Na temelju članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, br. 53/91 i 73/91), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 15. ožujka 1996. godine donijela
Članak 1.
Potvrđuje se Ugovor o međunarodnom cestovnom prijevozu, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bosne i Hercegovine, potpisan u Sarajevu, 14. ožujka 1996. godine, u izvorniku na hrvatskom i bosanskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:
Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ugovorne stranke), želeći pridonjeti razvitku prijevoza putnika i stvari između dviju država, kao i tranaita preko njihovih teritorija, uvažavajući europske liberalne procese koji potpomažu slobodno kretanje osoba i stvari, uz nastojanje maksimalnog promicanja zaštite okoliša i sigurnosti cestovnog prometa, na temelju uzajamnosti zaključuju ovaj Ugovor kojim su dogovorile:
I. PODRUČJE PRIMJENE
Članak l.
1. Prijevoznici ugovornih stranaka mogu, pod uvjetima propisanim ovim Ugovorom, obavljati međunarodni cestovni prijevoz:
- između teritorija ugovornih stranaka,
- za i iz trećih država,
- u tranzitu preko teritorija ugovornih stranaka.
2. Pravo iz stavka-1. ovog članka imaju prijevoznici ugovornih stranaka ovlašteni za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza, sa vozilima koja su registrirana na teritoriju one ugovorne stranke gdje imaju sjedište.
3. Ugovor se odnosi:
a) sa stajališta vrste prijevoza na međunarodni: - linijski prijevoz osoba
- slobodni prijevoz osoba: - naizmjenični
- povremeni
- prijevoz stvari:
- linijski
- slobodni
b) sa stajališta oblika djelatnosti prijevoza na međunarodni: - javni prijevoz, uključujući i prometovanje praznim vozilima
- prijevoz za vlastite potrebe, uključujući i prometovanje praznim vozilima.
II. ODREĐIVANJE POJMOVA
Članak 2.
U smislu ovog Ugovora razumijeva se:
l. Autobus je motorno vozilo koje je registrirano na teritoriju jedne od ugovornih stranaka i koje je prema vrsti izrade i opreme prikladan i predviđen za prijevoz više od devet osoba uključujući vozača.
2. Teretno vozilo je motorno vozilo registrirano na teritoriju jedne od ugovornih stranaka, a koje je namijenjeno za cestovni prijevoz stvari.
3. Javni prijevoz je prijevoz pristupačan svim korisnicima prijevoznih usluga pod jednakim uvjetima u cilju ostvarivanju dobiti ili bilo kakve druge gospodarske koristi.
4. Prijevoznik je pravna ili fizička osoba koja ima sjedište na teritoriju jedne od ugovomih stranaka i koja je ovlaštena za obavljanje prijevoza u međunarodnom cestovnom prometu u skladu sa propisima one ugovorne stranke gdje ima sjedište.
5. Prijevoz za vlastite potrebe razumijeva prijevoz stvari koje su vlasništvo pravne ili fizičke osobe, ili ih ona prodaje, kupuje; unajmljuje, iznajmljuje, proizvođi, prera8uje ili popravlja. Motorna vozila kojima se obavlja prijevoz moraju biti u vlasništvu prijevoznika za vlastite potrebe, a vozilima mogu upravljati isključivo djelatnici pravne ili fizičke osobe.
6. Linijski prijevoz osoba je prijevoz osoba autobusom na određenoj liniji, prema unaprijed utvrdenom i objavljenom itinereru, redu vožnje i tarifi.
7. Linijski prijevoz stvari je redoviti prijevoz stvari teretnim vozilom na određenoj prometnoj relaciji prema unaprijed utvrdenim i objavljenim redovima vožnje, mjestima utovaralistovara, naknadama i uvjetima prijevoza.
8. Naizmjenični prijevoz osoba je prijevoz kod kojeg se putnici, koji su unaprijed formirani u grupe, prevoze u više vožnji u odlasku i povratku sa istog polazišta do istog odredišta. Ovi su putnici državljani države u kojoj je vozilo registrirano. Svaka se gmpa putnika koja je zajedno putovala do odredišta u istom sastavu vraća nekom kasnijom vožnjom do polazišta. Prva povratna vožnja i zadnja vožnja do odredišta u nizu naizmjeničnih vožnji moraju biti vožnje bez putnika. Pod polazištem i odredištem razumijevaju se mjesto na kojem počinje putovanje i mjesto na kojem putovanje završava. Prva vožnja uvijek mora započeti na teritoriju ugovorne stranke u kojoj prijevoznik ima sjedište.
9. Povremeni prijevoz je prijevoz koji nema obilježija linijskog i naizmjeničnog prijevoza, a može se obavljati kao:
a) »kružna vožnja« koja počinje i završava na tećitoriju ugovorne stranke u kojoj prijevoznik ima sjedište i pri čemu se ista grupa putnika, na cijeloj relaciji prevozi istim autobusom, bez mogućnosti usputnog ukrcaja odnosno iskrcaja putnika.
b) vožnja kod koje se putnici ukrcavaju na teritoriju ugovorne stranke na kojoj prijevoznik ima sjedište, radi prijevoza do odredišta, a povratna vožnja je prazna.
c) sve ostale usluge povremenih vožnji.
10. Tranzitni prijevoz je prijevoz koji počinje na teritoriju jedne ugovorne stranke, nastavlja se preko teritorija druge ugovorne stranke bez obavljanja utovara, istovara odnosno ukrcaja i iskrcaja, te završava na teritoriju neke treće države i obratno.
11. Kabotaža je prijevoz osoba ili stvari između dva mjesta na teritoriju druge ugovorne stranke.
III. PRIJEVOZ OSOBA
III.1. Linijski prijevoz
Članak 3.
1. Linijski prijevoz osoba obavlja se na temelju dozvola koje izdaju nadležna tijela ugovornih stranaka. Dozvola se izdaje u uzajamnoj suglasnosti, u skladu sa zakonodavstvom svake pojedine ugovorne stranke i to svaka za dio relacije na svom teritoriju.
2. Za izmjene voznih redova, itinerera, cjenika i uvjeta potrebna je prethodna suglasnost nadležnih tijela obiju ugovornih stranaka. Isto vrijedi i za ukidanje ili privremenu obustavu linije.
3. Zahtjev za uvođenje linijskog prijevoza i zahtjev prema stavku 2. ovog članka podnose se nadležnom tijelu ugovorne stranke na čijem teritoriju prijevoznik ima sjedište.
Zahtjev se podnosi u dva primjerka.
4. Zahtjev iz stavka 3. ovog članka mora sadržavati naročito sljedeće podatke:
- točan naziv prijevoznika koji podnosi zahtjev;
- zatraženo trajanje dozvole;
-- vremenski period u kojem će se linija održavati (sezonska, stalna);
- vozni red;
- itinerer linije (stajališta za ukrcaj i iskrcaj putnika /druga stajališta/ granični prijelazi);
- duljinu linije u kilometrima; odlazna vožnja ! povratna vožnja;
- vremena upravljanja i odmora vozača;
- naknade i uvjeti prijevoza (tarife).
Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora može utvrditi i druge podatke koje mora sadržavati zahtjev.
Članak 4.
1. Linijski prijevoz osoba odobren je i prijevoz se može obavljati nakon što nadležna tijela ugovornih stranaka uzajamno razmjene dozvole s traženim prilozima.
2. Nadležna tijela ugovornih stranaka mogu uvesti posebnu naknadu za izdavanje dozvola na prijedlog mješovite komisije iz članka 17. ovog ugovora.
Članak 5.
Prijevoznik može obavljati linijski prijevoz putnika po odobrenom redu vožnje i sa više autobusa, ukoliko ga obavlja sa svim autobusima na cijeloj relaciji za koju je red vožnje odobren.
111.2. Slobodni prijevoz
111.2.1. Naizmjenični prijevoz
Članak 6.
1. Naizmjenični prijevoz osoba, obavljat će se na temelju dozvole nadležnog tijela druge ugovorne stranke.
2. Zahtjev za izdavanje dozvole za prijevoz osoba iz stavka 1. ovog članka, prijevoznici podnose nadležnom tijelu ugovorne stranke u kojoj imaju sjedište. Zahtjev se podnosi najmanje 30 dana prije uspostavljanja prijevoza.
3. Zahtjev za dozvolu za naizmjenični prijevoz prema stavku l. ovog članka mora, osim podataka o prijevozniku i vozilima, sadržavati datume putovanja, broj vožnji te podatke o mjestu i hotelima ili drugim objektima u kojima trebaju putnici biti smješteni za vrijeme boravka, te podatke o trajanju boravka.
Članak 7.
1. Pri obavljanju naizmjeničnog prijevoza, u autobusu se mora nalaziti putni list s popisom putnika, koji kod ulaska na teritorij druge ugovorne stranke trebaju žigom ovjeriti carinski službenici te ugovorne stranke.
2. Oblik i sadržaj putnog lista iz stavka l. ovog članka predložit će Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora.
3. Kod naizmjeničnih vožnji nije dozvoljeno usputno ukrcavati ili iskrcavati putnike.
III.2.2. Povremeni prijevoz
Članak 8.
1. Za povremeni prijevoz, potrebno je imati dozvolu one ugovorne stranke na čijem se teritoriju obavlja prijevoz osoba, ukoliko člankom 10. nije drugačije određeno.
2. Dozvole se izdaju kao jednokratne dozvole i služit će samo radi evidencije. Jednokratna dozvola vrijedi za jednu vožnju do odredišta i natrag do polazišta. Ona vrijedi samo tijekom kontigentnog roka i neposredno za slijedeći mjesec, osim ukoliko Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora ne odredi drugačije.
3. Dozvole iz stavka l. ovog članka izdavat će se u količini koje traži svaka ugovorna stranka.
4. Ugovorne stranke su dogovorile da će se povremer.i prijevoz osoba u 1996. godini obavljati bez dozvola.
5. Vrstu dozvola za prijevoz iz stavka 1. ovog članka predložit će Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora.
6. Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora može za određeno vrijeme dozvoliti obavljanja prijevoza bez dozvola.
Članak 9.
1. Osim dozvole iz članka 8. ili dokaza iz članka 10. stavka 2. prilikom svakog prijevoza u smislu članka 1. ovog Ugovora prijevoznik treba kod sebe imati i putni list, te isti predočiti na zahtjev kontrolnih službi.
2. Oblik i sadržaj putnog lista predložit će Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora.
Članak 10.
1. Povremeni prijevoz može se obavljati bez dozvole, ukoliko autobus kojim se obavlja prijevoz odgovara visokom stupnju tehnike glede ispusta plinova i buke i tehničkih sigurnosnih standarda.
2. Prilikom obavljanja prijevoza, za koji nije potrebna - dozvola, u autobusu se mora nalaziti putni list i odgovarajući dokaz (tehničko izvješće za autobuse) glede ispunjavanja tehničkih uvjeta.
3. Tehničko izvješće u smislu stavka 1. predložiti će Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora.
IV. PRIJEVOZ STVARI
Članak 11.
1. Za prijevoz stvari prijevoznik treba imati dozvolu one ugovorne stranke na čijem se teritoriju obavlja prijevoz.
2. Dozvola je potrebna za svako teretno motorno vozilo i za svako vučno vozilo. Ova dozvola vrijedi ujedno i za svako priključno vozilo neovisno o zemlji njegove registracije.
3. Dozvole iz stavka 1. ovog članka izdavat će se u količini koje traži svaka ugovorna stranka.
4. Ugovorne stranke su dogovorile da će se prijevoz stvari u 1996. godini obavljati bez dozvola.
5. Vrstu dozvola za prijevoz iz stavka l. ovog članka predložit će Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora.
6. Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora može za pojedine vrste prijevoza i za određeno vrijeme predložiti prijevoz bez dozvola.
7. Za prijevoz stvari iz ovog Ugovora potrebni su otpremni dokumenti, čiji oblik mora odgovarati međunarodno uobičajenom uzorku.
IV l. Prijevoz za koji nije potrebna dozvola
Članak 12.
1. Dozvola nije potrebna, uključujući i s tim povezane prazne vožnje, za:
a) prijevoz stvari teretnim vozilima, čija najveća dopuštena masa, uključujući i najveću dopuštenu masu prikolice, ne prelazi 6 t, ili čija dozvoljena nosivost, uključujući nosivost prikolice, ne prelazi 3,5 t;
b) povremeni prijevoz stvari do i od zračne luke i kod preusmjeravanja letova, u slučaju havarije i drugih nezgoda zrakoplova;
c) prijevoz oštećenih vozila ili vozila koja se moraju popraviti kao i vožnja popravljenog vozila;
d) prazne vožnje teretnih vozila poslanih da zamjene vozilo koje se pokvarilo u drugoj državi kao i povratne vožnje nakon popravka vozila koje je bilo pokvareno;
e) prijevoz rezervnih dijelova za brodove i zrakoplove;
f) prijevoz lijekova, medicinskih uređaja i opreme, te drugih stvari namijenjenih za pružanje humanitarne pomoći;
g) prijevoz u nekomercijalne svrhe predmeta, opreme i životinja za potrebe kazališnih, glazbenih, filmskih, športskih i cirkuskih priredaba, sajmova ili festivala, kao i onih namijenjenih za radijska, filmska ili televizijska snimanja.
h) prijevoz posmrtnih ostataka;
i) prijevoz poštanskih pošiljaka;
j) prijevoz pčela i riblje mladi;
k) prijevoz cvijeća, ukrasnog bilja i biljnih sadnica.
2. Za prijevoz iz stavka 1. ovog članka posada vozila mora imati isprave i drugu dokumentaciju iz kojih se može nesumnjivo utvrditi da se radi o prijevozu iz tog stavka.
IV.2. Linijski prijevoz stvari
Članak 13.
1. Linijski prijevoz stvari obavlja se na osnovu posebne dozvole.
2. Prijevoznik podnosi zahtjev za odobrenje linije i izdavanje dozvole nadležnom tijelu ugovorne stranke na čijem teritoriju ima sjedište.
3. Način i uvjete linijskog prijevoza stvari predložit će Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora.
IV.3. Izvanredni vangabaritni prijevozi
Članak 14.
Svaka ugovorna stranka zadržava pravo, uz redovne, zahtjevati i posebne dozvole za obavljanje prijevoza na njezinom teritoriju vozilima koja u pogledu najveće dopuštene mase, dimenzije vozila odnosno osovinskog opterećenja s teretom ili bez njega, prelaze granične vrijednosti koje su dozvoljene na teritoriju te ugovorne stranke.
IV.4. Stvari, osobito prikladne za prijevoz drugim prijevoznim sredstvima
Članak 15.
1. Ugovorne stranke će, uzimajući u obzir proizvodne potrebe gospodarskih subjekata, ispitati na osnovu kojih bi se pretpostavki prijevoz određenih stvari mogao u potpunosti ili djelomično preusmjeriti sa cestovnog na željeznički ili vodeni prijevoz.
2. Osim preusmjeravanja prijevoza na ekološki čistije vidove prijevoza ugovorne stranke će posebnu pažnju posvetiti uvodenju organizacije i tehnologije kombiniranog prijevoza.
V. MJERE ZA SMANJENJE ZADRŽAVANJA NA GRANICI
Članak 16.
1. Ugovorne stranke su suglasne da se uz poštivanje nacionalnih sigurnosnih mjera kod prelaska granice, radi postizanja kvalitativno visokovrijednih prijevozničkih ponuda, vrijeme zadržavanja na granici kod prijevoza osoba i stvari mora svesti na najmanje moguće potrebno vrijeme. Ugovorne stranke u tu svrhu dogovaraju da će djelovati u tom pravcu, da se administrativni, tehnički, poslovni i organizacijski tijekovi obavljaju u optimalnom vremenu, tako što će međusobno koordinirati i usaglašavati specijalizaciju i organizaciju graničnih terminala, a osobito da se u kombiniranom prijevozu otpravljanje sa granice prebaci na terminale.
2. U svezi odredivanja broja, mjesta i vrste graničnih terminala te konkretizacije mjera koje se odnose na stavak 1. ovog članka, pobliže pojedinosti predložit će Mješovita komisija iz. članka 17. ovog Ugovora.
VI. MJEŠOVITA KOMISIJA
Članak 17.
1. Ugovorne stranke osnivaju Mješovitu komisiju za provođenje ovog Ugovora.
2. Mješovita komisija sastaje se po mogućnosti jedanput godišnje ili na zahtjev jedne od ugovornih stranaka. Zaključak donosi sporazumno i nadležnim tijelima predlaže odluke za provođenje ovog Ugovora.
3. Mješovita komisija može, ako obraduje pitanja koja se odnose na druga upravna područja, pozvati predstavnike iz za to nadležnih tijela, te predstavnike prijevoznika.
VII. OPĆE ODREDBE
VII.1. Dozvole
Članak 18.
1. Dozvola vrijedi isključivo za prijevoznika na čije ime glasi.
2. Nadležno tijelo jedne ugovorne stranke dostavljaju dozvole nadležnom tijelu druge ugovorne stranke, koji ispunjene dozvole izdaju prijevoznicima koji ispunjavaju uvjete iz ovog Ugovora.
3. Pri obavljanju međunarodnog prijevoza u vozilu se treba nalaziti ispunjen original dozvole, koji je prijevoznik dužan predočiti na zahtjev kontrolnih službi.
4. Vrste, oblik, sadržaj, rok važenja, jezik na kojem se dozvole izdaju kao i uvjete korištenja dozvola predložit će Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora.
VII. 2. Zabrana kabotaže
Članak 19.
1. Prijevoznicima jedne ugovorne stranke nije dozvoljeno obavljati unutarnji prijevoz putnika ili stvari na području druge ugovorne stranke (kabotaža).
2. Prijevoz iz stavka 1. ovog članka može se, iznimno, dozvoliti prijevoznicima jedne ugovorne stranke samo ako prethodno dobiju dozvolu od nadležnog tijela druge ugovorne stranke.
3. Zahtjev za dobivanje dozvole iz stavka 2. ovog članka podnosi se u skladu sa zakonodavstvom one ugovorne stranke koja izdaje dozvolu.
Vll.3. Vozila koja čuvaju okoliš
Članak 20.
U skladu s postavljenim ciljevima zaštite pučanstva i okoliša treba poticati uporabu autobusa i teretnih vozila koja su s tehničkog stajališta primjerenija glede sigurnosti u prometu i čuvanja okoliša. Mješovita komisija će izraditi prijedloge mjera za promicanje korištenja takvih vozila.
VIl.4. Naknada za korištenje cesta
Članak 21.
1. Prijevoznici ugovornih stranaka plaćaju za prijevoz što ga obavljaju na teritoriju druge ugovorne stranke naknadu za korištenje cesta, osim kada se radi o linijskom prijevozu putnika.
2. Visinu kao i mogućnost oslobadanja plaćanja naknada iz stavka 1. ovog članka predložit će Mješovita komisija iz članka 17. ovog Ugovora.
VII. 5. Oslobađanje od carinskih pristojbi
Članak 22.
1. Pri obavljanju prijevoza na temelju ovog Ugovora vozno osoblje prijevoznika može privremeno uvesti, uz oslobadanje od carinskih pristojbi i ulaznih taksi, razumnu količinu predmeta za osobnu upotrebu i putne zalihe prehrambenih namirnica, manju količinu duhana, cigara i cigaseta za osobnu upotrebu, za normalne potrebe putovanja i to proporcionalno trajanju njihova boravka na teritoriju druge ugovorne stranke, uz poštivanje važećih carinskih propisa.
2. Oslobo8eni su carinskih pristojbi i ulaznih taksi, bez zabrane i restrikcija, pogonska goriva u normalnim rezervoarima vozila, s tim da pod normalnim rezervoarom se podrazumijeva rezervoar kojim je vozilo opremio proizvodač za dotični tip vozila:
3. Rezervni dijelovi namijenjeni popravku vozila koje se nalazi na teritoriju druge ugovorne stranke, a koje obavlja neki od prijevoza predviđenih ovim Ugovorom, oslobodeni su carinskih .pristojbi i ulaznih taksa bez zabrana i restrikcija, uz poštivanje carinskih formalnosti predviđenih propisima ugovornih stranaka. Za zamjenjene dijelove koji nisu reeksportirani naplaćuju se carinske pristojbe kao i ulazne takse, osim ako sukladno zakonskim odredbama ugovorne stranke na čijem teritoriju se vozilo nalazi, ovi dijelovi predstavljaju poklon ovoj državi ili se unište o trošku zainteresiranih, uz nazočnost carinskih organa.
VII. 6. Odredbe o sankcijama
Članak 23.
1. Prijevoznici, kao i njihovo osoblje, obvezni su tijekom vožnje na teritoriju druge ugovorne stranke pridržavati se propisa,
osobito prometnih propisa koji su na snazi na teritoriju dmge ugovorne stranke.
2. U slučaju teških i ponovljenih prekršaja nekog prijevoznika i njegovog osoblja, nadležna tijela države u kojoj je prekršaj izvršen, mogu poduzeti sljedeće mjere:
a) opomenuti odgovomog prijevoznika zbog nepoštivanja važećih propisa;
b) privremeno isključiti vozilo iz međunarodnog cestovnog prometa na temelju ovog Ugovora;
c) obustaviti izdavanje dozvola odgovornom prijevozniku ili oduzeti već dodijeljene dozvole za razdoblje, na koje je nadležno tijelo druge ugovorne stranke isključio tog prijevoznika iz prometa.
3. U slučaju oduzimanja dozvole u linijskom prijevozu, prijevoz obavlja kooperant na liniji do uključivanja novog prijevoznika, ali ne duže od 60 dana.
4. Ugovorne stranke su suglasne da neće izdavati dozvole onim prijevoznicima; koji su više puta prekršili odredbe ovog Ugovora.
5. Nadležni organi obiju ugovornih stranaka obavještavat će se međusobno o svakom prekršaju ovog Ugovora i o svakoj mjeri glede stavka 2. ovog članka.
VII. 7. Primjena nacionalnog zakonodavstva i nadležna tijela
Članak 24.
Zakonodavstvo svake ugovorne stranke primjenjuje se na sva pitanja koja nisu regulirana ovim Ugovorom.
Članak 25.
Nadležno tijelo ugovorne stranke sa hrvatske strane je Ministarstvo pomorstva; prometa i veza Republike Hrvatske, a sa bosansko-hercegovačke strane Ministarstvo vanjske trgovine i međunarodnih komunikacija Republike Bosne i Hercegovine.
VIII. POSEBNE ODREDBE
Članak 26.
Pitanje provoza preko teritorija Republike Bosne i Hercegovine kroz općinu Neum i provoza preko teritorija Republike Hrvatske između luke Ploče i granice Republike Bosne i Hercegovine predmet su posebnih ugovora.
IX. STUPANJE NA SNAGU I TRAJANJE UGOVORA
Članak 27.
1. Ovaj Ugovor stupa na snagu 30 dana nakon primitka zadnje obavijesti diplomatskim putem kojom se stranke uzajamno obavještavaju da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni nacionalnim zakonodavstvom za stupanje na snagu ovog Ugovora, a privremeno će se primjenjivati od dana njegovog potpisivanja.
2. Ovaj Ugovor ostaje na snazi godinu dana od dana njegovog stupanja na snagu, nakon čega će prešutno ostati na snazi u slijedećem jednogodišnjem razdoblju, osim ako ga jedna od ugovornih stranaka ne otkaže diplomatskim putem najkasnije šest mjeseci prije isteka prvog ili bilo kojeg slijedećeg jednogodišnjeg razdoblja.
Sačinjeno u Sarajevu, dana 14. ožujka 1996. godine, u dva izvornika na hrvatskom i bosanskom jeziku, od čega su oba teksta ~ednako vjerodostojna.
U potvrdu navedenoga opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.
Članak 3.
Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.
Članak 4.
Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama - Međunarodni ugovori.«
Klasa: 340-O1/92-OS/04
Urbroj: 50301 I4-96-1
Zagreb, 15. ožujka 1996.
Predsjednik
mr. Zlatko Mateša, v. r.