prvenstvo postupanja će se osigurati za teško bolesne pacijente, putnike koji putuju na redovnim autobusnim linijama, te za životinje i pokvarljivu robu.

Prijevoznici ugovornih stranaka dužni su poštivati prometne propise, te ostale zakone i propise države na čijem se teritoriju cestovno vozilo nalazi.

1. U slučaju kršenja odredbi ovog Ugovora, nadležna tijela države u kojoj je vozilo registrirano dužni su, bez obzira na propise koji važe na njihovom teritoriju, poduzeti neku od sljedećih mjera na zahtjev nadležnih tijela države u kojoj je prekršaj počinjen:

a) uputiti opomenu prijevozniku koji je počinio prekršaj,

b) uputiti opomenu prijevozniku koji je počinio prekršaj s napomenom da će mu se u slučaju ponovljenog prekršaja privremeno odbiti izdavanje budućih dozvola ili će mu dozvola biti poništena u skladu s točkom (c) ovog članka,

c) privremeno oduzeti ili poništiti dozvolu koju je prijevoznik dobio u skladu s Ugovorom.

2. Nadležna tijela druge ugovorne stranke bit će obaviještena o poduzetim mjerama.

U cilju provođenja odredbi ovog Ugovora, nadležna tijela ugovornih stranaka ostvarivat će izravne uzajamne kontakte, te će na zahtjev bilo koje ugovorne stranke održavati savjetovanja radi rješavanja pitanja koja se odnose na sustav dozvola za prijevoz putnika i stvari. Također će se razmjenjivati iskustva i informacije o korištenju već izdanih dozvola.

Sva pitanja koja nisu regulirana ovim Ugovorom ili međunarodnim sporazumima koje su potpisale obje ugovorne stranke rješavat će se u skladu s nacionalnim propisima ugovornih stranaka.

Ugovorne stranke putem pregovora i konzultacija rješavat će sva sporna pitanja u svezi s tumačenjem ili primjenom ovog Ugovora.

Ovaj Ugovor neće utjecati na prava i obveze ugovornih stranaka koja proizlaze iz drugih međunarodnih ugovora koje su one zaključile.

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu trideset dana nakon što ugovorne stranke izvijeste jedna drugu, diplomatskim putem, da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni nacionalnim zakonodavstvom za stupanje na snagu ovog Ugovora.

2. Ovaj Ugovor sklopljen je na neodređeno vrijeme i ostaje na snazi do isteka roka od devedeset dana od dana kada jedna od ugovornih stranaka diplomatskim putem izvijesti drugu o svojoj namjeri otkaza Ugovora.

3. Danom stupanja na snagu ovog Ugovora, prestaje važiti u odnosima između Republike Hrvatske i Ruske Federacije Sporazum između vlada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika o međunarodnom cestovnom prometu, potpisan u Moskvi 18. lipnja 1970. godine.

Ovaj Ugovor sastavljen je u dva istovjetna primjerka u Moskvi 18. prosinca 1998. godine, svaki na hrvatskom i ruskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

ZA VLADU REPUBLIKE

  HRVATSKE

dr. Mate Granić, v.r.,  

potpredsjednik Vlade Republike

Hrvatske i ministar vanjskih poslova

ZA VLADU RUSKE
     FEDERACIJE

Franko Sergej Ottovič, v. r.,

ministar transporta Ruske

Federacije

Sljedeći je dogovor postignut glede primjene Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Ruske Federacije o međunarodnom cestovnom prometu, koji je potpisan u Moskvi 18. prosinca 1998. godine:

1. U smislu gore spomenutog Ugovora, nadležna tijela su:

a) za hrvatsku stranu:

Ministarstvo pomorstva, prometa i veza

b) za rusku stranu:

Ministarstvo prometa Ruske Federacije;

u odnosu na članak 7. Ugovora - također i Federalna cestovna služba Rusije i Ministarstvo unutarnjih poslova Ruske Federacije;

u odnosu na točku 3. članka 11. Ugovora - također i Ministarstvo unutarnjih poslova Ruske Federacije.

2. Sljedeće se definicije primjenjuju u gore spomenutom Ugovoru:

2.1. Izraz »cestovno vozilo«

- kada se radi o prijevozu stvari, označava teretno vozilo, teretno vozilo s prikolicom, cestovno vučno vozilo ili cestovno vučno vozilo s poluprikolicom,

- kada se radi o prijevozu putnika, označava autobus, tj. cestovno vozilo namijenjeno za prijevoz putnika koje ima najmanje osam sjedišta ne računajući sjedište za vozača, te koje uz to ima i prikolicu za prtljagu.

2.2. Izraz »linijski prijevoz« označava prijevoz koji se obavlja pomoću cestovnih vozila ugovornih stranaka i to prema unaprijed dogovorenom redu vožnje i itinereru, sa naznakom mjesta polaska i odredišta, te svih usputnih stajališta.

2.3. Izaz »slobodni prijevoz« označava sve ostale vrste prijevoza.

3. Svaka dozvola spomenuta u člancima 3. i 5. ovog Ugovora koja se odnosi na bilateralni i tranzitni prijevoz vrijedi, bez izuzetka, za putovanje u polasku i za putovanje u povratku.

Dozvole spomenute u članku 5. ovog Ugovora ne oslobađaju prijevoznike i vlasnike stvari od obveze ishođenja carinskih odobrenja koja su potrebna u skladu s nacionalnim propisima svake zemlje koji se odnose na stvari, a također i na stvari u tranzitu.

4. U svezi sa stavkom 2. članka 8. Ugovora, prikolice i poluprikolice mogu imati registarske tablice i oznake drugih zemalja, s tim da teretna vozila ili cestovna vučna vozila trebaju imati registarske tablice i oznake Republike Hrvatske i Ruske Federacije.

5. Obje će ugovorne stranke olakšati pravovremeno izdavanje viza za vozače cestovnih vozila koji obavljaju usluge prijevoza u skladu sa Ugovorom, a također i za članove posade tih vozila.

6. Odredba iz članka 15. stavka 1. pod a) Ugovora odnosi se samo na gorivo sadržano u originalnim spremnicima koji su ugrađeni na motornim vozilima i cestovnim vučnim vozilima, te na gorivo sadržano u spremnicima ugrađenim na prikolicama i poluprikolicama radi opskrbe rashladnih sustava hladnjača.

7. U člancima 17. i 18. Ugovora izraz »sanitarna kontrola« označava zdravstvenu, veterinarsku i fitološku kontrolu.

Ovaj Protokol, potpisan u Moskvi 18. prosinca 1998. godine, predstavlja sastavni dio Ugovora, a sastavljen je u dva istovjetna primjerka svaki na hrvatskom i ruskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

ZA VLADU RUSKE FEDERACIJE

dr. Mate Granić, v. r.

potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar vanjskih poslova

ZA VLADU REPUBLIKE HRVATSKE

Franko Sergej Ottovič, v. r.

ministar transporta Ruske

Federacije

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.

Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama.«

Na dan donošenja ove Uredbe međunarodni ugovor iz članka 1. ove Uredbe nije na snazi, te će se podaci o njegovu stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, nakon njegova stupanja na snagu.

Klasa: 340-01/92-05/14
Urbroj: 5030114-99-1
Zagreb, 13. svibnja 1999.