VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 32. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (“Narodne novine”, br. 53/91 i 73/91), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 8. veljače 1995. godine donijela

UREDBU

O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PRIJEVOZU STVARI, IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE FRANCUSKE REPUBLIKE

Potvrđuje se Sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu stvari, između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Francuske Republike, potpisan u Zagrebu, 24. listopada 1994. godine, u izvorniku na hrvatskom i francuskom jeziku.

Tekst Sporazuma na hrvatskom jeziku glasi:

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE I VLADA FRANCUSKE REPUBLIKE

u daljnjem tekstu ugovorne stranke, u cilju poboljšanja cestovnog prijevoza stvari između dviju država, kao i tranzita preko njihovih teritorija, dogovorile su sljedeće:

Odredbe iz ovog Sporazuma odnose se na međunarodni prijevoz stvari, tj. na prijevoze za druge osobe i za vlastite potrebe, kojima je polazište ili odredište jedna od država potpisnica Sporazuma, te koji se vrše pomoću vozila registriranih u drugoj državi potpisnici Sporazuma, isto kao i na tranzitni prijevoz preko teritorija jedne države potpisnice pomoću motornog vozila registriranog u drugoj državi potpisnici.

U smislu ovog Sporazuma, izrazom "prijevoznik" obuhvaćen je svaki prijevoznik ovlašten za obavljanje međunarodnog prijevoza u skladu s propisima koji su na snazi u svakoj od država potpisnica ovog Sporazuma.

Prijevoznici jedne ugovorne stranke nemaju pravo obavljati usluge unutarnjeg prijevoza na teritoriju druge ugovorne stranke.

Uz rezervu primjene odredaba članka 6., prijevoz stvari iz članka 1. ovog Sporazuma, kao i promet praznih vozila, može se obavljati jedino temeljem prethodno ispostavIjene dozvole.

Prijevoznici jedne od dviju država mogu obavljati, na temelju dozvola iz članaka 5., 7., 8. i 9. ovog Sporazuma, usluge prijevoza između teritorija druge države i neke treće države, pod uvjetom da se takav prijevoz obavlja u tranzitu preko zemlje u kojoj je vozilo registrirano.

Međutim, takvi se prijevozi mogu obavljati i bez tranzita preko zemlje u kojoj je vozilo registrirano na temelju posebnih dozvola reguliranih kontingentom.

1. Dozvole za obavljanje prijevoza prijevoznicima izdaju nadležna tijela države u kojoj su registrirana vozila pomoću kojih se prijevozi obavljaju, a kada je to potrebno, takve se dozvole izdaju u okviru kontingenata koji se određuju svake godine na temelju zajedničkog sporazuma ugovornih stranaka, bilo razmjenom pisama ili putem Mješovite komisije spomenute u članku 17. ovog Sporazuma.

2. S tim u svezi, nadležna će tijela dviju država razmijeniti potrebne dozvole.

Sljedeće vrste prijevoza oslobodene su od obaveze ishodenja dozvola naznačenih u članku 3. ovog Sporazuma.

a) Prijevozi humanitarnog karaktera;

b) Prijevoz stvari pomoću motornih vozila čija ukupna težina u natovarenom stanju (uključujući težinu prikolice) ne prelazi šest tona ili čija dozvoljena nosivost (uključujući i prikolice) ne prelazi 3,5 tone;

c) Prijevoz predmeta i umjetničkih djela radi izlaganja na sajmovima, izložbama ili demonstracijama;

d) Povremeni prijevoz predmeta i opreme isključivo u svrhu reklamiranja ili informiranja;

e) Prijevoz radi preseljenja kada takav prijevoz obavljaju prijevoznici koji posjeduju specijalizirano osoblje i opremu;

f) Prijevoz opreme, pribora i životinja radi sudjelovanja na ili odlaska sa kazališnih, glazbenih, kinematografskih, športskih ili cirkuskih manifestacija, sajmova ili proštenja, kao i prijevoz radi radijskih, filmskih ili televizijskih snimanja;

g) Poštanski prijevoz;

h) Ulaz vozila za otklanjanje kvarova i tegljenje, kao i prijevoz oštećenih vozila;

i) Pogrebni prijevoz pomoću vozila posebno opremljenih za tu svrhu;

j) Prijevoz mrtvih životinja radi mesarske obrade;

k) Prijevoz pčela i mlađa;

l) Prijevoz živih životinja pomoću posebnih vozila;

m) Prijevoz dragocjenih stvari pomoću posebnih vozila.

U slućaju prometa praznog vozila nakon obavljanja prijevoza stvari oslobođenog prethodno spomenutih obveza ili prometa vozila prema mjestu utovara stvari takvog prijevoza, dozvola predviđena člankom 3. ovog Sporazuma nije potrebna, s tim da je korisnik dužan predočiti dokument koji dokazuje da je obavljeni ili predviđeni prijevoz oslobođen spomenutih obveza.

1. Predviđene su dvije vrste dozvola koje se izdaju u okviru kontingenta određenog za jednu kalendarsku godinu:

1. Vremenske dozvole koje vrijede za neograničen broj putovanja unutar jedne kalendarske godine;

2. Dozvole za pojedinačna putovanja koja vrijede za jedno ili više putovanja, te koje mogu važiti najviše tri mjeseca i mogu se jednom produžiti, ali rok njihovog važenja ne smije prelaziti 31. siječnja sljedeće godine.

2. Dobivanjem dozvole za obavljanje prijevoza, prijevoznik stječe pravo na prijevoz stvari u povratku.

Dozvole se tiskaju na jezicima obiju ugovornih stranaka primjenom obrazaca koje zajednički određuju njihova nadležna tijela.

1. Dozvole se izdaju na ime prijevoznika koji obavlja prijevoz i one su neustupljive.

2. Nadležna tijela besplatno izdaju dozvole predviđene ovim Sporazumom.

3. Prijevozne dozvole trebaju se nalaziti u vozilima i trebaju se predočiti na zahtjev ovlaštenih službenika.

4. U vozilima se uz dozvole treba nalaziti i tovarni list kojeg žigom ovjeravaju carinski organi pri ulasku i izlasku sa teritorija države za koju te dozvole vrijede.

Ukoliko težina ili dimenzije vozila ili tereta prelaze maksimalne vrijednosti dozvoljene na teritoriju druge ugovorne stranke, tada se u vozilu treba nalaziti posebna dozvola koju izdaje nadležno tijelo te ugovorne stranke.

1. Prijevoznici koji obavljaju usluge prijevoza predviđene u ovom Sporazumu dužni su plaćati poreze i pristojbe koje su zakonom propisane na teritoriju druge ugovorne stranke za prijevoze izvršene na tom teritoriju.

2. Međutim, obje ugovorne stranke mogu odrediti smanjenje ili oslobađanje od tih poreza i pristojbi putem Protokola koji se spominje u članku 18. ovog Sporazuma.

Članovi posade vozila mogu uvesti, bez plaćanja carinskih pristojbi i bez dozvole za uvoz, svoje osobne potrepštine i pribor za obavljanje svoga posla i to za cijelo vrijeme boravka u zemlji u koju te predmete uvoze. Oni mogu ponovno izvesti te predmete bez dozvole.

Rezervni dijelovi koji se privremeno uvoze radi popravljanja cestovnih vozila koja sudjeluju u međunarodnom prometu oslobođeni su od plaćanja carinskih pristojbi prilikom uvoza na teritorij jedne ili druge ugovorne stranke.

Međutim, ti predmeti podliježu nacionalnim propisima koji vrijede na teritoriju jedne ili druge ugovorne stranke. Zamijenjeni dijelovi trebaju se ponovno izvesti ili uništiti u prisustvu carinskih službenika.

Korisnici dozvola i njihovo osoblje trebaju poštivati na teritoriju ugovornih stranaka važeće zakonske propise koji se odnose na prijevoz, cestovni promet, carinu i policiju.

Unutarnji propisi svake ugovorne stranke primjenjuju se u svim slučajevima koji nisu regulirani ovim Sporazumom ili međunarodnim konvencijama koje priznaju ugovorne stranke.

Ne isključujući primjenu važećih zakonskih odredaba svake pojedine zemlje, u slučaju kršenja odredaba iz ovog Sporazuma na teritoriju jedne od ugovornih stranaka, nadležne vlasti zemlje u kojoj je vozilo registrirano, dužne su na zahtjev nadležnih vlasti druge ugovorne stranke, nakon konzultacije dopisom ili tijekom rada Mješovite komisije iz članka 17., primijeniti sljedeće kaznene mjere:

a) opomenu;

b) privremenu ili trajnu, djelomičnu ili potpunu zabranu prava obavljanja prijevoza iz Članka 1. ovog Sporazuma na teritoriju države u kojoj je prekršaj učinjen.

Vlasti koje primijene spomenute kaznene odredbe dužne su o tome izvijestiti nadležne vlasti koje su njihovu primjenu zatražile.

1. Predstavnici nadležnih tijela ugovornih stranaka sastajat će se u okviru Mješovite komisije, da bi osigurali primjereno provođenje ovog Sporazuma, da bi ga prilagodili novim prometnim zahtjevima, te da bi razmijenili sve potrebne statistićke ili druge podatke.

2. Komisija spomenuta u prethodnom Članku sastajat će se, na zahtjev jedne od ugovornih stranaka, naizmjenice na teritoriju svake od ugovornih stranaka.

1. Ugovorne stranke reguliraju način primjene ovog Sporazuma pomoću Protokola kojeg će ugovorne stranke potpisati u isto vrijeme kada i dotični Sporazum.

2. Mješovita komisija iz članka 17. ovog Sporazuma ovlaštena je da po potrebi mijenja Protokol iz točke 1. ovog članka.

Odredbe iz ovog Sporazuma primjenjivat će se a da se pritom ne narušavaju sadašnji ili budući propisi i obaveze koji proizlaze iz Rimskog sporazuma kojim je osnovana Europska ekonomska zajednica.

Danom stupanja na snagu ovog Sporazuma, odredbe Sporazuma sklopljenog 17. listopada 1964., između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Francuske Republike o međunarodnom cestovnom prijevozu, koje se odnose na međunarodni cestovni prijevoz robe, prestaju važiti u odnosima između Republike Hrvatske i Francuske Republike.

Ugovorne stranke će diplomatskim putem razmijeniti note kojima se izvješćuju da su ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni nacionalnim zakonodavstvima za stupanje na snagu ovog Sporazuma.

Ovaj Sporazum stupa na snagu 30 dana nakon primitka posljednje note iz stavka 2. ovog članka; Sporazum će se privremeno primjenjivati od dana njegovog potpisivanja.

Ovaj Sporazum se sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka ga ugovorna stranka može raskinuti, time da o raskidu diplomatskim putem izvijesti drugu ugovornu stranku najmanje šest mjeseci unaprijed.

Sačinjeno u Zagrebu, 24. listopada 1994. godine, u dva izvornika na hrvatskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako valjana.

U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali cvaj Sporazum.

Za izvršenje ove Uredbe nadležno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.

Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Narodnim novinama - Međunarodni ugovori".

Klasa: 340-O 1 /95-02/ 1
Urbroj : 5030114-95-1
Zagreb, 8. veljače 1995.