VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

15

Na teme­lju članka 30. stavka 1. Zakona o sklapa­nju i izvršava­nju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održa­noj 20. siječ­nja 2005. godine donijela

UREDBU

O OBJAVI UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE ČEŠKE REPUBLIKE O MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

Članak 1.

Objav­ljuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Češke Republike o međunarodnom cestovnom prometu, potpisan u Pragu 6. ožujka 2001. godine, u izvorniku na hrvat­skom i češkom jeziku.

Članak 2.

Tekst međunarodnog ugovora iz članka 1. ove Uredbe u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR

IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE ČEŠKE REPUBLIKE O MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

U že­lji za promica­njem obostrano korisnog razvoja trgovinskih i gospodarskih odnosa i za omogućava­njem i re­gulira­njem među­narod­nog cestovnog prijevoza putnika i stvari između i u tranzitu preko ­njihovih država, Vlada Republike Hrvatske i Vlada Češke Republike (u da­lj­njem tekstu: ugovorne stranke), složile su se o s­ljedećem:

Članak 1.

(1) Odredbe ovog Ugovora primje­njivat će se na među­narodni cestovni prijevoz putnika i stvari, između ugovornih stranaka i u tranzitu, koji će obav­ljati prijevoznici iz dviju ugovornih stranaka, ovlašteni za to prema nacionalnim propisima svake od država.

(2) Ovaj Ugovor ne utječe na prava i obveze svake od ugovornih stranaka koje proizlaze iz drugih ugovora o međunarodnom cestovnom prometu.

(3) Nadležna tijela za provedbu ovog Ugovora su:

– u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.

– u Češkoj Republici, Ministarstvo prometa i veza.

PRIJEVOZ PUTNIKA

Članak 2.

(1) U smislu ovog Ugovora, prijevoz putnika je prijevoz osoba i ­njihove prt­ljage autobusima za najamninu ili naplatu ili za vlastiti račun. On također uk­ljučuje i prazne vož­nje u svezi s takvim prijevozom.

(2) Izraz »autobus« označavat će svako cestovno motorno vozilo koje je svojom konstrukcijom i opremom pogodno i namije­njeno za prijevoz više od devet osoba uk­ljučujući i vozača.

Članak 3.

(1) Izraz »linijski autobusni prijevoz« označavat će prijevoz pri kojem se vož­nje izvode prema unaprijed dogovorenom itinereru, redu vož­nje i cjeniku, pri čemu se putnici uzimaju i ostav­ljaju na mjestu polaska i na odredištu, kao i na dogovorenim stajalištima duž puta. Izraz »posebni linijski autobusni prijevoz« označavat će linijski autobusni prijevoz dostupan samo određenim kate­gorijama putnika.

(2) Sav linijski autobusni prijevoz između ugovornih stranaka kao i u tranzitu preko ­njihovih teritorija odobrit će nadležna tijela ugovorenih stranaka na osnovi uzajamnog dogovora i prema odgovarajućim nacionalnim propisima. Nadležna tijela svake ugovorne stranke dodijelit će dozvolu za dio autobusne linije koji prolazi teritorijem te ugovorne stranke.

(3) Zahtjevi za dozvole podnose se nadležnim tijelima ugovorne stranke u kojoj je sjedište podnosite­lja zahtjeva i gdje je vozilo re­gistrirano.

(4) Zahtjev iz stavka 3. sadržavat će barem sljedeće podatke:

a) ime prijevoznika kao i ­nje­govu adresu ili sjedište, odnosno mjesto poslova­nja s punom adresom,

b) vrstu prijevoza,

c) traženi rok važe­nja dozvole,

d) vremenski razmak i broj vož­nji (npr. dnevno, tjedno),

e) red vož­nje,

f) itinerer vož­nje (sva stajališta za ukrcava­nje i iskrcava­nje putnika, granični prijelazi),

g) du­ljinu puta polazne i povratne vož­nje,

h) radno vrijeme vozača,

i) uvjete plaća­nja i cjenik.

(5) Nadležno tijelo ugovorne stranke proslijedit će zahtjeve sa svim propisanim podacima i svojim miš­lje­njem nadležnom tijelu druge ugovorne stranke.

(6) Dodije­ljena dozvola važit će za period od najviše pet godina, a ­njeno važe­nje može se produ­ljiti na zahtjev prijevoznika.

Članak 4.

(1) Naizmjenični prijevoz označavat će prijevoz pri kojem se prethodno formirana skupina putnika prevozi u nekoliko vož­nji do odredišta i natrag, iz istog polaznog područja u isto odredišno područje. Ista skupina putnika koja je prevezena do odredišnog područja kasnije će biti vraćena u polazno područje. Polazno odnosno odredišno područje uk­ljučuje mjesto polaska odnosno mjesto odredišta, te sva mjesta smještaja na cestovnoj uda­ljenosti od 50 km od ­nje­ga. Naizmjenični prijevoz uk­ljučivat će, pored odgovarajuće­g prijevoza, smještaj skupine putnika u odredišnom području. Prva povratna i pos­ljed­nja polazna vož­nja bit će prazne.

(2) Svaki naizmjenični prijevoz odobrit će nadležno tijelo druge ugovorne stranke. Zahtjev za dozvolu podnosite­lj upućuje izravno nadležnom tijelu ugovorne stranke. Zahtjev mora biti podnesen najkasnije 30 dana prije traženog datuma početka naizmjeničnog prijevoza.

(3) Zahtjev za dozvolu iz stavka 2. mora sadržavati ime prijevoznika, ­nje­govu poslovnu adresu ili sjedište, odnosno mjesto poslova­nja s punom adresom, broj vož­nji, datum svake od ­njih i ­njihov itinerer, re­gistarske brojeve svih autobusa koji će se koristiti za dotični naizmjenični prijevoz, te pismo kojim se potvrđuje mjesto smještaja i traja­nje boravka u ­njemu.

(4) Mješovita komisija osnovana u skladu sa člankom 11. ovoga Ugovora može dogovoriti pojedinosti postupka izdava­nja dozvola, obrasce, potrebne isprave, itd.

Članak 5.

(1) Slobodni prijevoz putnika označavat će sve vož­nje koje nisu obuhvaćene člancima 3. i 4. ovoga Ugovora.

(2) Slobodni prijevoz putnika između ugovornih stranaka ili u tranzitu preko ­njihovih teritorija, izuzet će se od potrebe za traže­njem dozvole u sljedećim slučajevima:

a) kada se isti autobus koristi za prijevoz iste skupine putnika cijelim putem i za povratak natrag u mjesto polaska (»vož­nje sa zatvorenim vratima«),

b) kod prijevoza pri kojem prijevoznik jedne ugovorne stranke prevozi skupinu putnika na teritorij druge ugovorne stranke, gdje autobus prazan napušta taj teritorij,

c) kada autobus ulazi prazan na teritorij druge ugovorne stranke radi prijevoza prethodno dovezene skupine putnika koju je dovezao isti prijevoznik vož­njom navedenom pod b).

(3) Za slobodni prijevoz putnika koji ne potpada pod odredbe stavka 2. potrebna je dozvola nadležnog tijela druge ugovorne stranke. Zahtjev za dozvolu podnosite­lj upućuje izravno nadležnom tijelu druge ugovorne stranke i to najkasnije 30 dana prije traženog datuma početka obav­lja­nja slobodnog prijevoza.

(4) Zahtjev iz stavka 3. treba sadržavati ime prijevoznika, ­nje­govu poslovnu adresu ili sjedište odnosno mjesto poslova­nja s punom adresom, vrstu prijevoza, broj vož­nji, datum svake od ­njih te ­njihov itinerer i re­gistarske brojeve svih autobusa koji će se koristiti u tom slobodnom prijevozu.

(5) Mješovita komisija osnovana u skladu sa člankom 11. ovoga Ugovora može dogovoriti isprave za provjeru pri obav­lja­nju slobodnog prijevoza putnika.

PRIJEVOZ STVARI

Članak 6.

(1) Prijevoznik sa sjedištem na teritoriju jedne ugovorne stranke može obav­ljati prijevoz stvari bez dozvola u s­ljedećim slučajevima:

a) između teritorija ugovornih stranaka

b) u tranzitu preko teritorija druge ugovorne stranke

c) prijevoz preko teritorija druge ugovorne stranke u treću državu i iz trećih država, uz uvjet da pri obav­lja­nju tog prijevoza tranzitira državu re­gistracije motornog vozila, na teritoriju druge ugovorne stranke.

(2) Za obav­lja­nje prijevoza u i iz trećih država, a koji ne ispu­njavaju uvjet iz stavka 1. pod c) ovoga članka, prijevoznik mora imati dozvolu druge ugovorne stranke.

(3) Prijevoznik može obav­ljati prijevoz stvari motornim vozilom re­gistriranim na teritoriju jedne od ugovornih stranaka gdje ima sjedište, a prik­ljučno vozilo (prikolica i poluprikolica) u tom slučaju može biti re­gistrirano u trećoj državi.

Članak 7.

(1) Dozvole iz članka 6. stavka 2. ovoga Ugovora izdavat će:

a) Hrvatskim prijevoznicima, za vozila re­gistrirana u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pomorstva prometa i veza ili bilo koje­g drugog tijela koje ono ovlasti,

b) Češkim prijevoznicima, za vozila re­gistrirana u Češkoj Republici, Ministarstvo prometa i veza Češke Republike ili bilo koje­g drugog tijela koje ono ovlasti.

U ovu svrhu, nadležna tijela razmijenit će potrebne obrasce dozvola.

(2) Mješovita komisija iz članka 11. dogovorit će godiš­nji broj dozvola iz članka 6. stavka 2. za svaku ugovornu stranku, imajući u vidu razvoj gospodarstvenih veza i va­njsko-trgovinske potrebe obiju ugovornih stranaka.

Članak 8.

(1) Glede težine i dimenzija vozila, svaka ugovorna stranka obvezuje se da vozilima re­gistriranim u drugoj ugovornoj stranci neće nametati veća ograniče­nja od onih koja nameću vozilima re­gistriranim u vlastitoj zem­lji.

(2) Ako težina ili dimenzije vozila ili kombinacija vozila koji obav­ljaju prijevoz prelaze maksimum dopušten u ugovornoj stranki, potrebno je ishoditi posebnu dozvolu od nadležnih tijela te ugovorne stranke prije obav­lja­nja prijevoza.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 9.

(1) Prijevoznici iz jedne ugovorne stranke, koji obav­ljaju prijevoz prema ovom Ugovoru na teritoriju druge ugovorne stranke, uk­ljučujući i tranzit, plaćat će poreze i pristojbe u skladu s nacionalnim propisima važećim na ­njenom teritoriju, uz iznimku plaća­nja pristojbi za izdava­nje dozvola kod prijevoza osoba ili tereta.

(2) Gortivo u uobičajenim, fiksnim spremnicima koje je proizvođač ugradio u vozilo, a koje je namije­njeno za pogon motornog vozila i za pogon rashladnog uređaja hlad­njače prilikom obav­lja­nja prijevoza, kao i mazivo i rezervni dijelovi oslobođeni su plaća­nja svih uvoznih pristojbi na teritoriju druge ugovorne stranke, uz uvjet da prijevoznik poštuje sve ­njezine važeće carinske propise.

Članak 10.

(1) Sukladno odredbama ovoga Ugovora, prijevoznici jedne ugovorne stranke i posade ­njihovih vozila će, tijekom boravka na teritoriju druge ugovorne stranke, poštivati zakone i propise koji su na snazi u toj ugovornoj stranki, kao i sve relevantne međunarodne konvencije koje obvezuju obje ugovorne stranke.

(2) Ovaj Ugovor ne ovlašćuje prijevoznika jedne ugovorne stranke za prijevoz između dva mjesta na teritoriju druge ugovorne stranke. Za takav prijevoz potrebna je posebna dozvola.

(3) Dozvolu može koristiti samo prijevoznik na koje­g glasi i ona nije prenosiva.

(4) Dozvole i druge potrebne isprave propisane ovim Ugovorom trebaju se nalaziti u vozilu na koje se odnose i pokazati na zahtjev tijela svake od ugovornih stranaka ovlaštenih da ih zatraže na uvid.

(5) U slučaju ozbi­ljnog ili ponov­ljenog krše­nja odredbi ovoga Ugovora, kao i drugih zakona i propisa na snazi u drugoj ugovornoj stranki, od strane prijevoznika ili posade ­nje­govog vozila, nadležno tijelo ugovorne stranke u kojoj je vozilo re­gistrirano, na zahtjev nadležnog tijela ugovorne stranke u kojoj je prekršaj poči­njen mogu:

a) izdati upozore­nje prijevozniku,

b) zabraniti prijevozniku pristup na teritorij ugovorne stranke gdje je prekršaj poči­njen.

(6) O poduzima­nju mjera navedenih u stavku 5, nadležno tijelo jedne ugovorne stranke obavijestit će nadležno tijelo druge ugovorne stranke.

(7) Odredbe ovoga članka ne isk­ljučuju sankcije koje mogu nametnuti sudovi ili druga ovlaštena tijela ugovorne stranke na čijem teritoriju su prekršeni nacionalni propisi.

Članak 11.

Nadležna tijela ugovornih stranaka osnovat će Mješovitu komisiju da bi osigurale provedbu ovoga Ugovora. Mješovita komisija sastajat će se na zahtjev jednog od nadležnih tijela, naizmjenično na teritoriju Republike Hrvatske i Češke Republike.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 12.

(1) Ovaj Ugovor stupa na snagu 30 dana nakon primitka zad­nje obavijesti, diplomatskim putem, kojima ugovorne stranke obavještavaju jedna drugu da su ispu­njeni svi uvjeti predviđeni ­njihovim unutar­njim zakonodavstvom za stupa­nje na snagu ovoga Ugovora.

(2) Stupa­njem na snagu ovoga Ugovora, Sporazum sklop­ljen između Vlade SFRJ i Vlade ČSSR o međunarodnom cestovnom prijevozu, potpisan u Pragu 22. listopada 1962. godine, prestaje važiti u odnosima između Republike Hrvatske i Češke Republike.

(3) Ovaj Ugovor ostaje na snazi na neodređeno vrijeme. Svaka ugovorna stranka može pismeno, diplomatskim putem, otkazati ovaj Ugovor najkasnije šest (6) mjeseci prije isteka kalendarske godine, te u tom slučaju Ugovor prestaje važiti 31. prosinca te godine.

Sači­njeno u Pragu dana 6. ožujka 2001. godine u dva izvornika, svaki na hrvatskom i češkom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

Za Vladu Republike                         ZA VLADU ČEŠKE
Hrvatske                        REPUBLIKE
mr. Alojz Tušek, v. r.                        Jaromir Schling, v. r.
ministar pomorstva,                         ministar prometa i

prometa i veza                        komunikacija

Članak 3.

Za izvrše­nje Ugovora iz članka 1. ove Uredbe nadležno je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Na dan donoše­nja ove Uredbe međunarodni ugovor iz članka 1. ove Uredbe nije na snazi, te će se podaci o ­nje­govom stupa­nju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapa­nju i izvršava­nju međunarodnih ugovora.

Klasa: 340-01/98-03/02
Urbroj: 5030115-05-1
Zagreb, 20. siječ­nja 2005.

Predsjednik
dr. sc. Ivo Sanader, v. r.