55
Na
temelju članka 30. stavka 1. Zakona o
sklapanju i izvršavanju međunarodnih
ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici
održanoj 21. ožujka 2002. godine donijela
Članak
1.
Objavljuje
se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Slovačke Republike o
unutarnjoj plovidbi, potpisan u Kopenhagenu 28.
svibnja 1998. godine, u izvorniku na hrvatskom i slovačkom
jeziku.
Članak
2.
Tekst
Ugovora iz članka 1. ove Uredbe u izvorniku na hrvatskom jeziku
glasi:
UGOVOR
IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE SLOVAČKE REPUBLIKE O UNUTARNJOJ
PLOVIDBI
Vlada
Republike Hrvatske i Vlada Slovačke Republike (u
daljnjem tekstu: »Ugovorne stranke«),
uvažavajući Završni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji
u Europi, posebno njegove odredbe o razvoju
prometa,
potvrđujući,
da će prava i obveze koje za ugovorne stranke proizlaze iz važećih
multilateralnih međunarodnih ugovora biti poštovana,
vođene
željom riješiti prijevoz osoba i stvari u okviru
unutarnje plovidbe na vodnim putovima država ugovornih
stranaka i dalje razvijati unutarnju
plovidbu u obje države, dogovorile su se o sljedećem:
Članak
1.
U
smislu ovog Ugovora razumije se:
a)
»brodovi ugovornih stranaka« su trgovački brodovi sa ili bez vlastitog
pogona, registrirani na području jedne od ugovornih stranaka u skladu s
njezinim nacionalnim zakonodavstvom sposobni za plovidbu u
granicama područja važenja ovog Ugovora korišteno od strane
organizatora prijevoza sa ciljem prijevoza stvari i/ili
osoba. Isto tako ovaj termin ne uključuje vojna
plovila,
b)
»organizatori plovidbe« su pravni subjekti koji su registrirani za
plovidbu, koji imaju stalno sjedište svojeg društva ili trajni boravak u
državi ugovorne stranke,
c)
»nadležna tijela« su Ministarstvo pomorstva, prometa i veza Republike
Hrvatske i Ministarstvo prometa, pošta i telekomunkacija Slovačke Republike ako
se međusobno ne obavijeste o drugim nadležnim uredima ili
mjestima,
d)
»luke« su morske ili luke na unutarnjim vodama i mjesta
utovara i istovara, službeno dozvoljena pretovarišta i
mjesta gdje se putnici u okviru brodskog prometa ukrcavaju i
iskrcavaju,
e)
»tranzitni prijevoz« je prijevoz kojim se brodovima države jedne ugovorne
stranke prevoze osobe i/ili stvari preko područja države druge ugovorne stranke
bez da se te osobe odnosno stvari primaju na brod ili ga
napuštaju,
f)
»međudržavni prijevoz« je prijevoz između luka država obiju ugovornih
stranaka njihovim brodovima kod kojeg se na brodove
ukrcavaju ili iskrcavaju osobe ili se u njih utovaruju ili
istovaruju stvari,
g)
»prijevoz trećom osobom« je prijevoz između država ugovornih stranaka koji
se ostvaruje brodovima treće države, pri čemu se na brodove ukrcavaju i iz broda
iskrcavaju osobe i/ili se u njih ukrcavaju ili iskrcavaju
stvari,
h)
»prijevoz za ili iz trećih država« je prijevoz brodovima države jedne
ugovorne stranke između luka države druge ugovorne stranke i treće države, pri
čemu se na brodove ukrcavaju ili se iz brodova iskrcavaju osobe i/ili se u
njih utovaruju ili iz njih istovaruju
stvari,
i)
»unutarnji prijevoz« je prijevoz brodovima države jedne
ugovorne stranke između dviju luka države druge ugovorne stranke pri čemu se na
brodove ukrcavaju ili se iz brodova iskrcavaju osobe i/ili se u
njih utovaruju ili se iz njih istovaruju
stvari, prijevoz je na području druge stranke započet i
završen.
Članak
2.
Brodovi
država obiju ugovornih stranaka ovlašteni su prevoziti osobe i stvari u
tranzitnom prijevozu preko područja države druge ugovorne
stranke.
Članak
3.
(1)
Brodovi država obiju ugovornih stranaka u međudržavnom prijevozu mogu
prevoziti osobe i stvari između luka država obiju ugovornih
stranaka.
(2)
U međudržavnom prijevozu organizatori prijevoza obiju ugovornih stranaka tijekom
godine sudjeluju u opsegu određenja udjela
natovarene-otpremljene robe u tonama na bazi
reciprociteta.
(3)
U slučaju da organizator prijevoza jedne ugovorne stranke ne može ostvariti
(obaviti) prijevoz svog dijela robe, tada je dužan ponuditi organizatoru
prijevoza druge ugovorne stranke da obavi taj prijevoz bez
njegovog obračunavanja u određeni
obim.
Članak
4.
Prijevoz
od strane treće stranke dopušta se samo u onim slučajevima koje dozvoli nadležno
tijelo.
Članak
5.
Prijevoz
za ili iz treće države dopušta se samo u onim slučajevima koje dogovore nadležna
tijela na prijedlog Mješovite komisije.
Članak
6.
Unutarnji
prijevoz (kabotaža) dozvoljen je samo na
temelju dozvole nadležnih tijela.
Članak
7.
Brodovi
države jedne ugovorne stranke mogu u svezi s prijevozom prema odredbama članaka
2. do 6. ploviti na unutarnjim vodnim putovima države druge
ugovorne stranke, kao i koristiti luke i službeno dozvoljena
istovarišta i priveze države druge ugovorne stranke.
Članak
8.
Plovidba
se obavlja u skladu s pravnim propisima države one ugovorne
stranke na čijim se unutarnjim vodnim putovima
obavlja u skladu s Konvencijom o režimu plovidbe na Dunavu,
a koji je potpisan u Beogradu 18. kolovoza 1948.
Ugovorne
stranke su se dogovorile:
a)
ukoliko isprave i uvjerenje koja se odnose na brod,
zapovjednika broda, posadu broda i stvari izdane na području države jedne
ugovorne stranke odgovaraju propisima koji vrijede na području države druge
ugovorne stranke, bit će uzajamno poštivani,
b)
brodovi mogu prevoziti opasne stvari samo ako posjeduju za odgovarajući vodni
put propisano važeće uvjerenje.
Članak
9.
Obje
ugovorne stranke će jednako postupati sa brodovima države jedne i druge ugovorne
stranke prilikom primjene prijevoznih prava, a
osobito:
a)
prilikom naplate plovidbenih i lučkih pristojbi,
b)
prilikom korištenja plovidbenih ustava, lučke opreme,
priveza i druge plovidbene opreme,
c)
prilikom obavljanja postupka nadležnih
tijela,
d)
prilikom opskrbljivanja pogonskim
sredstvima, mazivima, vodom i namirnicama,
e)
prilikom sakupljanja otpada i
onečišćenih voda sa brodova.
Članak
10.
Organi
ugovornih stranaka će jednako postupati sa brodovima država obiju ugovornih
stranaka, ako se radi o carinskoj kontroli zaliha hrane i brodskih zaliha koje
se prevoze na brodu. Isto vrijedi za pogonska sredstva i maziva određena za
potrošnju ili potrebu na brodovima.
Članak
11.
Organizatori
plovidbe ugovornih stranaka mogu u cilju
povećanja ekonomičnosti njihovih
aktivnosti sklapati međusobne sporazume o pogonskoj, tehničkoj i komercijalnoj
suradnji.
Članak
12.
(1)
Članovi posade brodova država obiju ugovornih stranaka kao i osoba koje putuju
na brodovima trebaju za prelazak državne granice imati putnu ispravu izdanu u
skladu s nacionalnim propisima i ukoliko je potrebno i dozvolu za
boravak.
(2)
Na osobnim i teretnim brodovima mogu skupa sa članovima posade putovati i
njihove supruge i njihova slobodna i
malodobna djeca ako imaju isprave navedene u stavku
1.
(3)
Članovi posade brodova država obiju ugovornih stranaka i osobe navedene pod
stavkom 2. moraju biti upisani u popisu posade.
Članak
13.
(1)
Brodovi država obiju ugovornih stranaka mogu biti vezani i mogu noćiti u lukama
i na plovnim putovima u skladu s nacionalnim propisima.
(2)
U slučaju havarije, nesreće, teškog
oboljenja osobe na brodu ili iz drugih
razloga koji onemogućuje nastavak plovidbe, mogu brodovi uploviti na bilo koje
odgovarajuće mjesto. U takvim slučajevima treba zapovjednik broda ili osoba koju
on ovlasti bez odgode izvijestiti najbliža tijela u skladu s nacionalnim
propisima.
(3)
U slučaju havarije, nesreće, teškog
oboljenja osobe na brodu ili iz drugih
razloga kao što su kretanja santa leda, a koji onemogućuju
nastavak plovidbe ili povratak, nadležno će tijelo pružiti pomoć ili će
omogućiti da se brodovima i osobama koje se zateknu u takvoj prilici,
pruža potreba pomoći za sve osobe prema međunarodnim
propisima.
Članak
14.
(1)
Za provedbu ovoga Ugovora osniva se Mješovita komisija. U Mješovitu komisiju se
imenuju nadležna tijela po tri člana. Na razgovore Mješovite komisije mogu se
pozvati stručnjaci. Mješovita komisija će odrediti dnevni
red. Mješovitoj komisiji predsjeda uvijek naizmjenično predstavnik
odgovarajućeg tijela.
(2)
Zadatak Mješovite komisije je naročito:
a)
statistički zabilježiti aktivnosti brodova država obiju
ugovornih stranaka koji prevoze osobe ili stvari,
b)
određivanje tranzitnih i plovidbenih vodnih
putova,
c)
određivanje morskih i riječnih luka,
d)
utvrđivanje minimalne vozarine,
e)
utvrđivanje obima učešća prijevoza,
f)
podnositi nadležnim tijelima prijedloge za ugovore o prijevozu od strane nekog
trećeg prema članku 4. i o prijevozu za ili iz treće države prema članku
5.
(3)
Nadležno tijelo će uzajamno potvrditi suglasnost sa prijedlozima Mješovite
komisije u roku četrnaest dana nakon zasjedanja
Mješovite komisije.
(4)
Ako se u Mješovitoj komisiji ne može postići dogovor sastat će se na prijedlog
jedne od ugovornih stranaka predstavnici nadležnih tijela u roku od četiri
tjedna za konzultacije.
(5)
Nadalje, zadatak Mješovite komisije je podnositi nadležnim
tijelima prijedloge za izmjene ili dopune ovoga Ugovora u svezi sa
promijenjenim uvjetima unutarnje
plovidbe i prijedloge o rješavanju svih
pitanja koja proizlaze iz provedbe ovoga
Ugovora.
Članak
15.
Nadležna
tijela će Mješovitoj komisiji na njezin zahtjev davati
osnove potrebne za ispunjavanje
njezinih zadataka prema članku 15. stavka.
2.
Članak
16.
Sportski
i rekreacijski brodovi države jedne ugovorne stranke mogu koristiti
unutarnje vodene putove druge ugovorene stranke s tim, da će
poštivati važeće propise te države.
Članak
17.
Sporovi
koji će nastati prilikom provedbe ovoga Ugovora će ugovorne stranke rješavati
direktnim razgovorima nadležnih tijela. Ako dogovor postane nemoguć
daljnji razgovori će se obaviti
diplomatskim putem.
Članak
18.
(1)
Ovaj ugovor će stupiti na snagu danom prijema zadnje pisane
obavijesti kojima se ugovorne stranke diplomatskim putem međusobno izviješćuju
da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni
unutarnjim pravnim propisima za stupanje
ugovora na snagu.
(2)
Ovaj Ugovor se sklapa na neodređeno vrijeme.
(3)
Svaka od ugovornih stranaka može Ugovor raskinuti pismenim putem.
Valjanost Ugovora će prestati nakon šest mjeseci od dana
kada je dostavljena obavijest o raskinuću druge ugovorne
stranke.
(4)
Ovaj Ugovor je sastavljen u Kopenhagenu dana 26.
svibnja 1998. u dva izvornika, svaki na hrvatskom i
slovačkom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako
vjerodostojna.
ZA
VLADU REPUBLIKE
ZA VLADU SLOVAČKE
HRVATSKE
REPUBLIKE
ministar
pomorstva,
ministar prometa, pošta i
prometa
i veza
telekomunikacija
Željko
Lužavec,
v. r.
Jan Jasovskeho, v. r.
Članak
3.
Provedba
ove Uredbe u djelokrugu je Ministarstva pomorstva, prometa i
veza.
Članak
4.
Ova
Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim
novinama«.
Na
dan donošenja ove Uredbe, međunarodni Ugovor iz članka 1.
ove Uredbe nije na snazi, te će se podaci o njegovu
stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30.
stavka 3. Zakona o sklapanju i
izvršavanju međunarodnih ugovora, nakon
njegova stupanja na
snagu.
Klasa:
342-01/02-02/03
Urbroj: 5030115-02-1
Zagreb, 21. ožujka
2002.
Predsjednik
Ivica Račan, v.
r.